Datum je 7. ožujka 1938. Urlajući, jurišnici u kožnim čizmama i smeđim uniformama prolaze ulicama Beča. Pripadaju Hitlerovoj jurišnoj postrojbi (SA) i slave Anschluss – pripajanje Austrije nacističkoj Njemačkoj. Dvojica među njima starici silom oko vrata vješaju natpis: "Ja sam židovska krmača". Jedan muškarac se probija naprijed kako bi joj pomogao. Ubrzo dolazi do tučnjave između njega i smeđekošuljaša. Ima sreće što nije nasmrt pretučen. Umjesto toga, završava iza rešetaka.
Ondje ne ostaje dugo jer su tamo skoro pali sa stolice kad su vidjeli prezime privedenog: Albert Göring. I da, on je rođeni brat "reichsmaršala" Hermanna Göringa, vrhovnog zapovjednika Luftwaffea, Hitlerova najbližeg suradnika i zapravo čovjeka koji je i proveo Anschluss Austrije, piše Suzanne Cords za Deutsche Welle.
Ali njegov brat je protivnik nacista koji aktivno djeluje protiv njihove politike. "Ono što su činili bilo je protiv svih njegovih vrijednosti.Nije to mogao gledati", kaže William Hastings Burke, autor knjige "Hermanns Bruder. Wer war Albert Göring?".
Kako su dvojica braće mogla biti toliko različita? Jedan: opsjednut moći i tašt. Drugi: šarmantni bonvivan, aktivan u otporu režimu poput Oskara Schindlera. Hitler je Hermanna Göringa, heroja Prvog svjetskog rata i pilota u slavnoj eskadrili "Crvenog barona" Richthofena žarko želio u svojoj pratnji i već je 1922. na samom čelu nacističkog pokreta.
Ni njegov dvije godine mlađi brat Albert nije bio kukavica: kao inženjerac je već kod Ypresa prvi puta ranjen, odlikovan je Željeznim križem i drugog i prvog reda i još jednom je teško ranjen 1918. Ali Albert nema političkih ambicija. Odbacuje nacističke ideje i gadi mu se brutalnost nacističkih sljedbenika.
pribavlja lažne dokumente i organizira rute za bijeg
Godine 1929. diplomirani inženjer strojarstva seli se u Beč i početkom 1930-ih ulazi u filmsku industriju kao tehnički direktor u tvrtki Tobis-Sascha Filmindustrie AG. Sa zabrinutošću promatra kako se u Njemačkoj progone Židovi i političke protivnici. Zvuči nevjerojatno, kaže Burke, ali upravo je Hermann zamolio svog mlađeg brata da Henny Porten dobije filmsku ulogu i u Austriji: zvijezda nijemog filma u Njemačkoj više ne smije stati pred kameru jer se odbija rastati od svog židovskog supruga. A Henny je prijateljica Hermannove supruge, također bivše glumice Emme. Albert rado pomaže.
Dvije godine kasnije ga i u Beču dostiže nacistička Njemačka. Joseph Goebbels želi i Albertovo radno mjesto, Tobis-Sascha Filmindustrie AG uključiti u svoju propagandnu mašineriju. Albertov bivši šef Oskar Pilzer bio je, sve do zabrane rada za Židove, jedan od najuspješnijih filmskih producenata u Europi. Kad ga je uhitio Gestapo, odmah intervenira Albert Göring. Osobno vozi bivšeg filmskog mogula sve do talijanske granice.
I dalje će često pomagati: dok njegov brat ubrzano radi na širenju Luftwaffe, Albert pribavlja lažne dokumente za progonjene, organizira rute za bijeg i opskrbljuje izbjeglice novcem. Službene osobe Reicha vješto plaši svojim prezimenom. Intervenira i za skladatelja Franza Lehára, čija je supruga Židovka: moli Hermanna da se njihova veza službeno prizna kao takozvani "privilegirani mješoviti brak" – tako Sophie Lehár izbjegava deportaciju u koncentracijski logor.
U svojim akcijama spašavanja Albert se uvijek iznova oslanja na pomoć svog moćnog brata. Može iznenaditi kako mu Hermann tu pomoć gotovo redovito i pruža. Koliko god nemilosrdan bio kao nacistički političar, prema obitelji je bio popustljiv, kaže Burke. "Albert je Hermannu doista zadavao glavobolje, ali on ga je štitio. Bio mu je brat i volio ga je." Za Hermanna Göringa, kaže australski autor, postojala je jasna hijerarhija: "Na vrhu je bio on sam. Zatim obitelj pa tek onda domovina i nacionalsocijalizam – tim redom. Bilo je stvar i njegovog ega što je mogao štititi Alberta."
odbija reći bilo što loše o bratu Hermannu
Godine 1939. Albert Göring postaje direktor sektora izvoza u tvornici Škoda u češkom Brnu. "Nije to bio protekcionizam kako se nagađalo. Češka uprava tvornice je i željela upravo Alberta. Nadali su se da će tako zaštititi interese Škode. A tko bi to mogao bolje od brata velikog glavonje iz Berlina?", kaže Burke.
