Svaki je rat pun apsurda, ali Bliski istok im je kolijevka. To dokazuju i izvještaji o stradalima od iranskih raketa u Izraelu, među kojima su prilično brojni Arapi. Iranci, istinabog, nisu Arapi, iako s njima često dijele muslimansku vjeru i pismo, no među deklarirane ratne ciljeve svakako im ne spadaju pripadnici manjine koja je u Izraelu marginalizirana, te često diskriminirana i potisnuta.
Balističke rakete iz Irana su u subotu navečer pogodile Tamru, izraelski grad na sjeveru s arapskom većinom. Već su prvi projektili odmah ubili četiri žene. Gradonačelnik Tamre vjeruje da je stvarna iranska meta bila obližnja izraelska luka Haifa, treći grad u zemlji po veličini i dom najveće izraelske rafinerije nafte. Kako god bilo, stradala je naposljetku ipak Tamra i tamošnji većinski Arapi.
Ehad je u subotu navečer ubacivao svoj ključ u ulazna vrata kuće kad se začula zaglušujuća eksplozija. Sve se zatreslo, a dvokatnica u kojoj su se nalazili Ehabov i bratov dom u Tamri, na sjeveru Izraela, ostala je u ruševinama. Projektil lansiran iz Irana izravno je pogodio zgradu. Preživio je pravim čudom, ali silina eksplozije ubila je većinu njegove obitelji. Njegova supruga Manar (41), kćeri Shadah (20) i Hala (15), kao i njegova šogorica Manar (46) ostale su na mjestu mrtve. Obje žene bile su poznate učiteljice u tom izraelskom gradu s arapskom većinom. Preživjela je samo treća Ehabova kći Razan (18), koja se također nalazila u kući. Mještani kažu da je njezin otac sada uz nju u bolnici i brine se da se oporavi.
Izrael i Iran razmjenjuju napade već četvrti dan otkako je vlada Benjamina Netanyahua u petak pokrenula neviđenu ofenzivu protiv zemlje koju smatra svojim najvećim neprijateljem. Iranski projektili ubili su u Izraelu ukupno više od 20 ljudi, a na stotine su ranjene. Broj poginulih u Islamskoj Republici već je do subote premašio 120, a ranjene su tisuće.
Mjesto napada u Tamri je odmah nakon eksplozije iranske balističke rakete posjetio gradonačelnik Musa Abu Rumi. Izjavio je kako je svjestan da iranski režim cilja iste vrste lokacija koje Izrael napada u Iranu, a među njima je energetska infrastruktura. Haifa na sjeveru je glavna izraelska luka, a u njezinu zaljevu nalazi se i najveća izraelska rafinerija nafte. Tijekom vikenda je barem jednom pogođena, no tvrtka koja njome upravlja objavila je da bitne operacije nisu prekinute.
"Moramo priznati da u ratu ponekad nedostaje preciznosti i zato je projektil završio ovdje", kazao je gradonačelnik arapskoga grada u Izraelu za španjolski El Pais. No dodao je i da se arapsko-izraelsku zajednicu – koja ukupno čini oko 20 posto od 10 milijuna svih stanovnika Izraela – uporno tretira kao da su građani drugog reda, čak i kad je riječ o državnoj zaštiti od ovakvih napada.
"Postoji strategija za posebnu protuzračnu obranu i zaštitu određenih područja zemlje, ali arapske zajednice, nažalost, nisu među prioritetima vlade iz Tel Aviva", požalio se novinarima.
Udar iz Irana na Tamru bio je toliko intenzivan da su se čak i 18 sati kasnije, u nedjelju poslijepodne, posmrtni ostaci žrtava još uvijek nalazili nepokopani. Među ruševinama i iskrivljenim metalom ležala je odjeća, knjige, osobni predmeti, dokumenti – sve prekriveno debelim slojem prašine. Do podneva u ponedjeljak povorka bagera krenula je raščišćavati ruševine, te skupljati i odnositi sve što se nije moglo spasiti.
Yasmín Marisat, 28-godišnja liječnica, bila je jedna od prvih koja je stigla na mjesto udara iranskih raketa u subotu, nedugo nakon 23 sata. Zatekla je apokaliptičan i katastrofalan prizor, opisuje novinarima 14 sati kasnije, još uvijek boraveći na mjestu događaja s kacigom i u uniformi hitne pomoći. Objašnjava da su mnogi ljudi poslije udara patili od napadaja panike, a ukupan broj ozlijeđenih premašivao je 20.
Početkom dvijetisućitih Ehab i njegov brat sagradili su u Tamri kuću koju su podijelili na dva dvokatna doma – po jedan za svaku obitelj. To je uobičajeno među palestinskim Arapima, koji čine cjelokupno stanovništvo ovoga grada gotovo na periferiji Haife. Rezultat je bila čvrsta, prostrana zgrada s teškom, dekorativnom arhitekturom. Izvana je pročelje dominiralo sivim cementom, velikim prozorima, rozetama i rešetkama. Bila je to dobro izgrađena kuća, u skladu s izraelskim zakonima koji zahtijevaju sklonište ili sigurnu sobu u svakom domu (miklat, na hebrejskome), kreiranu za slučajeve zračnih napada. Svaka kuća mora imati dvije takve prostorije, no snaga projektila ovaj je put bila toliko ogromna da ni sigurne sobe nisu spasile ukućane. Razaranje je bilo toliko snažno da su hitne ekipe jedno od skloništa na katu pronašli zgnječeno poput harmonike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....