Tennessee će nakon 200 godina pogubiti ženu; kazna smrću prije se izvršavala vješanjem i električnom stolicom

Prvi put u više od 200 godina, Tennessee se priprema pogubiti ženu na smrtnoj kazni. Slučaj Christe Gail Pike privlači veliku pažnju jer se raspravlja o pravnim i etičkim pitanjima. Pike, stara 50 godina, osuđena je za ubojstvo Colleen Slemmer, izvještava USA Today. Mogla bi biti pogubljena smrtonosnom injekcijom 30. rujna, osim ako ne dobije svoju tužbu ili ako guverner Bill Lee ne dodijeli pomilovanje. 

Metoda smrtonosne injekcije u toj saveznoj državi promijenjena je u prosincu 2024. tako da se koristi samo jedan lijek, pentobarbital, umjesto tri različita lijeka koja su se primjenjivala u prethodnim pogubljenjima.

Pike je imala 18 godina kada je ubila Slemmer, zajedno sa svojim dečkom Tadarylom Shippom. Pike je bila glavni počinitelj te noći. Treća osoba, njezina prijateljica Shadolla Peterson, držala je stražu tijekom napada. Peterson je dobila uvjetnu kaznu, a Shipp doživotni zatvor. Ovo ubojstvo smatra se jednim od najzloglasnijih u povijesti Tennesseeja zbog brutalne torture nad Slemmer.

Trojka je namamila Slemmer iz centra za osposobljavanje Job Corps, gdje su svi radili, jer je Pike vjerovala da Slemmer pokušava ukrasti 17-godišnjeg Shippa od nje.

Tri desetljeća kasnije, Pike osporava državni način pogubljenja pred sudom. Ona tvrdi da smrtonosna injekcija krši njezina ustavna prava, vjerska uvjerenja i zaštitu od okrutne i neobične kazne, prenosi US magazine. 

Advokati Pike podnijeli su tužbu u siječnju, navodeći da bi injekcija izazvala prekomjernu bol te dodatni strah i patnju. Pike pati od trombocitoze, medicinskog stanja koje bi moglo dovesti do neobičnog krvarenja i “smrti utapanjem u vlastitoj krvi” ako bi umrla smrtonosnom injekcijom. Njezin tim spominje nekoliko “neuspjelih” pogubljenja koja podržavaju njihove tvrdnje.

Druga metoda, smrt električnom stolicom, nije opcija jer je Pike budistica. Ona tvrdi da njezina religija sprječava sudjelovanje u bilo kojem procesu koji vodi prema vlastitoj smrti.

Pike i njezin pravni tim također tvrde da, da je suđenje održano u modernim uvjetima, ne bi bila na smrtnoj kazni. Navode njezinu mladu dob, mentalne probleme i povijest seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu kao ublažavajuće okolnosti koje bi sud uzimao u obzir.

Državni odvjetnik Jonathan Skrmetti istaknuo je da Ustav ne jamči bezbolnu smrt. Rekao je da se njezine tvrdnje temelje na spekulacijama i naglasio brutalnost zločina nad 19-godišnjom Slemmer, piše US magazine. 

“Pike nije ponudila ništa osim spekulacija da dobro utvrđena i ustavna metoda smrtonosne injekcije predstavlja bilo kakav poseban rizik u njezinom slučaju,” rekao je. Dodao je: “Voljeli bismo da je Pikeino poštovanje prema svetosti života došlo na vrijeme da spasi Colleen Slemmer.”

Pike je nedavno pokazala kajanje. “Nema opravdanja za ono što sam učinila,” napisala je, dodajući da preuzima punu odgovornost i žali zbog ubojstva.

Što se tiče obitelji Slemmer, oni žele da pravda bude izvršena. Majka Slemmer, May Martinez, ostaje pri stavu da Pike mora biti pogubljena za svoja djela. Rekla je: “Srce mi svakodnevno puca jer stalno prolazim kroz sve to ponovno. Samo želim da Christa bude kažnjena kako bih mogla završiti s tim, olakšati mojoj kćeri i omogućiti joj da konačno počiva.”

Suci sada moraju donijeti odluku o sudbini Pike dok ona čeka njihov pravorijek. 

Trenutačno 42 ljudi osuđeno na smrtnu kaznu 

Prema podacima saveznih vlasti Tennesseeja, u ovoj državi trenutačno je 42 zatvorenika osuđeno na smrtnu kaznu, od kojih je 41 muškarac i samo jedna žena, Christa Pike, jedina žena na Smrtnom redu. Većina osuđenika dolazi iz najvećih urbanih okruga, uključujući Shelby, Davidson, Knox i Hamilton, dok su ostali osuđeni u istočnom, srednjem i zapadnom dijelu države. Najstariji osuđenik je Howard Willis (74), dok je najmlađi muškarac Urshawn Miller (36).