Albert čini upravo ono što se od njega i očekivalo. Zalaže se za Čehe – i više od toga: aktivno podržava češki otpor i povremeno prosljeđuje tajne informacije koje dobiva zahvaljujući dobrim poslovnim vezama. Ali i svom bratu – primjerice točnu lokaciju jedne tvornice podmornica ili planirano kršenje njemačko-sovjetskog pakta o nenapadanju.
Prema svjedočanstvima, spašava živote i u Češkoj. Navodno je iz logora Theresienstadt odvodio židovske zatvorenike pod izlikom da su potrebni za "ratno važan" rad u tvornici Škoda. "Upravitelj koncentracijskog logora je pristao jer se radilo o Albertu Göringu", ispričao je kasnije Jacques Benbassat, sin jednog od njegovih suradnika. "Odvezao bi ih u šumu i pustio na slobodu."
No Albertove akcije postaju sve nepromišljenije, Gestapo ga već dugo ima na oku i zna se kako je on državni neprijatelj. Ne dospijeva u zatvor samo zato što ga Hermann i dalje štiti. "Čak i kad je Hermannova moć 1944. bila na najnižoj točki, riskirao je svoju političku karijeru da bi spasio Alberta", kaže Burke.
Bratska lojalnost bila je obostrana. Nakon sloma Trećeg Reicha obojica su uhićeni. Albert tijekom ispitivanja uporno odbija reći bilo što loše o bratu Hermannu i hvali njegovu "dobrodušnost". Amerikanci mu ne vjeruju da nije bio nacist. "Isto prezime koje ga je u nacističkom režimu više puta spasilo od Gestapa, sada se pokazalo kao prokletstvo", kaže Burke.
"Rezultat ispitivanja Alberta Göringa", zapisao je američki istražitelj Paul Kubala 19. rujna 1945., "jedan je od najplitkijih pokušaja rehabilitacije i pranja imena koje je SAIC (Seventh Army Interrogation Center, Istražni centar Sedme armije) ikad doživio." Albertov "nedostatak lukavosti" mogao se "usporediti jedino s tjelesnom masom njegova pretila brata".
Burkeova knjiga na engleskom nosi naslov "Thirty Four" – aludira na 34 imena koja je Albert Göring naveo abecednim redom: "Ljudi kojima sam, uz osobni rizik (tri naloga za uhićenje od Gestapa!), spasio život ili egzistenciju." No nitko se nakon 1945. nije potrudio provjeriti osobe s popisa, iako su među njima i neka poznata imena.
Nije želio pomoć od bivših nacista
Tek kad novi istražitelj dobiva slučaj, stvari se mijenjaju za Alberta: Victor Parker je nećak Sophie Lehár koja se također nalazi na Albertovu popisu spašenih. Dok Hermann Göring izbjegava smrtnu kaznu uzimanjem kapsule cijanida, Albert Göring naposljetku biva pušten na slobodu.
"Ali ostao je izopćenik u vlastitoj zemlji – zbog svog prezimena", kaže Burke. Nakon rata Albert više ne dobiva posao kao inženjer, živi od povremenih poslova i prijevoda. I u Zapadnoj Njemačkoj je poslije rata bilo krugova iz nacističkog doba koji su mu lako mogli pomoći, ali on takvu pomoć ne želi. Živio je na rubu društva sve do smrti 1966., u 71. godini.
"Na kraju je za Alberta ispalo sve vrlo tužno", kaže Burke. Otkad je kao 22-godišnjak u dalekom Sydneyu prvi put u televizijskom prilogu čuo za njega, opsjednut je njegovom pričom. Putovao je po Europi i tragao za tragovima Alberta Göringa: pretraživao arhive, susretao se s bivšim suradnicima i rodbinom ljudi kojima je Albert pomogao. Čak je pronašao i njegov grob.
"Htio sam svijetu ispričati priču o tom čovjeku", kaže Burke. Njegova knjiga objavljena je 2015., ali Albert Göring i dalje je snažno prisutan u njegovu životu. Takav uzor nam je potreban: "Imao je hrabrost suprotstaviti se autoritarizmu i fašizmu, ali nakon rata nije išao okolo i hvalio se time. Nije mu bilo stalo do slave, jednostavno je zadržao svoju ljudskost."
Naravno, dodaje, ne može se uspoređivati Njemačka 1930-ih s današnjim vremenima, "ali živimo u razdoblju u kojem je Albert Göring iznimno važan primjer." William Hastings Burke već je prije nekoliko godina podnio zahtjev memorijalnom centru Yad Vashem da se Albert Göring prizna kao "Pravednik među narodima". Nada se da će mu jednog dana biti udovoljeno, piše Deutsche Welle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....