Vođe Rusije, Kine i Sjeverne Koreje nisu dobri ljudi, ustvrdio je u svojem komentaru novinar The Atlantica Tom Nichols, dodajući da te osobe predsjedavaju brutalnim autokracijama prepunim pripadnika tajne policije i kažnjeničkih kolonija. No, Nichols ističe da su, unatoč tome, to vrlo ozbiljni ljudi, koji prepoznaju neozbiljnog čovjeka kad ga vide. A nakon što su gotovo cijelo desetljeće pomno promatrali i pratili Donalda Trumpa, došli su, kako navodi autor, do jasnog zaključka, a to je da predsjednik Sjedinjenih Država nije vrijedan njihova poštovanja, prenosi Jutarnji list.
Nedavna vojna parada u Pekingu najnoviji je dokaz da najmoćniji svjetski autoritarni vladari smatraju Trumpa osobom ‘lake kategorije‘, odnosno nekom vrstom neozbiljnog, ne previše sposobnog, važnog ili utjecajnog vladara. Ruski vođa Vladimir Putin, kineski čelnik Xi Jinping i sjevernokorejski totalitaristički diktator Kim Jong-un, okupili su se kako bi proslavili 80. godišnjicu predaje Japana u Drugom svjetskom ratu. Putinov bjeloruski satrap, Aleksandar Lukašenko, također je bio prisutan. Američki predsjednik, pak, nije bio pozvan, bez obzira na golemu i ključnu ulogu koju je SAD odigrao u pobjedi nad Japanom i oslobađanju Euroazije. Umjesto toga, Trump, baš kao i sama Amerika, ostavljen je da to sve promatra sa strane.
No, ta parada je bila nešto još gore od uvrede i prezira. Putin, Xi i Kim stajali su solidarno dok su promatrali demonstraciju kineske vojne moći samo nekoliko tjedana nakon što je Putin došao na Aljasku (na Trumpovu snažnu inicijativu, op.a.) i odbio Trumpove molbe da okonča ruski rat protiv Ukrajine. Bijela kuća pokušala je taj, kako navodi autor, nepromišljeni sastanak pretvoriti barem u neriješen rezultat između Putina i Trumpa, no kada se kremaljski diktator pojavi bez interesa za pregovore, prvo se obrati na konferenciji za novinare, a zatim dan zaključi odbijanjem pažljivo isplaniranog ručka i odlaskom kući, to je poniženje, a ne razmjena mišljenja.
Također, nije se Trump dobro snašao ni s druga dva člana ovog autoritarnog trojca. Usred općeg kaosa koji je posijao Trump, Xi vješto pozicionira Kinu kao novo lice međunarodne stabilnosti i odgovornosti. Čak je, kako ocjenjuje Nichols, izveo raskošnu predstavu u kojoj nudi partnerstvo starom kineskom rivalu i bivšem neprijatelju Indiji - kineski diplomati prošli su mjesec rekli da Peking stoji uz New Delhi protiv američkog "nasilnika" dok je Trump istovremeno nametao Indiji 50-postotne carine.
Slično tome, Sjevernokorejci su, nakon što su se poigrali s Trumpovim egom i njegovim neznanjem i nepoznavanjem međunarodnih poslova tijekom sastanaka s Kimom u prvom mandatu, nastavili svoj pohod prema nuklearnom arsenalu koji bi s godinama mogao dodatno narasti i postati veći od britanskog. Trump je bio siguran da može pregovarati s Kimom, ali dražesni dani "ljubavnih pisama" između Trumpa i Kima odavno su prošli. Čini se da vodstvo Pjongjanga zna da ih malo košta pristojno ugađati Trumpu, ali da bi ozbiljne rasprave trebali čuvati za čelnike ozbiljnih zemalja.
Trump je odgovorio na to što je isključen s gala večere u Pekingu ponašajući se upravo kao vođa trećeg reda, kakvim ga Xi, Putin i Kim očito smatraju. Dok je događanje trajalo, Trump je, naravno na društvenim mrežama, izrazio povrijeđene osjećaje uz pokušaj pomalo dirljivog zanovijetanja i zamjeranja. "Neka predsjednik Xi i fantastičan kineski narod imaju divan i trajan dan slavlja. Molim vas, prenesite moje najtoplije pozdrave Vladimiru Putinu i Kim Jong-unu, dok kujete zavjeru protiv Sjedinjenih Američkih Država".
Sada je stvarnost takva da Rusija, Kina i Sjeverna Koreja doista kuju zavjeru protiv SAD-a, ali je ispod dostojanstva i moći američkog predsjednika da se žali na to. Trump je k tome nastavio sa svojim neprimjerenim zamjerkama zahtjevom da Kina prizna hrabrost Amerikanaca koji su poginuli u Pacifiku.
