Rat između SAD-a i Izraela s jedne te Irana s druge strane ušao je u drugi tjedan i prerastao u otvoreni regionalni sukob koji zahvaća gotovo cijeli Bliski istok, energetska tržišta i globalnu ekonomiju. Istodobno se zaoštrava politički ton – Donald Trump traži "bezuvjetnu predaju" Teherana, dok iranski predsjednik Masoud Pezeshkian poručuje da se Iran neće nikada predati i pokušava umiriti susjede u Perzijskom zaljevu.
Što radi Iran
Iran posljednjih dana provodi strategiju "maksimalnog kaosa": napada izraelske ciljeve, američke vojne baze i tankere te cilja energetsku infrastrukturu u Perzijskom zaljevu, uključujući napade dronovima i projektilima te udare na tankere u Hormuškom tjesnacu. Time izravno ugrožava ključnu svjetsku naftnu rutu, zbog čega je dio tankera zaustavljen ili preusmjeren, a regionalni zračni prostori, poput bahreinskog i iračkog, povremeno se zatvaraju.
Iranska Revolucionarna garda objavila je napade na tankere u Hormuškom tjesnacu i zaprijetila da neće dopustiti prolazak brodovima "neprijateljskih država", dok je iranska mornarica dronovima i projektilima gađala ciljeve u Izraelu te američke baze u UAE‑u i Kuvajtu. Prema iranskim izvorima, u jednom od američkih napada na iransku fregatu Dena poginuli su deseci mornara, što Teheran koristi kao argument za pojačanu odmazdu.
Istodobno, Pezeshkian se u unaprijed snimljenoj poruci ispričava zaljevskim susjedima zbog udara na njihovu civilnu infrastrukturu – hotele, luke i naftna postrojenja – te poručuje da je privremeno vodstvo odlučilo da susjedne države više neće biti meta, osim ako se napadi na Iran pokreću s njihova teritorija. On tvrdi da Iran cilja američke i izraelske interese u regiji, a ne susjedne zemlje, te od njih traži da ne dopuštaju korištenje svoga teritorija i zračnog prostora za napade na Iran.
Odgovor SAD‑a i Izraela
Izrael i SAD vode masivnu zračnu i raketnu kampanju protiv Irana, kodnog imena Epic Fury u američkoj, odnosno drugim nazivom u izraelskoj operativnoj terminologiji. Američko središnje zapovjedništvo navodi da je u prvom tjednu rata pogođeno više od 3000 ciljeva u Iranu, a američka vojska otvoreno poručuje da "ne planira usporiti".
Izraelska vojska kontinuirano gađa Teheran, Isfahan i druge iranske gradove, priopćujući da se radi o udarima na iransku vojnu i stratešku infrastrukturu, uključujući ciljeve povezane s obrambenom industrijom i projektilskim programom. U posljednjem valu napada zabilježene su snažne eksplozije u Teheranu, a na aerodromu Mehrabad snimljeni su požari, golema rupa na autocesti u blizini aerodroma i gusti dim iznad grada.
Paralelno, Izrael širi kampanju na Libanon, gađajući ciljeve Hezbollaha i druge navodne iranske infrastrukture, pri čemu je prema libanonskim izvorima dosad poginulo najmanje dvije stotine ljudi. SAD pojačava prisutnost: strateški bombarderi B‑1 Lancer sletjeli su u britansku bazu RAF Fairford, a najavljuje se da bi u sljedećim danima mogli krenuti u nove udare na iranske mete.
Zaljevske države i regionalna sigurnost
Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Kuvajt, Bahrein i Saudijska Arabija našli su se u neugodnoj poziciji – premda pokušavaju ostati izvan sukoba, njihovi su gradovi, luke, naftna polja i zračne luke izloženi udarima dronova i projektila. Više zemalja Zaljeva prijavilo je presretanje i obaranje raketa i dronova, evakuacije zračnih luka te privremene obustave letova, dok je Saudijska Arabija objavila da je srušila desetke dronova i balističkih projektila koji su ciljali naftno polje Shaybah i zračnu bazu Prince Sultan.
Zaljevske vlade javno poručuju Washingtonu da neće dopustiti korištenje svojih baza za napade na Iran, nastojeći tako izbjeći da postanu legitimna meta Teherana, ali istodobno jačaju vojnu koordinaciju međusobno i sa Zapadom. Katar i UAE privremeno suspendiraju ili ograničavaju aviopromet, dok Emirates i Qatar Airways povremeno prekidaju letove, uvode posebne evakuacijske linije i prilagođavaju rasporede ovisno o sigurnosnim uvjetima.
Globalne posljedice
Rat je već snažno uzdrmao globalna energetska tržišta: cijene nafte u tjedan dana porasle su oko 30 posto i dosegnule razinu neviđenu od 2023., što potiče strah od nove globalne recesije. Napadi na energetska postrojenja u Zaljevu, blokada ili ograničenja prolaska kroz Hormuški tjesnac i stalna prijetnja tankerima prijete prekidima opskrbe te podižu troškove transporta i osiguranja.
Poslovne i logističke veze prema Aziji i Europi trpe ozbiljne poremećaje, jer su zračni koridori promijenjeni, letovi preusmjereni ili otkazani, a brodarske rute prilagođene kako bi se izbjegla zona izravnih sukoba. Povjerenje investitora u stabilnost regije naglo pada, dok se u Europi i Aziji rasplamsava politička rasprava o ovisnosti o uvozu energije iz ovog područja.
Diplomacija i politički narativ
Na političkoj razini narativ je sve tvrđi. Trump zahtijeva "bezuvjetnu predaju" Irana, otvoreno sugerira da Teheran nakon toga mora izabrati novog vrhovnog vođu "prihvatljivog" Washingtonu i najavljuje da će SAD i saveznici potom pomoći obnoviti iransko gospodarstvo. Unutar njegove administracije, međutim, i dalje nema potpunog konsenzusa o službenim ciljevima operacije, a mediji prenose da Trump privatno razmatra i ograničeno slanje kopnenih snaga za specifične zadatke.
Iran, s druge strane, odbacuje ideju predaje: Pezeshkian poručuje da će "oni snove o našoj predaji ponijeti u grob" te naglašava da je Iran spreman braniti svoje dostojanstvo i suverenitet, iako tvrdi da ostaje posvećen "trajnom miru u regiji". Iranski analitičari bliski vlasti ocjenjuju da je Trump pogrešno interpretirao Pezeshkianove isprike susjedima kao znak slabosti i kapitulacije, dok Teheran to predstavlja kao pokušaj da se zadrže popravljeni odnosi sa Saudijskom Arabijom i drugim zaljevskim državama.
Rusija se pozicionira kao politički zaštitnik Irana: Vladimir Putin izražava sućut zbog civilnih žrtava i govori o "izraelsko‑američkoj agresiji", najavljujući da će Moskva koristiti međunarodne forume kako bi podržala "legitimna prava Irana protiv agresije". Istodobno zapadni saveznici nisu jedinstveni – dio europskih lidera otvoreno dovodi u pitanje sukladnost američko‑izraelskih napada s međunarodnim pravom, dok se europska krajnja desnica lomi između lojalnosti Trumpu i straha od novih valova migracija i skoka cijena energenata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....