U vremenu umjetne inteligencije koja je u jednom ratnom danu u stanju pokriti tisuću različitih ciljeva; u vremenu preciznog satelitskog nadzora kojemu ne mogu promaknuti čak ni galebovi ili kormorani; u epohi elitne i visokotehnološke špijunaže i moćnih ratnih flota koje u ratnoj regiji obuhvaćaju čak tri američka nosača aviona – stratešku paralizu i dominaciju u Hormuškom tjesnacu već tjednima odnosi jedno staro, primitivno, no svejedno iznimno učinkovito oružje. O njemu se u američko-izraelskim medijima malo govori, no iranske pomorske mine određuju pobjednika duž cijele trase važnog naftnog puta iz Perzijskog u Omanski zaljev.
I Pentagon i Izrael priznali su u par navrata da su naišli na iranske pomorske mine u Hormuškom tjesnacu, no nisu dosad baš glasno potencirali taj problem. Oružje koje je u masovnu primjenu ušlo u Prvom svjetskom ratu, međutim, i u ovom američko-iranskom je prilično efikasno, a diskretno i jeftino. Teheran nije čak ni trebao službeno priznati da ih je postavio na morsko dno duž Hormuza. Bilo je dovoljno s njihove strane odrediti "opasne zone" na ovoj suženoj plovidbenoj ruti širokoj samo 30-ak kilometara: na taj je način punih sedam tjedana Iran blokirao prolaz za 20 posto svjetske sirove nafte, na temelju toga pregovarao o primirju sa Sjedinjenim Državama, pa pristao otvoriti prolaz prošlog petka, a onda u subotu iznova promijenio kurs. Sve to su dosad Iranci postigli bez detoniranja ijedne mine, isključivo na temelju sumnje u njihovu tamošnju prisutnost.
Zanimljivo je da je ovim oružjem Iran desetljećima ranije prijetio blokadom Hormuškog tjesnaca i da se za njega odavno zna. Koristili su pomorske mine još u takozvanom "Tankerskom ratu" 1980-ih, kad su brodovi u Hormuzu napadnuti više od 400 puta, i kad se SAD borio na strani Iraka protiv Irana. Štoviše, u travnju 1988. američku fregatu "Samuel B. Roberts" u plovidbi Perzijskim zaljevom opasno je ruvinala jedna od takvih iranskih mina, probivši joj rupu od preko 4 metra u trupu. To je onda iniciralo američki vojni odgovor kroz najveću pomorsku akciju Pentagona još od 1945., tzv. operaciju "Bogomoljka". Njome su uništene iranske naftne platforme i vojne baze, potopljene dvije iranske fregate i ubijeni deseci mornara. Bio je to naposljetku poraz za Teheran, ali obje su strane iz svega naučile vrijedne lekcije, a prije svega onu da je samo nekoliko podvodnih mina u Hormuškom tjesnacu sasvim dovoljno za izazvati globalnu ekonomsku krizu.
Trumpov Washington je, međutim, tu lekciju zaboravio, ako je "narančasti poglavica" ikad uopće za nju prije i čuo. Insajderi u Pentagonu svjedočili su, doduše, za američke medije u nekoliko navrata da su domaćina Bijele kuće upozoravali na sve moguće rizike napada na Iran, pa tako i ovaj. Niz stožernih generala je potom i smijenjen, više nego izvjesno baš zbog inzistiranja na uvažavanju takvih obavještajnih procjena. "Pametni" Trump i još "pametniji" ministar američkog rata Pete Hegseth, povjerovali su Benjaminu Netanyahuu da će iranski režim pasti odmah nakon atentata na vrhovnog vođu Alija Hamneija. A onda su ih zatekle iranske mine u Hormuzu i sav kaos koji su tamo rutinski posijale.
Efikasnost ovih naprava leži u njihovoj cijeni i značajnoj šteti koju mogu prouzročiti: koštaju desetak tisuća, a mogu poslati na dno milijune eura u brodovima i njihovu teretu. Trgovačka plovila ih praktično ni sa čim ne mogu otkriti. Mine su strah i trepet posada, brodovlasnika i pomorskih osiguravatelja. Njihova je efikasnost dokazana i u rusko-ukrajinskom ratu: kad je 2022. službeni Kijev kod Odese položio morske mine, svi pomorski prijevoznici su odmah prestali ploviti u ovu luku.
Djelotvornost ovih mina u Hormuzu ne leži samo u konfiguraciji plovnog kanala, njihovim urođenim svojstvima, već i u ranijem zanemarivanju njihove opasnosti od strane SAD-a. Još nakon Drugog svjetskog rata morske su mine bile najveća prijetnja svjetskom pomorskom prometu, no razminiranje nikad nije bilo posao koji je previše zanimao Pentagon. To su iz Washingtona radije delegirali svojim saveznicima, od kojih sad većina nije voljna pomoći Trumpu u suludoj misiji protiv Irana. Američka mornarica, jednom riječju, ima smanjene kapacitete za borbu protiv morskih mina. Washington je desetljećima izdvajao manje od 1 posto svog pomorskog proračuna za minsko ratovanje, usprkos tome što su mine odgovorne za 80 posto potopljenih ili onesposobljenih američkih ratnih brodova od 1945., objavio je Financial Times.
Za razliku od Trumpa, Europska unija ima prilično osposobljene snage za borbu protiv morskih mina. Glavne zapadne mornarice, poput onih Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Španjolske, Belgije, Italije ili Nizozemske, imaju vrlo učinkovite lovce na mine, ali ih također imaju prilično malo. Specijalizirani brodovi minolovci kreću se između šest i deset po svakoj ovoj mornarici. Razvidno je da je i taj kapacitet nedovoljan za ozbiljnije pomorsko čišćenje, jer svaki minolovac može neutralizirati samo nekoliko mina dnevno.
Činjenica da zapadne sile danas imaju tako malo jedinica za razminiranje druga je strana medalje koju je Iran shvatio prije nekoliko desetljeća. Nakon poraza od Sjedinjenih Država 1988. godine, Teheran je shvatio da ključ nije natjecanje u tehnologiji, već u raspršivanju. Audrand objašnjava da je od tada iranski režim razvio silu temeljenu na malim brodovima i dronovima koji djeluju pod okriljem stalno rastućeg arsenala mina, osmišljenih, prema istraživaču, da "istovremeno ugroze Hormuški tjesnac i zaštite vlastitu obalu".
Razni izvori procjenjuju da Iran danas posjeduje arsenal od oko 5000 pomorskih mina. Neke su kontaktne i teško ih je otkriti običnim sonarima – sidre se za morsko dno pomoću kabela, ili slobodno plutaju. Nešto napredniju generaciju predstavljaju tzv. nekontaktne ili "utjecajne" mine koje detoniraju uslijed magnetske, akustične ili tlačne inicijacije koja predstavlja tzv. potpis broda. Postoje i tzv. ljepljive ili priljepak-mine koje se postavljaju ručno i dizajnirane su za ciljane napade. Za kojima god da posegne u aktualnom hormuškom duelu, Teheran efikasno sužava ionako sužen plovni put i omogućuje brzim brodovima svoje Revolucionarne garde da presreću nesretnike. Pritom na temelju dosadašnje uspješne dvomjesečne blokade dobro znaju da su ove razmjerno primitivne eksplozivne naprave vrlo učinkovito sredstvo odvraćanja neprijateljske mornarice koje će im očito poslužiti još dovoljno dugo, barem dok ne realiziraju svoju nuklearnu bombu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....