Vozač je na čudesan način izbjegao smrt nakon što je njegov Mercedes, koji je bio izvan kontrole, udario u kružni tok i doslovno preletio preko drugih automobila. Vozač je navodno imao zdravstveni problem i nije mogao upravljati automobilom.
Na snimci nadzorne kamere vidi se kako je automobil velikom brzinom "katapultiran" s ceste prije nego što je preletio preko dva vozila.
Video pogledajte OVDJE.
Vozač, za kojeg su dužnosnici rekli da je pao u nesvijest zbog dijabetičke epizode, kasnije je izvučen iz smrskanog vozila nakon što se zabio u stup uz cestu u rumunjskom gradu Oradei.
Muškarac star 49 godina zadobio je višestruke prijelome, ali izbjegao je ozljede opasne za život. Policija mu je izdala novčanu kaznu od 1600 leja (oko 270 funti) i oduzela vozačku dozvolu na 90 dana, dok istraga i dalje traje.
Što je zapravo dijabetička koma?
Dijabetička koma jedna je od najopasnijih komplikacija šećerne bolesti i stanje je u kojem svaka sekunda može odlučivati o životu ili smrti. Riječ je o dubokom gubitku svijesti koji nastaje kada je razina šećera u krvi ekstremno visoka ili izrazito niska, a organizam više ne može održavati osnovne funkcije bez hitne medicinske pomoći. Iako zvuči zastrašujuće, važno je znati da se u velikom broju slučajeva može spriječiti – pod uvjetom da se simptomi na vrijeme prepoznaju i da se dijabetes dobro kontrolira.
Što je zapravo dijabetička koma?
Pod pojmom “dijabetička koma” često se podrazumijeva skupina akutnih, životno ugrožavajućih stanja povezanih s nekontroliranim dijabetesom. U praksi, to su najčešće tri scenarija: dijabetička ketoacidoza, hiperglikemijski hiperosmolarni sindrom te teška hipoglikemija. U sva tri slučaja riječ je o velikim poremećajima razine glukoze u krvi i metabolizma, koji remete rad mozga i drugih organa do te mjere da osoba pada u komu – duboko, produljeno stanje nesvijesti u kojem ne reagira na podražaje i ne može se sama zaštititi.
Ketoacidoza se najčešće javlja kod osoba s tipom 1 dijabetesa, ali može nastupiti i kod tipa 2, osobito u stresnim stanjima. Kad nema dovoljno inzulina, stanice ne mogu iskoristiti glukozu, pa tijelo počinje razgrađivati masti i stvarati ketone. Ketoni zakiseljavaju krv, nastaje dehidracija i poremećaj elektrolita, a sve to, ako se ne liječi, može završiti komom. Hiperosmolarni sindrom češći je kod starijih osoba s tipom 2 dijabetesa: šećer može narasti na iznimno visoke vrijednosti, krv postaje „gusta“, pacijent teško dehidrira, ali ketona gotovo da i nema. Treći put u komu vodi suprotni ekstrem – teška hipoglikemija – kada razina šećera toliko padne da mozak ostaje bez osnovnog goriva.
Kako je prepoznati – simptomi koji upozoravaju
Dijabetička koma ne nastaje „iz vedra neba“. U pravilu joj prethodi niz simptoma koje okolina često prepozna tek kad postane kasno. Kod izrazito visokog šećera tipično se javljaju snažna žeđ, učestalo mokrenje, suha usta, umor i pospanost. Kako stanje napreduje, moguće su mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, ubrzano i duboko disanje, a kod ketoacidoze često se osjeti i karakterističan, pomalo „voćni“ miris daha. Osoba može djelovati vrlo iscrpljeno, zbunjeno i „odsutno“.
Kod izrazito niskog šećera (teške hipoglikemije) slika je drukčija: drhtavica, znojenje, osjećaj jake gladi, ubrzan puls i tjeskoba mogu biti prvi znak da glukoza pada. Ubrzo se pridružuju smetenost, poteškoće u govoru, promjene raspoloženja, neusklađeni pokreti, pa i agresivno ili potpuno neprikladno ponašanje. Ako se razina šećera ne povisi, mogu nastupiti napadaji i gubitak svijesti. U oba scenarija, ključ je reagirati prije nego što osoba dođe do faze u kojoj ne odgovara na glas, dodir ili bolne podražaje.
Tko je u najvećem riziku?
