Poznati srpski analitičar i novinar Miša Brkić, koji često piše za dnevni list Danas (jedan od rijetkih medija koji se opire Vučićevom teroru) je analizirao što je BRICS, udruženje koje okuplja 11 država članica, a koje Vučić i njemu skloni proruski mediji tako često hvale. Aleksandar Vučić uzima novce od EU, a onda hvali Rusiju i Kinu koji mu ne žele dati novce, osim pokojeg sumnjivog kredita i golemih kamata.
Inače članice BRICS-a su: Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika, Egipat, Etiopija, Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati, Indonezija i Saudijska Arabija (saudijsko članstvo je u postupku formalizacije). BRICS ima važnu političku i ekonomsku ulogu te sve više djeluje kao globalna alternativa zapadnim savezima - opiru se NATO-u, EU. A najčešće kritiziraju Ameriku, Veliku Britaniju, Francusku, Njemačku...
Pa kaže:
I u Srbiji ovih dana ima onih čije je srce bilo na – Copacabani. Možda ne baš doslovno na plaži, ali svakako blizu nje, u Museu de Arte Moderna u Rio de Janeiru.
Ondje je brazilski ljevičarski predsjednik Lula da Silva okupio na 17. Samitu BRIKS-a svjetsku koaliciju autoritarnih, antislobodarskih i antidemokratskih režima.
Rusija, Kina, Egipat, Etiopija, Indonezija, Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati... Predsjednik Srbije nije sudjelovao, ali je poslao barem jednog visokog "izaslanika" (npr. šeika Haleda bin Mohameda bin Zayed Al Nahyana), ako ne i više njih.
Srbiji, ovakvoj kakva jest, i jest mjesto u BRIKS-u. Ne samo zbog načina upravljanja državom, nego i zbog sjećanja na nekadašnje druženje Josipa Broza s globalnim diktatorima kroz tzv. Pokret nesvrstanih.
Upravo je brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva u pozdravnom govoru na plenarnoj sjednici Samita 6. srpnja raspalio maštu nostalgičara u Srbiji tvrdnjom: „BRIKS je nasljednik Pokreta nesvrstanih.“
Njihova automatska reakcija je bila: „Da nije bilo Pokreta nesvrstanih, ne bi bilo Sava centra (i, je l’ te, Mišković ne bi imao što kupiti od države ‘za male pare’).“ Druga: „ondašnja Jugoslavija je bila država poštovana u svijetu.“
Čini se i da je Lula da Silva izrazit nostalgičar koji ne vlada baš najbolje povijesnim paralelama, ali je zato pragmatični demagog i vješt populist koji svjesno miješa stvarnost i zamagljuje istinu, postavljajući znak jednakosti između svijeta 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća i današnjeg vremena.
Pokret nesvrstanih, službeno nastao 1961. godine, bio je izgrađen na ideji „trećeg puta“ u vrijeme blokovske podjele svijeta. Sve do 1979. godine bio je „nešto između“. Iste je godine Fidel Castro na Samitu u Havani pogurao narativ o „prirodnom savezništvu“ između Pokreta nesvrstanih i Sovjetskog Saveza protiv imperijalističkog i hegemonističkog Zapada. Bio je to kraj Pokreta kakvog su osmislili osnivači.
Nesvrstani su, igrajući na kartu nepravednog svijeta, opstali do danas i vode se kao skupina zemalja koje ne žele biti službeno svrstane ni uz jedan veliki blok sila. Godine 2024. Pokret je imao 121 člana i 27 promatrača te djeluje preko mehanizama Ujedinjenih naroda.
Pokretu nesvrstanih, dakle, ne treba nasljednik kojeg nudi Lula da Silva – on kontinuirano radi, istina u drugačijem formatu nego pred 50-60 godina, što je i primjereno današnjem vremenu. I još nije javno obećao da će se kolektivno učlaniti u BRIKS.
Što onda zapravo želi Lula da Silva?
