Ruski izumitelj Mihail Kalašnjikov iz godine u godinu produljuje svoju terminalnu besmrtnost, za razliku od Mahatme Gandhija, velike i plemenite mirotvorne duše. Iz kreativne popudbine meštra Kalašnjikova razvila se tolika mreža raznih rukavaca i modela njegove vječne jurišne puške da je više nego sigurno kako nitko još dugo vremena neće patentirati popularniju, ubojitiju i bolju.
Krasna vijest za teroriste svih fela stiže tako ovih dana iz ruskog koncerna Kalašnjikov, ali i iz Bugarske. Rusi su objavili kako su upravo udvostručili planirane isporuke osnovnog modela jurišne puške AK-12, nasljednice slavnog sovjetskog AK-74. Ugovor tvornice s ruskom vojskom iz 2020. predviđao je isporuku oko 40 tisuća primjeraka novog oružja koje je doživjelo značajna ažuriranja i optimizacije, no Putinov rat u Ukrajini očito je znatno povećao ubilačke potrebe Moskve. Kakogod, masovna proizvodnja modela AK-12 je naveliko zaživjela.
Ruska poboljšanja u novom modelu "kalaša" uključuju povećanu kompatibilnost s raznim optoelektroničkim uređajima, naročito korisnima za noćne operacije i nepovoljne vremenske uvjete. Najnovija verzija AK-12 također naglašava ergonomiju i jednostavnost korištenja u borbenim situacijama, tvrde ruski oružari, a istovremeno zadržava pouzdanost i izdržljivost karakterističnu za Kalašnjikovo oružje. Novi model primarno je namijenjen streljivu kalibra 5,45 × 39 mm, ali nudi i varijante prilagođene starom sovjetskom kalibru 7,62 x 39 mm i NATO kalibru 5,56 × 45 mm, što ga čini prikladnim za različite operativne potrebe i područja djelovanja. Njegov učinkoviti domet od 800 metara, u kombinaciji s maksimalnim dometom od 2500 metara, pozicionira ga među najučinkovitije jurišne puške za sukobe na srednjim i dugim udaljenostima. Početna brzina projektila, koja doseže 900 do 915 m/s, osigurava stabilne putanje i visoku preciznost.
AK-12 je kompatibilan s raznim vrstama spremnika, uključujući standardne spremnike od 30 do 60 metaka, bubnjaste spremnike od 95 metaka i spremnike iz prethodnih modela oružja poput AK-74. Ova logistička svestranost omogućuje laku integraciju u postojeće oružane arsenale. Za ciljanje je puška opremljena mehaničkim nišanom, ali s mogućnošću montaže modernih optičkih uređaja, što pruža poboljšanu preciznost za dnevne i noćne operacije.
Dizajniran pod nadzorom inženjera Sergeja Urzhumtsea, AK-12 odgovara na većinu zahtjeva modernih sukoba, poput onih u tekućem rusko-ukrajinskom ratu. Svojom legendarnom pouzdanošću, modernim značajkama i prilagodljivošću etablirao se kao oružje prvog izbora za već nekoliko oružanih snaga, uključujući one u Rusiji, Bjelorusiji, Kazahstanu, pa čak i Rusiji udaljenim zemljama poput Katara i Sirije.
Obrambeni dobavljač koji upravlja s oko 95 posto proizvodnje pješačkog oružja u Rusiji, koncern Kalašnjikov, počeo je razvijati AK-12 prije više od desetljeća kao moderniziranu verziju globalno popularnog modela AK-74. Ona je – pak – slavna nadogradnja poznate začetnice cijelog poslijeratnog žanra, AK-47. Rasprave o tome koliko je Mihail Kalašnjikov zapravo samostalno doprinio slavnom prvom modelu puške, a koliko je temeljnih "inovacija" zapravo drsko plagirao od Hitlerove njemačke jurišne strojopuške StG44 (Sturmgewehr 44) nastavljaju se do unedogled, no ime slavnog Rusa postalo je s vremenom toliko ikonično i vezano za to oružje da ga nitko više ne dovodi u pitanje.
