Takozvane romske palače, podignute usred polja ili u neuglednim rumunjskim gradićima, već desetljećima privlače pozornost svojom veličinom, kičastim stilom i potpunim nerazmjerom s okolinom, piše Blic.rs.
Iako mnogima djeluju bizarno i neukusno, unutar romske zajednice one imaju jasno značenje – simbol su uspjeha, moći i društvenog statusa u zajednici koja je povijesno bila marginalizirana i osiromašena.
Prve romske palače počele su nicati početkom 90-ih, nakon pada komunističkog režima u Rumunjskoj.
Liberalizacija tržišta i nestanak represivnog sustava omogućili su dijelu Roma da se uključe u poslove koji su brzo donosili novac, ponajprije kroz skupljanje i trgovinu starim željezom, ali i sitnu trgovinu te rad u inozemstvu.
U relativno kratkom vremenu pojavila se nova, imućnija elita unutar romske zajednice, koja je bogatstvo počela materijalizirati gradnjom impozantnih kuća.
Danas se takve palače mogu pronaći diljem zemlje, a u nekim mjestima, poput sela Buzescua, uz glavnu ulicu nižu se deseci megalomanskih zdanja.
Susjedi se često nadmeću u visini i raskoši, dodajući nove katove, tornjeve i kupole. Pročelja su nerijetko ukrašena simbolima dolara, luksuznih automobila ili obiljem zlatnih detalja, koji u lokalnoj percepciji predstavljaju jasne znakove bogatstva i uspjeha.
Arhitektonski stil romskih palača znatno se razlikuje od regije do regije. U središnjoj Rumunjskoj inspiracija se često crpi iz katoličkih crkava, na jugozapadu prevladavaju neoklasicistički oblici, dok se na istoku i jugu zemlje pojavljuju reinterpretacije arhitekture nekadašnje aristokracije.
Rumunjski arhitekt Rudolf Graef smatra da, unatoč raširenoj percepciji kiča, taj stil ne treba odbacivati. Riječ je, tvrdi, o specifičnom povijesnom fenomenu i pretjeranoj, ali prepoznatljivoj reinterpretaciji tradicionalnih rumunjskih arhitektonskih elemenata.
Svim je tim zdanjima, naglašava Graef, zajednička njihova funkcija razmetanja uspjehom. Ponekad su palače i izravne kopije postojećih zgrada. U Buzescuu je jedan imućni pripadnik romske zajednice svoju kuću modelirao prema zgradi suda na kojem je 90-ih bio osuđen za prijevaru, što dodatno ilustrira simboličku dimenziju ovih građevina.
– Izvori financiranja često su nejasni – kazao je Graef. Mnogi vlasnici tvrde da su se obogatili trgovinom metalnim otpadom, dok drugi navode dugogodišnji rad u inozemstvu.
Lokalni romski čelnici povezuju dio bogatstva i s povratom zlata koje je romskoj populaciji oduzeo komunistički režim Nicolaea Ceaușescua. Naime, dekretom iz 1978. godine vlasti su prisilile građane da predaju zlato državi, a nakon pada režima dio tog zlata vraćen je vlasnicima ili njihovim obiteljima, piše Blic.rs.
Unatoč raskoši, stvarni život u tim palačama često je znatno skromniji nego što se izvana čini. Vlasnici nerijetko žive u jednoj ili dvije prostorije, dok se veliki saloni, obloženi mramorom i ukrašeni zlatom, koriste isključivo za svadbene svečanosti i druge važne obiteljske događaje. Mnoge palače djeluju zapušteno ili nedovršeno, a neke su s vremenom i napuštene.
Održavanje takvih zdanja iznimno je skupo, a interes za gradnju novih palača posljednjih godina opada. Mladi Romi sve češće napuštaju svoja mjesta, odlazeći u Bukurešt ili u inozemstvo u potrazi za stabilnijom zaradom i boljim životnim uvjetima.
– Stvari više nisu kao prije – kažu mještani. Iza impresivnih fasada sve se jasnije nazire realnost siromaštva, migracija i društvenih promjena koje postupno mijenjaju lice romskih zajednica u Rumunjskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....