Najugroženiji su oboljeli od dijabetesa koji imaju lošu regulaciju šećera, preskaču terapiju ili je ne uzimaju prema uputi liječnika. Posebno rizično je razdoblje infekcija (upala pluća, mokraćnog sustava), većih operacija, jakog stresa ili dehidracije, kada potrebe za inzulinom rastu, a organizam je dodatno opterećen. Mladi s tipom 1 dijabetesa posebno su osjetljivi na ketoacidozu, osobito ako „štede“ na inzulinu zbog straha od debljanja ili zato što im je teško pratiti režim.
S druge strane, starije osobe s tipom 2, koje ponekad i ne znaju da imaju dijabetes, sklonije su hiperosmolarnom sindromu – primjerice, kod dugotrajnog povišenog šećera, nedovoljnog unosa tekućine i istodobnih drugih bolesti. Teška hipoglikemija najčešće se javlja kod onih koji primaju inzulin ili određene tablete za šećer, ako preskoče obrok, pretjeraju s dozom, intenzivno vježbaju ili uzimaju alkohol.
Zašto je dijabetička koma toliko opasna?
Mozak je izrazito osjetljiv na promjene glukoze i ravnoteže tekućina i elektrolita. Kada je šećer previsok, višak glukoze „vuče“ vodu iz stanica, dolazi do dehidracije, zgušnjavanja krvi i opterećenja srca i bubrega. Uz to, ketoacidoza zakiseljava organizam i narušava rad enzima. Kada je šećer prenizak, neuroni doslovno ostaju bez izvora energije, pa brzo dolazi do poremećaja svijesti i funkcije.
Ako se dijabetička koma ne prepozna i ne liječi odmah, posljedice mogu biti teške: trajno oštećenje mozga, zatajivanje bubrega, srčane aritmije i, u najgorem slučaju, smrt. Upravo zato se naglašava da svaka sumnja na ovakvo stanje zahtijeva hitan poziv pomoći – ovo nije situacija za „čekat ćemo pa ćemo vidjeti“.
Što učiniti u hitnoj situaciji?
Ako osoba s dijabetesom djeluje izrazito zbunjeno, slabašno, ne može jasno govoriti ili odjednom gubi svijest, treba odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć. Ako je pri svijesti i može gutati, a postoji sumnja na niski šećer, obično se preporučuje što brže uzeti brzi ugljikohidrat (sok, glukozne tablete). Međutim, osobu koja je već bez svijesti nikada ne treba pokušavati pojiti ili hraniti – postoji rizik od gušenja.
U bolnici se odmah provjerava razina šećera, kiselo-bazni status, elektroliti i opće stanje. Liječenje ovisi o uzroku: kod hiperglikemije i ketoacidoze daje se inzulin, velika količina infuzije i korigiraju elektroliti; kod hipoglikemije daje se glukoza intravenski, a kasnije i obrok. Cilj je što brže stabilizirati stanje i spriječiti oštećenje organa.
Može li se dijabetička koma spriječiti?
U velikom broju slučajeva – da. Prevencija počinje dobrom regulacijom šećerne bolesti: redovitim mjerenjem šećera, pridržavanjem propisane terapije, pravilnom prehranom i uvođenjem tjelesne aktivnosti u dogovoru s liječnikom. Dijabetičar treba znati vlastite ciljne vrijednosti glukoze i imati plan što učiniti kada su vrijednosti jako visoke ili niske, kao i tijekom bolesti ili većeg stresa.
Jednako je važna edukacija obitelji i bliskih ljudi. Ako znaju prepoznati upozoravajuće znakove – naglu žeđ i mokrenje, neobjašnjivu pospanost ili čudne promjene ponašanja – mogu reagirati ranije i spriječiti razvoj kome. Liječnici često preporučuju da osobe sklonije hipoglikemijama uvijek sa sobom nose brzi izvor glukoze, a u pojedinim slučajevima i glukagon injekciju, kojom članovi obitelji mogu pomoći kod teške hipoglikemije.
Dijabetička koma nije „sudbina“ svake osobe s dijabetesom, nego posljedica kombinacije loše regulacije, nepovoljnih okolnosti i zakašnjele reakcije. Što je svijest o ovoj komplikaciji veća, a kontrola bolesti bolja, to je vjerojatnost tako dramatičnog scenarija manja. Upravo zato je informiranost – i oboljelih i njihove okoline – jednako važna kao i svaki lijek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....