U velikoj istraživačkoj priči The New York Timesa, trojica novinara – Patrick Kingsley, Ronen Bergman i Natan Odenheimer – otkrivaju kako je Benjamin Netanyahu u ključnim momentima rata u Gazi donosio odluke koje su, prema tvrdnjama više od 110 sugovornika iz Izraela, SAD-a i arapskog svijeta, služile više njegovom političkom preživljavanju nego interesima države ili vojske, prenosi Buka.
U travnju 2024. godine, Netanyahu je bio spreman prihvatiti primirje koje bi zaustavio rat u Gazi na šest tjedana, omogućio oslobađanje desetina talaca i otvorio vrata povijesnom mirovnom sporazumu sa Saudijskom Arabijom. No, suočen s prijetnjom rušenja vlade od krajnje desnih koalicijskih partnera, odlučio je odustati od plana, i to u tišini.
"Ako se prijedlog kapitulacije iznese pred nas, vlada je gotova", poručio je ministar financija Bezalel Smotrich. Netanyahu je odmah odgovorio: "Nema takvog prijedloga. Nema." I potajno zapovjedio svojim sigurnosnim savjetnicima: "Ne iznosite plan."
Autori teksta navode tri ključna zaključka:
1. Netanyahu je godinama prije rata tolerirao i ojačavao Hamas, dopuštajući mu prostor za pripreme.
2. Njegova kampanja protiv pravosuđa dodatno je oslabila državu i vojsku.
3. Tijekom rata, ključne odluke donosio je u skladu s vlastitim interesima – da izbjegne izbore, suđenje i gubitak vlasti.
I dok je rat, najduži intenzivni sukob u povijesti Izraela, do sada odnio živote više od 55.000 Palestinaca – među njima gotovo 10.000 djece – Netanyahu je jačao svoj položaj. On je danas politički jači nego ikada: održava krhku većinu, utječe na pravosuđe i – što je najvažnije – još je na vlasti, piše The New York Times, prenosi Buka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....