Tresla se brda, rodilo se – niš. Tako se može ukratko opisati spektakularno najavljivani 2,5-satni i navodno mirovni telefonski razgovor između dva najbolja globalna neprijatelja: Vladimira Putina i Donalda Trumpa. Nakon što je obećavao zaustaviti rat u Ukrajini još i prije nego što službeno sjedne u Bijelu kuću, mentalno ograničeni američki aspirant na Nobelovu nagradu za mir od jučer je još koju svjetlosnu godinu dalje od žuđene titule velikoga mirotvorca. Genocidni masakr Izraela nad Gazom opet se razbuktao i u jednom danu proizveo više od 300 trupala, a ni u Ukrajini mir nije ni milimetar bliži.
Donald Trump započeo je razgovor s Vladimirom Putinom prilično jednostavnim zahtjevom: 30-dnevni prekid vatre na kopnu, moru i u zraku koji je Ukrajina već potpisala, kao početnu mjeru za daljnju gradnju mira. Umjesto jednake volje i s druge (agresorske) strane, ono što je aktualni predsjednik SAD-a dobio od Vladimira Putina bila su samo pitanja, polovične ponude i ograničeni ustupci. Povrh svega, u navodni mirovni aranžman Kremlja bio je zapakiran i jasan zahtjev ruskog čelnika da se dodatno vojno oslabi Ukrajinu, što je evidentno ismijavanje bilo kakvog pokušaja mirovnog sporazuma.
"Ključni uvjet za rješavanje sukoba", objavio je Kremlj u priopćenju nakon razgovora dvojice čelnika, "trebao bi biti potpuni prekid strane vojne pomoći i pružanje ikakvih obavještajnih podataka Kijevu".
Prevedeno s diplomatskog žargona, to zapravo znači obustavu vojne potpore Ukrajini ne samo od strane SAD-a, već i od svih drugih zapadnih podupiratelja Ukrajine, uključujući Britaniju, Francusku, EU i sve one koji sastavljaju planove za postkonfliktnu "snagu uvjeravanja" i dugoročna sigurnosna mirovna jamstva Kijevu koja bi mu omogućila da otvori svoje pomorske i zračne luke te zaštiti svoje opskrbne pravce.
Putin, drugim riječima, Trumpa izvrgava ruglu i ponaša se kao sila koja još može svima diktirati despotske uvjete. Rusija o istom trošku koristi i priliku da još jednom pokuša taktički odvojiti i udaljiti SAD od Europe. Jasno je da su posrijedi pozicije koje Ukrajina ni u ludilu ne može prihvatiti. Kijev je više od tri godine proveo u nepravednoj borbi s višestruko moćnom Rusijom, pretrpjevši desetke tisuća mrtvih i spriječivši potpunu okupaciju zemlje. Da se nakon gubitka petine teritorija predaju i otklone svaku mogućnost daljnje borbe i primanja vojne pomoći sigurno im nije ni na rubu pameti. Putinov zahtjev sadržajno je zapravo toliko bezočan da mu je očiti cilj mirovne pregovore već u startu pretvoriti u sprdnju.
Ključni europski čelnici s pravom nisu previše impresionirani ni tijekom ni očekivanjima od mirovnoga angažmana Trumpa i Putina. Francuski i njemački lideri, Emmanuel Macron i Olaf Scholz, ponovili su svoju kontinuiranu podršku ukrajinskome otporu i predanost zbiljskom i održivom mirovnom planu. Umjesto potpunog prekida vatre u zraku, na kopnu i na moru, Trump je od Putina zapravo dobio samo neposrednu obvezu Ruske Federacije da će prestati bombardirati ukrajinsku energetsku infrastrukturu ako se Kijev suzdrži od vlastitih sličnih napada na ruske rafinerije. No, čak i taj uglavljeni dogovor prekršen je ritualno samo dva sata nakon Putin – Trumpova razgovora, ruskim žestokim napadom na ukrajinsko energetsko postrojenje u Slovjansku.
