Pogreb pape Ivana Pavla II., održan 8. travnja 2005., bio je povijesni događaj bez presedana, koji je privukao milijune vjernika i svjetskih lidera u Rim te stotine milijuna gledatelja pred malim ekranima. Sam pogreb i pripadajući rituali strogo su slijedili višestoljetnu tradiciju Katoličke Crkve, uz određene osobne želje samog pape.
Smrt i prvi obredi
Papa Ivan Pavao II. preminuo je 2. travnja 2005. u svojim apartmanima u Vatikanu, nakon dugotrajne bolesti. Prema protokolu, kardinal kamerlengo Eduardo Martínez Somalo službeno je utvrdio smrt: tri puta je zazvao papu krsnim imenom (“Karol”), a potom mu je skinuo papinski prsten (Ribarski prsten) i ceremonijalno ga uništio srebrnim čekićem pred članovima Kardinalskog zbora, čime je simbolično označen kraj pontifikata i spriječena mogućnost krivotvorenja dokumenata.
Papinske odaje su zapečaćene, a izdana je smrtovnica. Tijelo pape bilo je izloženo u crvenim liturgijskim odorama i bijeloj mitri, najprije u privatnoj kapeli, a potom u bazilici sv. Petra, gdje su mu vjernici mogli odati počast tijekom nekoliko dana.
Devetodnevno žalovanje (Novendiale)
Odmah po smrti započelo je devetodnevno razdoblje žalosti, poznato kao novendiale. Svakog dana slavila se posebna misa zadušnica, a svaki put predvodio ju je drugi kardinal. Prva misa, “Misa pokoja”, održana je dan nakon smrti, a predvodio ju je kardinal Angelo Sodano. Ove mise služile su i kao duhovna priprema za izbor novog pape.
Priprema tijela i pogrebna procesija
Tijelo Ivana Pavla II. nije balzamirano, što je bio odmak od ranije prakse, nego je tretirano kako bi se očuvalo tijekom izlaganja javnosti. Papa je bio odjeven u crvene liturgijske haljine, s mitrom i pastirskim štapom. Prije polaganja u lijes, njegovo lice prekriveno je bijelom svilenom tkaninom – tradicija koju je uveo papa Lav XIII.
Pogrebna misa i međunarodni odjek
Pogrebnu misu predvodio je kardinal Joseph Ratzinger, tada dekan Kardinalskog zbora, kasnije papa Benedikt XVI. Misa je održana na Trgu sv. Petra pred više od 200 svjetskih čelnika i milijunima okupljenih vjernika. Homilija kardinala Ratzingera bila je snažno osobna, naglašavajući papinu duhovnost, povijesnu ulogu i bliskost s narodom.
Na kraju mise, lijes je iznesen pred okupljene, a okupljeni su dugotrajnim pljeskom i suzama ispratili papu. Na lijesu je bio jednostavan crveni križ i slovo “M” za Blaženu Djevicu Mariju, papin osobni znak.
Trostruki lijes i simbolika
Ivan Pavao II. pokopan je u tri lijesa, prema tradiciji: unutarnji od čempresa (simbol poniznosti), srednji od olova (zaštićen od propadanja) i vanjski od hrasta ili brijesta. Prije zatvaranja lijesa, u njega su položeni:
-bijela svilena tkanina preko lica,
-vrećica s medaljama iz svake godine pontifikata (26 komada),
-olovna tuba sa “rogitom” – službenim dokumentom koji opisuje papin život i pontifikat, kojeg su pročitali i potpisali svi prisutni, a jedna kopija pohranjena je u vatikanski arhiv.
Tijelo je položeno u zemlju pod jednostavnom kamenom pločom, prema papinoj želji da bude pokopan “u goloj zemlji”, bez raskošne grobnice.
Dodatni rituali i sigurnost
Pogreb Ivana Pavla II. bio je jedan od najbolje čuvanih događaja u povijesti: 8.000 pripadnika sigurnosnih službi, uključujući 2.000 uniformiranih i 1.400 civilnih policajaca, brinulo je zbog četiri milijuna hodočasnika koji su preplavili Rim.
Na pogrebu su sudjelovali predstavnici svih velikih svjetskih religija i država, uključujući pravoslavne, protestantske, židovske, muslimanske, budističke i hinduističke zajednice, što je dodatno naglasilo univerzalni značaj papinstva Ivana Pavla II.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....