Ono što nije uspio Fidel Castro: da Rusiji (nasljednici bivšeg Sovjetskog Saveza i osnivaču BRIKS-a) i Kini (u izvornom Pokretu nesvrstanih povremeno je sudjelovala, a i osnivač je BRIKS-a) bezbolno pribavi legitimitet „nesvrstanih“ i formalizira im članstvo u Pokretu. Tako prikriva stvarnu ambiciju BRIKS-a da postane „drugi put“, odnosno druga strana u novom bipolarnom svijetu kojim bi dominirali Kina i Rusija.
Dakle, BRIKS nije nikakva nesvrstana grupa siromašnih i zemalja u razvoju, već protivnik Zapada i njegovih demokratskih, građanskih i slobodarskih vrijednosti. To je blokovska organizacija s jasnim ciljem i strategijom: poraziti demokraciju, slobodu i ljudska prava.
Lula da Silva u jednom je u pravu – BRIKS ne krije spremnost da baštini mračni dio tradicije Pokreta nesvrstanih čiji su članovi uglavnom bili autoritarni i neki od najgorih diktatorskih režima koji su vlastito stanovništvo podvrgavali represiji i teroru, poput etiopskog cara Hailea Selassieja, srednjoafričkog cara Jeana Bedela Bokasse, zairskog političkog monstruma Mobutua Sese Seka, ugandskog zločinca Idija Amina...
To što su zagovarali aktivnu miroljubivu koegzistenciju ne oslobađa ih povijesne odgovornosti za „međusobno neupoznavanje u unutarnje poslove“ (jedan od principa Nesvrstanih) i zatvaranje očiju pred istinom da su pojedini diktatori kršili ljudska prava i ugrožavali osobne i kolektivne slobode građana svojih država.
Tako se i danas ponaša BRIKS. Lula da Silva na Samitu u Rio de Janeiru izjavljuje da je BRIKS zagovornik multipolarnog svijeta. Da, ali kakvog, koje vrste? Iranskog modela? Možda kineskog? Ili ruskog? Pristajanjem na članstvo nedemokratskih država s autoritarnim (ili diktatorskim) režimima, BRIKS se deklarira kao globalna blokovska alternativa zapadnim državama, čije su vrijednosti demokracija i sloboda.
Retorika na Samitu u Brazilu, čiji je službeni naziv bio „Jačanje suradnje globalnog Juga za uključivije i održivije upravljanje“, bila je izrazito usmjerena protiv Amerike, predsjednika Trumpa i njegovog suverenizma.
Problem je što je Trump samo pokriće liderima BRIKS-a kako bi prikrili animozitet prema slobodnom, demokratskom društvu i kao alternativu promovirali modele državnog uređenja i autoritarnog upravljanja Kine, Rusije, UAE, Somalije, Irana.
Demagoški spletkareći protiv zapadnog svijeta, Lula da Silva pokazao je u Rio de Janeiru da mu, kao ni ostalim ljevičarima, nije mrzak zapadni kapital kao što su mu mrske zapadne vrijednosti... Brazilski Samit samozvanih nesvrstanih pokazao je bazičnu geopolitičku i ideološku solidarnost svjetskih autokracija protiv slobodnog svijeta.
Svi ti protivnici demokracije, čiju buku i bijes orkestriraju Peking i Moskva, traže dramatičnu transformaciju globalnog poretka jer osjećaju da su nečim uskraćeni, pozivaju na jačanje jedinstva i pokazuju da se agresija (Rusije na Ukrajinu) isplati.
Uostalom, to su države koje su u posljednjih tridesetak godina izašle iz siromaštva samo zahvaljujući kapitalu sa Zapada. Vezivno tkivo im je autokratska vlast, geopolitička frustracija i želja da se razbije globalni poredak izgrađen na slobodi i demokratskim vrijednostima, koji im uskraćuje veličinu koju priželjkuju za sebe.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....