Otkad je prije dvije godine smijenjen s mjesta načelnika stožera ukrajinske vojske i imenovan veleposlanikom Ukrajine u Velikoj Britaniji, bivši general Valerij Zalužni smatra se glavnim političkim suparnikom i najsigurnijim mogućim nasljednikom predsjednika Volodimira Zelenskog. Odnedavno se Zalužnji, međutim, doslovce prometnuo u ukrajinskog ‘predsjednika u sjeni‘: davši intervjuu Asociated Pressu, u kojem je prvi put progovorio o velikom jazu između njega i Zelenskog, bivši je ratnik posve jasno odustao od svojega ranijega kreda da usred rata s Rusijom ne želi produbljivati političke svađe i potkopavati nacionalno jedinstvo.
Zalužnji je karijerni časnik koji je školovan i formiran u sovjetskim vojarnama, no sazrio je i ispekao se kao vojnik u uvjetima nezavisne i masovno napadnute Ukrajine. Za razliku od većine ukrajinskih generala koji su zadržali kruti ruski stil vođenja, on se od samoga početka zalagao za fleksibilniji pristup bojištu, i po tome je mentalno iznimno blizak NATO modelu vojnika. Oni se mahom oslanjaju na inicijative nižih zapovjednika, brže donošenje odluka i na upotrebe novih tehnologija. Zalužnji je već na samom početku rata pronicljivo govorio i kako će dronovi odigrati ključnu ulogu u ovome sukobu: u svom londonskom uredu u veleposlanstvu – piše Kyiv Independent – i danas u realnom vremenu često promatra prizore s kamera ukrajinskih dronova na ključnim točkama bojišnice.
Ispričavši za AP kratku povijest svojega odnosa sa Zelenskim, Zalužnji je kazao da su se napetosti između njih dvojice pojavile gotovo odmah nakon opće ruske invazije u veljači 2022. Često su svađe zapravo bile samo sukob dvaju koncepcija o tome kako najbolje obraniti gotovo goloruku zemlju. Zalužnji se iz prve godine rata prisjetio, međutim, i upada desetaka ukrajinskih agenata obavještajnih službi u svoj ured, što očito trajno zamjera Zelenskom kao pokušaj tadašnjega pritiska i zastrašivanja. Ukrajinski veleposlanik u Britaniji priča da je tijekom racije u njegovom uredu 2022. bio ozbiljno priprijetio šefu kabineta Zelenskog da će pozvati vojsku kako bi zaustavio provokacije, ponižavanje i zaštitio zapovjedni centar. Iako je ta kriza ubrzo prošla bez dubljeg sukoba, neslaganja između Zalužnjeg i Zelenskog su se s vremenom nastavila i on je nastavio trajno propitivati strategije obrane koje je nametao predsjednikov suradnički krug.
Najveći spor između dvije čelne ukrajinske figure očito se zbio oko pokušaja ukrajinske protuofenzive iz 2023., koja je na kraju neslavno propala. Protuofenziva iz 2023. izazvala je brojne naknadne kritike vojnih stručnjaka zbog nerealne preambicioznosti i kašnjenja u provedbi, a što je ruskim snagama dalo dovoljno vremena za učvršćivanje položaja. Zalužnji danas kaže da je plan protuofenzive koji je on osmislio uz pomoć NATO partnera naposljetku propao jer Zelenski i drugi dužnosnici nisu za njega htjeli izdvojiti potrebna borbena sredstva: osigurali su im vrlo ograničene resurse.
Izvorni plan ukrajinskog glavnog stožera sa Zalužnjim bio je navodno koncentrirati dovoljno snaga u formaciju udarne "šake" kako bi se ponovno zauzela djelomično okupirana regija Zaporižje - dom vitalne nuklearne elektrane - a zatim iste snage premjestiti južno do Azovskog mora. To bi u njegovoj viziji prerezalo koridor koji ruska vojska koristi za opskrbu Krima još otkako ga je ilegalno anektirala 2014. Zalužnji je rekao da je uspjeh ovoga plana zahtijevao veliko, koncentrirano, nakupljanje snaga i faktor taktičkog iznenađenja te da je on na to u više navrata upozoravao. Umjesto toga, ukrajinske snage su naposljetku predugo okupljane i raspršene po širokom području, što je jako smanjilo njihovu udarnu moć. Zalužnji i danas svoje ključne kritike ukrajinske obrane vidi u tome što često ovisi o operativno nerealnom broju vojnika i što nije dobro organizirala načine na koji razvija i primjenjuje nove tehnologije na bojnom polju.