Bijela kuća je objavila i da su dva lidera dogovorila "početak tehničkih pregovora o provedbi primirja na moru", što je prilično apsurdno jer je zona Crnog mora u zadnje vrijeme možda i najmirniji dio ukrajinsko-ruske bojišnice. U red posebnih bizarnosti valja uvrstiti i to da su Trump i Putin, u paketu tobožnjih mirovnih mjera, dogovorili i organiziranje utakmica hokeja na ledu između igrača i timova američke i ruske hokejaške lige. I rat i hokej dvojici bešćutnih autarha očito su u jednakoj kategoriji igara. Opći dojam je da je prvim pregovorima Trumpa i Putina zasad tek vraćen legitimitet zemlji-agresoru koja je dosad bila u čvrstoj izolaciji i uspješno sankcionirana od svih zemalja Zapada zbog zločina i pokretanja rata na teritoriju susjedne države.
Dobar poznavatelj ukrajinske situacije i međunarodnih odnosa, fizičar Tonči Tadić, primjećuje uočljivi cinizam Moskve u objavi kako je nakon razgovora Trump – Putin "svijet postao sigurniji". Ispada da je zemlja koja je dosad čak 44 puta prijetila tom istom svijetu svojim nuklearnim oružjem sad najednom postala faktor stabilnosti i glas razuma. Pa ako je zbog nekoga svijet u zadnje tri godine postao nesiguran onda je Putin sa suradnicima na uvjerljivom vrhu takve liste, kaže Tadić. Po njemu, pravi cilj ovoga razgovora Trumpa i Putina očito nije ni bila Ukrajina, nego normalizacija odnosa između Washingtona i Moskve, od čega profitira isključivo Putin.
"Putinovi trbuhozborci su već i prije samog razgovora s Trumpom davali jasne signale kako ih primirje s Ukrajinom ne zanima jer će to omogućiti Kijevu da se još više naoruža. Na primirje bi u Moskvi pristali možda samo ako bi Ukrajina priznala rusku aneksiju Krima i druge četiri djelomično okupirane oblasti, ako bi im zajamčili da neće u NATO, da će se posve razoružati te po mogućnosti sutra i izabrati neku prorusku vlast u Kijevu. Putinu je primirje druga riječ za kapitulaciju Ukrajine, pa zato ni u ovoj komunikaciji s Trumpom nije pristao na rusku obustavu vatre na kopnu, u zraku ili na moru", tumači Tadić.
Hrvatski fizičar smatra da je u dogovoru Trumpa s Putinom zapravo najintrigantniji dogovor o prestanku gađanja energetske infrastrukture. To po njemu zapravo znači da Rusiju jako smeta ukrajinsko sistematsko razvaljivanje njihovih naftnih rafinerija, plinskih terminala i skladišta goriva dalekometnim raketama i dronovima, te da bi željeli da to što prije prestane. Zato je Putin i pokušao s pitijskim prijedlogom da Trump pritisne Ukrajince idejom o suzdržavanju od gađanja energetske infrastrukture, iako će Putin bez problema nastaviti ubijati ukrajinske civile, te gađati ukrajinske gradove, bolnice i škole.
Svi pregovori Trumpove administracije s Ukrajincima su dosad tekli na način kao da se žrtvi silovanja objašnjava da je za nju najbolje da živi odmah do silovatelja, smatra Tadić, a da će joj biti još bolje ako pritom ne zaključava vrata i bude bez ikakva oružja po kući. A za te "mudre" i "spasonosne" savjete žrtva silovanja bi trebala takvom savjetniku u znak zahvalnosti prepisati barem pola svoje pokretne i nepokretne imovine. Kao i svoje rijetke minerale, razumije se.
Najvažnije u svemu je, tvrdi Tonči Tadić, da je međusobni mirovni dogovor Trumpa i Putina posve trivijalan i efemeran. Kako po sadržaju, tako i po efektima. Premda se naizgled čini da Putin zasad od njega profitira, i u Kremlju i u Bijeloj kući dobro znaju kako od dogovorenog neće biti ništa bez pristanka Ukrajine, ali ni bez političkog odobravanja EU-a, a možda i Kine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....