Politički analitičar Davor Gjenero: Evo što će se sada događati s Mađarskom, ovo su prvi koraci...

Davor Gjenero, politolog i neovisni analitičar, komentirao je za “Slobodnu Bosnu” rezultate mađarskih izbora i uvjerljivu pobjedu oporbenog kandidata Petera Magyara. Ozbiljni mađarski politički analitičari prije nedjeljnih izbora 12. travnja bili su uvjereni da nije pitanje hoće li Tisza, predvođena Peterom Magyarom, osvojiti većinu u mađarskom parlamentu, nego samo hoće li ta većina biti dvotrećinska. Kad je pred zatvaranje biračkih mjesta postalo jasno da je odaziv na izbore 80‑postotni, bilo je jasno da će se prognoze analitičara obistiniti.

Visok odaziv na izbore uvijek znači jedno – da su se mobilizirali “glasači promjene”, oni koji ne izlaze na svake izbore, nego samo na one za koje vjeruju da mogu donijeti veliku društvenu promjenu, vrijednu njihova osobnog angažmana, komentira Gjenero za “Slobodnu Bosnu”. “Glasači promjene” u pravilu su najtvrđi kritičari dotadašnje administracije, ali su istodobno vrlo volatilno tijelo koje se ubrzo nakon formiranja nove vlasti često razočara u svoje izabranike te se vraća u rezignaciju.

- Nakon 16 godina vladavine i četiri mandata – od kojih je barem posljednji, koji se poklapa s razdobljem Putinove totalne invazije na Ukrajinu, moguće ocijeniti kao posve neuspješan, nasuprot osobito prvom mandatu u razdoblju 2010.–2014., koji je bio izrazito uspješan – Mađarskoj je jednostavno bila nužna smjena vlasti. Naravno, ona nije “pala s neba”: bilo je potrebno da se raspadne cijela dotadašnja oporba, unutar koje je najgoru ulogu imala Socijalistička stranka izrazito neuspješnog bivšeg premijera Ferenca Gyurcsánya, te da se pojavi skupina koja razumije javne politike, ima iskustva u upravljanju i u javnom i u privatnom sektoru, ali prije svega razumije da su Mađari proeuropski orijentirani i da taj narod još uvijek pamti nesretno razdoblje ruske dominacije u vrijeme Hladnog rata i krvavo gušenje Mađarske revolucije 1956.

Za razliku od nekih drugih europskih država, Putinov režim u Mađarskoj nikad nije uspostavio snažnu “meku moć”, ni približno onoj kakvu ima u Bugarskoj, a kamoli u Srbiji. Zaoštravanje odnosa s Bruxellesom, pretvaranje Mađarske u državu koja blokira zajedničke europske politike i koja se našla na svojevrsnoj europskoj “magarećoj klupi”, mađarskim biračima jednostavno nije bilo prihvatljivo. Izabrali su skupinu koju predvode pripadnici prve generacije “eurokratske elite”, formirane u vremenu neposredno prije velikog buma proširenja EU‑a i koja se politički razvijala u razdoblju vrlo uspješne mađarske europske tranzicije.

Koncept jačanja uloge Srednje Europe i suradnja unutar Višegradske skupine jedan su od temelja političkog formiranja te generacije, a drugi je njihovo iskustvo u ulozi spona između administracije u Bruxellesu i mađarske javne uprave. Orban je bio začetnik koncepta “neliberalne demokracije”, ali je, za razliku od drugih kvazisuverenističkih lidera, bio ozbiljan upravljač. Standard koji je postavio svojim konkurentima bio je zato vrlo visok, pa je, kad se pojavio tim Petera Magyara, bilo jasno da je Mađarska pred velikom promjenom.

U kampanji se stjecao dojam da je pobjeda Fidesza važnija američkom predsjedniku Trumpu i ruskom diktatoru Putinu, koji su uz pomoć Orbanove administracije blokirali i slabili Europsku uniju, nego samom Orbanu. I nakon poraza on će, pokazat će se, ostati važan politički faktor u mađarskom političkom krajoliku i čekat će novu izbornu priliku, možda i prije isteka ovog mandata.

Peter Magyar zapravo vraća Mađarsku na političku poziciju na kojoj je bila 2010. godine, kad je Fideszova administracija bila najsnažnija, a on važan Orbanov suradnik. To znači restauraciju položaja Mađarske unutar Europskog vijeća i europskih institucija, što već počinje time da Europska pučka stranka ponovno dobiva mađarskog premijera u svojim redovima. Suradnja Poljske i Mađarske mogla bi ponovno oživjeti Višegradsku skupinu. Pragmatični ljudi koji će voditi novu politiku mađarske energetske sigurnosti čvrsto će vratiti Mađarsku u Energetsku zajednicu i korak po korak gasiti suradnju s Rusijom. Naftovod Družba već je zatvoren, a 2027. planira se zatvaranje i Turskog toka. Jačat će suradnja Mađarske unutar euroatlantskih struktura, vjerojatno i u okviru inicijative Tri mora, dok će se odnosi s Rusijom svesti na pragmatičnu razinu, primjerenu činjenici da je riječ o državi koja hibridnim djelovanjem i patogenom politikom potkopava Europsku uniju.

Ključno je da svi oni koji žele graditi svoj politički identitet na kvazisuverenizmu, oslonjenom na potporu aktera koji nastoje oslabjeti europsku integraciju, dramatično gube oslonac. U Beogradu su toga već svjesni, pa je još prije nego što je potvrđena uvjerljiva pobjeda proeuropske opcije na mađarskim izborima u Vučićevu tabloidu objavljeno upozorenje o “dramatičnim posljedicama” tog mađarskog izbora. Što god tko mislio, ideja europske integracije, kao i vrijednosti na kojima je zasnovan europski mirovni poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, vitalne su, a pokazalo se da su vrlo važne mađarskim biračima.

Odlaskom Fidesza u oporbu završava razdoblje mađarskog sponzoriranja balkanskih kvazisuverenističkih populističkih pokreta, od Vučićevih naprednjaka u Srbiji, preko VMRO‑DPMNE‑a u Sjevernoj Makedoniji, do Milorada Dodika u manjem entitetu Bosne i Hercegovine. Jasno je i da nova mađarska administracija neće opstruirati zajedničke europske politike prema Ukrajini, ali se neće ni uključivati u “koaliciju voljnih”, jer je očito da mađarsko političko tijelo, s jedne strane, ne želi izolaciju u odnosu na glavni tok europskih politika – što je bio rizik Orbanova razdoblja – ali je, s druge strane, skeptično prema većem mađarskom angažmanu u Ukrajini, zaključuje Gjenero.