"Veliko pitanje na koje treba odgovoriti jest hoće li kineski predsjednik Xi spomenuti golemu količinu podrške i ‘krvi‘ koju su Sjedinjene Američke Države pružile Kini kako bi joj pomogle osigurati SLOBODU od vrlo neprijateljskog stranog osvajača. Mnogi Amerikanci poginuli su u kineskoj potrazi za pobjedom i slavom. Nadam se da će biti s pravom poštovani i zapamćeni zbog svoje hrabrosti i žrtve!", poručio je Trump.
Ova poruka, kako piše autor, ne projicira baš samopouzdanje i vodstvo - umjesto toga, zvuči kao gunđanje čovjeka opterećenog nesigurnošću. Samouvjereniji vrhovni zapovjednik ignorirao bi paradu i, da su ga pitali o njoj, rekao bi nešto u smislu da su Sjedinjene Države oduvijek poštovale žrtve svojih saveznika u Drugom svjetskom ratu. Ali ne i Trump - on je razdražljivo poručio da ne bi prisustvovao čak ni da su ga pozvali neki cool klinci.
No, ti se autoritarci, nažalost, nalaze u pristojnom društvu dok tretiraju Trumpa kao nesposobnog vođu. Čak su i američki saveznici, navodi Nichols, prepoznali da Trump možda jest njihov formalni partner, ali da uglavnom stvari s američkim predsjednikom obavljaju titrajući njegovom egu i ugađajući mu. Nakon što je Trump izašao sa sastanka u Anchorageu u biti ponavljajući ključne točke iz Putinova obraćanja, sedam vodećih europskih čelnika požurilo je u Washington kako bi Trumpu rekli da je dobro obavio posao i da ga oni istinski poštuju, ali da bi se možda trebao suzdržati od podržavanja politike Kremlja.
Trumpovo nanošenje štete američkoj moći i prestižu bilo bi manje da američki predsjednik ima vanjsku politiku i tim koji bi je provodio - no, on nema ni jedno ni drugo. Trump se kandidirao za predsjednika uglavnom iz osobnih razloga, uključujući i nastojanje da izbjegne zatvor, a njegova vanjska politika, takva kakva jest, samo je produžetak njegovih osobnih interesa. Dojam je da održava summite, objavljuje izjave na društvenim mrežama i sudjeluje u fotografiranju uglavnom kako bi nametao svoje pravo na Nobelovu nagradu ili promijenio redoslijed vijesti kada teme poput gospodarstva - ili dosjea Jeffreyja Epsteina - dobiju previše pažnje, piše Jutarnji list.
Još gore, Trump više nije okružen ljudima koji brinu o vanjskim poslovima ili mogu kompetentno intervenirati i kreirati dosljednu politiku. U svom prvom mandatu, Trump je imao ministra obrane, Jamesa Mattisa, koji je pomogao u stvaranju strategije nacionalne obrane, dokumenta koji je Trump možda ignorirao, ali je on barem jasno dan na uvid establišmentu nacionalne sigurnosti koji se morao nečime voditi i prema nekuda ići. Sada, pak, u Pentagonu Trump ima Petea Hegsetha, koji pokazuje malo sklonosti ili sposobnosti razmišljanja o složenim stvarima.
Državni tajnik Marco Rubio trebao je biti jedan od novih tzv. odraslih ljudi u sobi, kompetentnih, sposobnih i zrelih kvalitetno obavljati teške zadaće, no umjesto toga mu predsjednik samo trpa poslove i odgovornosti bez ikakvih daljnjih uputa pa neka se snalazi kako zna i umije. Sveden je na to da natmuren sjedi na konferencijama za novinare Bijele kuće sa stranim čelnicima dok Trump sramoti sebe i svoje goste.
U međuvremenu, direktorica nacionalne obavještajne službe, Tulsi Gabbard, provodi vrijeme pokušavajući iskorijeniti špijune za koje misli da mrze predsjednika. Nažalost, agenti koje hvata su Amerikanci, što sigurno mami osmijeh na Xijevo lice, a moguće izaziva smijeh do suza kod bivšeg časnika KGB-a, ruskog vođe Vladimira Putina.
Amerika je zalutala. Nema koherentnu vanjsku politiku, nema tim viših stručnjaka koji upravljaju nacionalnom obranom i diplomacijom, a ima predsjednika koji ima malo interesa za svijet osim onoga što mu on može ponuditi. Nije ni čudo što se muškarci koji su se okupili u Pekingu - tri autokrata čije zemlje zajedno stotine nuklearnih bojevih glava drže usmjerene na Sjedinjene Države - osjećaju slobodni ponašati se kao da uopće nemaju razloga razmišljati o Trumpu ili zemlju koju vodi, zaključuje Tom Nichols u svojem komentaru za The Atlantic.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....