Premda je već opće mjesto kako je konstruktora njemačke strojnice StG44 ing. Huga Schmeissera na kraju Drugog svjetskog rata zarobila Crvena armija i da je radio upravo u pogonu gdje je osmišljen AK-47, što je svojedobno priznao i Mihail Kalašnjikov.
Temeljni principi AK-12 do danas su uglavnom nepromijenjeni u odnosu na prve "kalašnjikove" koji su sišli s proizvodne trake krajem 1940-ih: ima iste mehanizme za upravljanje paljbom, plinsku komoru s dugim hodom i rotirajući zatvarač. Nadograđena varijanta, za razliku od starih, ima tri načina paljbe: pojedinačni hitac, kratki (štedni) rafal od tri hitca i automatsku paljbu. Napori Moskve za potpunu zamjenu stare sovjetske jurišne puške Kalašnjikov novim modelom započeli su još 2018. godine, ali iz tekućeg rata Kremlja u Ukrajini je jasno da će trebati još puno godina da se zamjena u potpunosti dovrši.
Mnogi ruski vojnici na bojištu naoružani su, naime, još starim "kalašnjikovima" i većina ih uopće ne priželjkuje brzi prijelaz na novi model. Smatra se da njegov metak starog kalibra 7,62 x 39 mm ima znatno veću probojnu moć protiv pancira od aktualnog metka kalibra 5,45 x 39 mm.
Ova činjenica također objašnjava i zašto su podvarijante zadnjeg kalašnjikova poput modela AK-15 proizvedene s kalibrom 7,62 mm, dok je model AK-19 proizveden za ispaljivanje streljiva NATO kalibra. Posjedovanje više oružja različitih kalibara baš i ne pomaže u naporima da se borbenim jedinicama Kremlja na vrijeme dostavi adekvatno streljivo, ali to je samo jedan od bezbroj logističkih problema na fronti s kojima se danomice suočava ruska vojska. To bi također moglo objasniti i zašto je koncern Kalašnjikov nedavno promotivno predstavio svoj "antikni" puškomitraljez RPL-7 starog kalibra 7,62 mm koji datira još iz 1943. godine.
Taj se metak proizvodi s običnim čeličnim zrnima 57-N-231 i traserima T-45, a koji se mogu koristiti protiv vojnika s pancirima ili lako oklopljenih vozila. Moskva je u pogledu modernizacije svog naoružanja u stalnome raskoraku između golemih sovjetskih zaliha i ograničenih novih tehnologija, pa im progres uglavnom izgleda korak naprijed, dva natrag.
Posljednja verzija kalašnjikova ipak na svjetska teroristička tržišta ne dolazi iz Rusije, nego iz europske punopravne članice Bugarske. Tamošnja tvrtka Arsenal JSCo odavno proizvodi širok izbor raznih derivacija jurišnih pušaka temeljenih na platformi poznatog AK, Kalašnjikova. Trenutno Arsenal nudi gotovo dvadeset različitih njegovih varijanti, a svaka je dostupna u dva popularna kalibra: starijem 7,62 x 39 sovjetskog podrijetla i novijem 5,56 x 45 mm američkog i NATO podrijetla. Bugarski Arsenal svoju podružnicu i proizvodne trake ovog oružja ima i u SAD-u.
Već više od 20 godina bugarski Arsenal postupno širi svoju liniju jurišnih pušaka sa selektivnom paljbom u stilu Kalašnjikova, označavajući ih na kraju kao seriju "AR-M". Sve se ove puške temelje i na čeličnom tijelu tipa "3 AK", no koriste okidače prvih verzija "kalaša", i bez zupčanika s odgodom udara. Sve modele izrađuju s tri moguće duljine cijevi: 215, 320 ili 415 mm te cijelom lepezom različitih vrsta kundaka.
Najrasprostranjenija puška na svijetu proizvodi se danas u gotovo 20 zemalja. Rusija je u više navrata osporavala autorska prava većine proizvođača, no uzalud. Oko milijun primjeraka proizvede se godišnje samo u posve ilegalnim manufakturama: omiljeno je oružje brojnih svjetskih terorističkih i gerilskih skupina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....