Iako je golema popularnost Valerija Zalužnjeg u ukrajinskoj javnosti bila neupitna nakon nekoliko njegovih iznimnih ratnih uspjeha – već u drugoj godini rata uspio je osloboditi golema od Rusa okupirana područja oko Hersona i Harkiva, a i obrana Kijeva na samom početku invazije bila je plod njegove strategije bočnih udara - Zelenski ga je smijenio s mjesta glavnog zapovjednika u veljači 2024., zamijenio ga Oleksandrom Sirskim, i uputio u diplomaciju u London. Politički analitičari potez su uglavnom vidjeli kao pokušaj Zelenskog da ograniči Zalužnjeg u rastu popularnosti i utjecaja, i to kao potencijalnog političkog rivala, distancirajući ga od svakodnevnih operativnih poslova.
Bez obzira na taj čin Zelenskog, Zalužnji je ipak uspio sačuvati nukleus ukrajinskih simpatija i u Londonu. Ankete mu uporno prikazuju paritet, a nekad čak i blagu prednost ispred Zelenskog u hipotetskoj izbornoj utrci. Prvog čovjeka Ukrajine uporno nagriza agonija neprekidnog rata i sve brojniji korupcijski skandali njegovih suradnika, dok je Zalužnji donekle konzervirao svoju ratnu slavu i mnogi Ukrajinci ga vide kao osobu sposobnu u budućnosti promijeniti trenutni politički i ratni sustav. Bivši načelnik ukrajinskih oružanih snaga kaže, međutim, da su mu se u zadnje vrijeme počeli obraćati neki sumnjivi savjetnici i nagovarati ga na politički angažman: otkrio je da mu se nedavno obratio Paul Manafort, bivši šef kampanje Donalda Trumpa i savjetnik bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča. Iznjedre li ovakve intervencije u javnosti sliku Zalužnjeg kao Trumpova favorita za budućeg vođu Ukrajine, to će mu nesumnjivo jako naštetiti s obzirom na reputaciju sadašnjeg američkog predsjednika u ukrajinskom narodu. Sva ratna slava mogla bi se Zalužnjem brzo istopiti u sudaru s kompromitiranim i nepoštenim moćnicima koji bi ga htjeli radi vlastitih interesa izgurati na izborni megdan Zelenskom. A da se i ne spominje ruske agresore koji već otvoreno likuju nakon zadnjih kritika koje je ukrajinski ambasador u Londonu izrekao na račun Volodimira Zelenskog.
„Počela je borba između svidomskog feldmaršala i klauna! Pitam se tko će koga uhititi? Vrijeme je za opskrbu kokicama...“ – komentirao je medijski istup Zalužnjeg Putinov vjerni trbuhozborac Dmitrij Medvedev.
Bez obzira na sve, ime Valerija Zalužnjeg sve se intenzivnije i sve češće pojavljuje u anketama, u razgovorima vojnika, u planovima oporbenih stranaka i projekcijama političkih analitičara u Ukrajini. Za mnoge je on sasvim prirodni nasljednik Volodimira Zelenskog, a za druge potencijalni izazivač i netko oko koga se Ukrajinci mogu lako okupiti, no za vanjske moćnike i puka poluga pritiska na napaćenu zemlju i njezino vodstvo. Premda još vrlo ustrajno odbija mogućnost svojega uključivanja u politiku, ratna realnost bi Zalužnjeg ubrzo mogla usisati u svoj dinamični kovitlac. Ako mirovni planovi za Ukrajinu ne uspiju ni nakon pune četiri godine velikog i krvavog rata, a odsudnija vojna pomoć sa Zapada i dalje izostane, napaćena zemlja neće se promijeniti samo uslijed života u mraku, hladnoći i očaju svakodnevnih Putinovih dalekometnih udara, nego i radi nemogućnosti projekcije jasne budućnosti, pa i u povjerenju prema aktualnome vodstvu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....