Nezamisliva i gotovo heretička scena postala je stvarnost ovoga četvrtka na Kubi: u svečanoj sali za sastanke u Havani glavni direktor CIA-e sjedio je s jedne strane stola, a sučelice njemu kubanski šefovi diplomacije i obavještajne službe. Činu je prisustvovao i Raúl Rodríguez Castro, unuk bivšeg predsjednika Raúla Castra.
Sastanak, uključujući i niz fotografija susreta koje je objavila američka obavještajna agencija, do sada je najveća prekretnica u dva mjeseca neproničnih pregovora između Washingtona i Havane. Simbolični razgovori, gdje su obje strane najavile svoju predanost "ozbiljnom rješavanju ekonomskih i sigurnosnih pitanja", dolaze u trenutku maksimalne slabosti Castrova režima, koji je kao nikad dosad ugušen energetskim embargom koji je od kraja siječnja Kubi nametnuo Donald Trump.
Dan prije nego što je državni zrakoplov Boeing C-40B Clipper sletio u Havanu sa službenom delegacijom na čelu s direktorom obavještajne agencije Johnom Ratcliffeom, kubanske vlasti su objavile priopćenje o novoj katastrofalnoj i zapravo potpunoj nestašici goriva. Kuba se u prošlosti oslanjala na Venezuelu i Meksiko u opskrbi svog rafinerijskog sustava, no toga više nema.
"Uopće nemamo goriva. Nemamo više nikakvih rezervi", rekao je ministar energetike i rudarstva Vicente de la O‘Lévy na kubanskoj televiziji. Na dan objave, u srijedu, revolucionarni otok je pretrpio nestanke struje koji su u nekim područjima trajali i do 22 sata, što je stalan problem posljednjih mjeseci. Kriza opskrbe terminala izaziva ozbiljne probleme u osnovnim uslugama poput zdravstva i javnog prijevoza. Kubanci su sve više na rubu sloma i sve češće gnjevno prosvjeduju, pale hrpe smeća koje se gomila na ulicama, a benzinske postaje koje su izvan pogona nerijetko zasipaju kamenjem. Usred općeg energetskog sloma, međutim, represivni aparat Castrova režima jedna je od rijetkih stvari koje su još donekle stabilne.
Otkad je Trump naciljao Kubu kao svoju sljedeću metu, a to je bilo odmah nakon napada na Venezuelu i otmice Nicolása Madura koji je potom odveden u zatvor u New Yorku, u porukama iz Washingtona izmjenjuje se niz često posve kontradiktornih signala o budućnosti slavnog otoka. Još dok je nametao Kubi strogi energetski embargo, Trump je slao signale otvorenosti prema mogućem diplomatskom rješenju. U ožujku je tako harno dopustio dolazak ruskog tankera sa 100.000 tona sirove nafte, što je privremeno ublažilo jednu kritičnu nestašicu, ali je znao istodobno poručiti i da će "gotovo odmah preuzeti Kubu". No, nakon svakog udarca i prijetnje uslijedilo je svojevrsno primirje, što je ustvari klasična politička taktika agresivnog i prilično nesposobnog republikanskog magnata.
Na početku ovoga tjedna i državni tajnik Marco Rubio i Donald Trump poslali su prema Havani dosta pomirljive poruke. Neposredno prije toga, međutim, dodatno su pooštrili sankcije, namećući kazne svim osobama ili subjektima koji nisu državljani SAD-a, a održavaju trgovinske odnose s otokom, posebno u sektorima energetike, obrane, sigurnosti i financija.
Kao uvod u aktualni sastanak CIA-e u Havani State Department objavio je izjavu u kojoj nudi otoku 100 milijuna dolara pomoći. Castrov režim je tu ponudu u četvrtak i prihvatio, u zamjenu za "značajne reforme kubanskog komunističkog sustava". Američkim dužnosnicima je rečeno da Havana ne predstavlja prijetnju američkoj nacionalnoj sigurnosti.
Što se krije iza američke igre mrkve i batine s Kubom još se ne može do kraja razabrati, no očito je riječ o pokušajima trgovine s dijelovima režima u Havani koji bi Washingtonu trebali poslužiti kao poluge za mirni prijenos vlasti i preuzimanje kontrole nad Kubom. U kontekstu svih Trumpovih ponuda i kazni, američki mediji usred sastanka izaslanstva CIA-e s kubanskim represivnim organima u Havani također su izvijestili da Sjedinjene Države planiraju kazneno goniti bivšeg kubanskog predsjednika Raúla Castra, koji se očito nije u potpunosti odrekao utjecaja i vlasti, i to zbog optužbi vezanih uz rušenje zrakoplova kubanske humanitarne organizacije za egzil u Miamiju 1996. godine.
Ovo je, razumije se, očito samo folklorni povod za eliminaciju Castra, kao što je za micanje Madura bila poslužila optužba za trgovanje drogom.
Poruke Castrova režima prema Trumpovoj administraciji u zadnje su vrijeme također bile prilično ambivalentne. Kreću se od krajnje servilnog i suradničkog stava, deklarirane spremnosti da se sjedne s američkim dužnosnicima za stol, pa do uobičajenih mantri poput upozorenja da će "svaki vanjski agresor" koji napreduje na otoku "naići na neprobojni otpor". Javne reakcije kubanskih građana na sastanak s CIA-om bile su prilično mlake. Komunistička partija Kube predstavila ga je kao "dio napora za suočavanje s trenutnom situacijom".
U međuvremenu, Ministarstvo unutarnjih poslova, koje rukovodi golemim državnim aparatom za špijunažu i represiju, priopćilo je o "razvoju bilateralne suradnje", uz naglašavanje svog "nedvosmislenog suočavanja i osude terorizma u svim njegovim oblicima i manifestacijama".
Američka optužba iz Hladnog rata, a koja Kubu pozicionira kao "utočište za protivnike Sjedinjenih Država", jedan je od "problema" na kojima Bijela kuća i u ovim pregovorima inzistira, sudeći prema izjavama dužnosnika CIA-e. Iza svega je, naravno, tek političko-vojna kampanja za ponovno prekrajanje šavova međunarodnog poretka i stjecanje američkog utjecaja nad prkosnim otokom. Fidel i Che Guevara odavno više ne stanuju ovdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....