Jedan posto najbogatijih povećali svoje bogatstvo dovoljno da se 22 puta iskorijeni ekstremno siromaštvo u svijetu

Neki drže da u početku bijaše Riječ, a drugi da u početku bijaše Broj. U potonju skupinu spada i globalna organizacija Oxfam koja se bori protiv nejednakosti i siromaštva u svijetu, dokazujući brojkama da u našoj epohi nejednakost ne opada, nego raste. Zadnji takav izvještaj Oxfama objavljen je prošlog tjedna.

Kako od prošle srijede stoji na njihovim stranicama, najbogatijih jedan posto svjetskog stanovništva u zadnjih je deset godina povećalo svoje bogatstvo za više od 33,9 bilijuna dolara, što je više nego dovoljno da se ekstremno siromaštvo u svijetu eliminira čak 22 puta, uzimajući u obzir najvišu granicu siromaštva Svjetske banke od 8,30 dolara dnevno. Ispod te granice živi gotovina polovina čovječanstva – 3,7 milijarde ljudi.

S druge strane, u svijetu trenutno ima oko 3000 milijardera. Oxfam navodi da je od 2015. do danas njihovo bogatstvo u realnim iznosima poraslo za 6,5 bilijuna USD i sada čini ekvivalent od 14,6 posto globalnog BDP-a.

U isto vrijeme, navodi organizacija, globalni napori za smanjenje siromaštva gotovo su u potpunosti zastali, jer bogate zemlje naglo smanjuju razvojnu pomoć. Tako Britanija planira do 2027. godine smanjiti pomoć siromašnijim državama za čak 40 posto, a zemlje skupine G7 - koje daju oko tri četvrtine sve službene pomoći - kolektivno će smanjiti svoje doprinose za 28 posto.

Izvještaj Oxfama također upozorava da siromašne zemlje tonu u dužničku krizu, jer već sada više izdvajaju za otplatu dugova nego za zdravstvo ili obrazovanje, „dok privatni vjerovnici tvrdoglavo odbijaju ublažiti uvjete otplate, dodatno povećavajući ionako goleme svjetske nejednakosti”.

„Bogate vlade prave najveća smanjenja razvojne pomoći od početka vođenja evidencije o pomoći 1960. godine. Iako se ključna pomoć smanjuje, dužnička kriza dovodi vlade do bankrota – 60 posto zemalja s niskim prihodima nalazi se na rubu dužničke krize – pri čemu najsiromašnije zemlje plaćaju daleko više za otplatu duga svojim bogatim vjerovnicima nego što mogu potrošiti na učionice ili klinike”, ističe Oxfam.

Siromaštvo se smanjuje oporezivanjem bogatih

Oxfamova analiza, pod naslovom „Od privatnog profita do javne moći: Financiranje razvoja, a ne oligarhije”, ciljano je objavljena 25. lipnja, pet dana uoči četvrte Međunarodne konferencije o financiranju razvoja koja će se od 30. lipnja održati u Sevilli, uz učešće više od 190 zemalja. Ovaj dokument želi ukazati svjetskim moćnicima kako je ideja da će privatni investitori dovesti do smanjenja siromaštva doživjela slom.

„Sevilla je prvo veliko okupljanje zemalja diljem svijeta u vrijeme kada se pomoć koja spašava živote desetkuje, trgovinski rat je započeo, a multilateralizam se raspada – sve u pozadini druge Trumpove administracije. Postoje očiti dokazi da globalni razvoj očajnički propada jer – kao što pokazuje posljednje desetljeće – interesi vrlo bogatih stavljaju se ispred interesa svih ostalih”, poručuje Oxfamov izvršni direktor Amitabh Behar.

Kritizirajući naglasak na privatnom financianju razvojnih napora, Oxfam u analizi poziva da se globalna nejednakost rješava hitnim revitaliziranjem razvojne pomoći i oporezivanjem superbogatih, te da se uspostavi novi pristup „javno na prvom mjestu” umjesto privatnog financiranja.

„Oxfamova nova analiza ispituje neuspjehe pristupa financiranju razvoja usmjerenog na privatne investitore. Analiza također razmatra ulogu privatnih vjerovnika, koji sada pet puta nadmašuju bilateralne zajmodavce i čine više od polovice duga zemalja s niskim i srednjim dohotkom, u pogoršavanju dužničke krize svojim odbijanjem pregovora i kaznenim uvjetima”, navodi se u dokumentu.

‘Moramo odbaciti konsenzus s Wall Streeta!‘

U svojoj analizi Oxfam upozorava da se privatno financiranje razvojne pomoći „suočava s ogromnim dokazima neuspjeha”, ističući kako je „alarmantno da postoji novi zamah iza ideje preusmjeravanja preostale pomoći privatnim financijskim akterima”, odnosno Wall Streetu.

„Bogate zemlje stavile su Wall Street na vodeće mjesto globalnog razvoja. Riječ je o globalnom preuzimanju privatnih financija koje je nadjačalo dokazane načine borbe protiv siromaštva putem javnih ulaganja i pravednog oporezivanja. Nije ni čudo što su vlade u velikoj nesreći, bilo da se radi o poticanju pristojnih radnih mjesta, ravnopravnosti spolova ili iskorjenjivanju gladi. Tolika koncentracija bogatstva guši napore za iskorjenjivanje siromaštva”, kaže Behar.

Izvršni direktor Oxfama sugerira svjetskim vladama da bi trebale „odbaciti privatno financiranje kao čarobni štapić za financiranje razvoja”, te da bi umjesto toga trebale „ulagati u razvoj koji vodi država”, kako bi osigurale univerzalnu visokokvalitetnu zdravstvenu skrb i obrazovanje, kao i javno isporučena dobra u sektorima od energetike do prometa.

„Postoje trilijuni dolara za postizanje globalnih ciljeva borbe protiv siromaštva, ali su zaključani na privatnim računima ultrabogatih. Vrijeme je da odbacimo konsenzus s Wall Streeta i umjesto toga stavimo javnost u vodstvo. Vlade bi trebale poslušati široko rasprostranjene zahtjeve za oporezivanjem bogatih – i uskladiti to s vizijom izgradnje javnih dobara, od zdravstva do energije”, zaključuje izvršni direktor Oxfama.