Najduže na Smrtnom redu nalazi se Larry McKay, još od 1983., a posljednji osuđeni, Sean Finnegan, tamo je od 2024. Muški osuđenici smješteni su u Riverbend Maximum Security Institution u Nashvilleu, dok se žene na Smrtnom redu drže u Debra K. Johnson Rehabilitation Center. Nekolicina osuđenika ima više smrtnosnih presuda, uključujući jednog s čak šest kazni smrti. 

Za smrtnu kaznu koristi se snažni sedativ

U Americi postoje dva “načina smrti”: smrtnom kaznom i eutanazijom - oba koriste isti lijek: pentobarbital. Kod zatvorenika na smrtnom redu ide intravenozno, dok ga pacijenti u Oregonu i Kaliforniji piju oralno. Isti kemijski spoj, isti ishod, samo drugačija opravdanja.

Pentobarbital je barbiturat - vrsta snažnog sedativa koji se koristi u medicini kao lijek za smirenje, anestetik ili za kontrolirano uspavljivanje. U kontekstu smrtne kazne, pentobarbital se koristi kao jedina supstanca u smrtonosnoj injekciji, gdje uzrokuje gubitak svijesti i prestanak disanja, što dovodi do smrti.

Ovaj sedativ djeluje brzo: intravenozno izaziva san za 30 sekundi i zaustavljanje srca za tri minute; oralno pacijent uđe u komu za 5-10 minuta. Iako je postupak klinički čist, zakonski je izazvao rasprave. Tijekom godina zatvorenici su tvrdili da smrtonosna injekcija može biti “okrutna i neobična kazna”, jer paralizirajući lijekovi u trodrogom protokolu mogu sakriti bol koju uzrokuje kalijev klorid, ostavljajući osobu svjesnom, ali nesposobnom da se javi.

Vrhovni sud SAD-a je više puta razmatrao te slučajeve: u Baze v. Rees (2008) i Glossip v. Gross (2015) presudio je u korist države, ali istaknuo uske i nesigurne pobjede, dok je Justice Sotomayor smrtnu injekciju opisala kao “kemijski ekvivalent spaljivanja na lomači”. U Bucklew v. Precythe (2019) sud je presudio da Ustav ne jamči bezbolnu smrt, čak ni kada bi standardni protokol mogao uzrokovati strašne patnje.

U povijesti se izvršavala vješanjem 

Smrtna kazna u Tennesseeju postoji s povremenim prekidima još od kada je država osnovana 1796. Tijekom stoljeća najčešća metoda pogubljenja bila je vješanje, sve dok 1913. nije uvedena električna stolica. Nakon dvogodišnjeg prekida (1913.–1915.), izvršenja su se ponovno pokrenula 1916. godine, sada uz primjenu električne stolice. Najviše pogubljenja zabilježeno je u 1930-ima, kada je izvršeno 47 smrtnih kazni.

Od 1916. do 1960. svih 125 pogubljenja odvijalo se u Tennessee State Penitentiary u Nashvilleu, a zapisnici su vođeni u službenom dnevniku, bilježeći ime, zločin i vrijeme smrti svakog izvršenog osuđenika.

Nakon presude Vrhovnog suda SAD-a 1972., smrtna kazna je proglašena neustavnom, pa nije bilo osuđenika na Smrtnom redu sve do 1978., kada je kazna ponovno postala legalna. Električna stolica ostala je primarna metoda sve do 1998., kada je uvedena mogućnost odabira smrtonosne injekcije za zločine počinjene prije 1. siječnja 1999. Od 2000. injekcija je postala primarna metoda, dok se električna stolica i dalje može odabrati za starije slučajeve. Prvo pogubljenje smrtosnom injekcijom u Tennesseeju izvršeno je 19. travnja 2000., kada je Robert Glen Coe pogubljen zbog ubojstva, silovanja i otmice osmogodišnje djevojčice, što je bilo prvo pogubljenje nakon gotovo 40 godina.

Tijekom 2000-ih i 2010-ih došlo je do izmjena protokola, uključujući jedinstvenu upotrebu pentobarbitala kao sredstva za injekciju, nakon sudskih provjera i konzultacija s državnim odvjetnikom. Tijekom pandemije COVID-19 2020. sve pogubljenja su privremeno obustavljena, a aktivnosti su ponovno pokrenute 2025. godine.

Život na Smrtnom redu

Danas su svi osuđenici na Smrtnom redu smješteni u posebnu jedinicu Riverbend Maximum Security Institution, osim jedine žene na Smrtnom redu, koja se nalazi u Debra K. Johnson Rehabilitation Center u Nashvilleu. Osuđenici su klasificirani prema razini nadzora - A, B i C - pri čemu je C najstroža razina. Promjene razina ovise o ponašanju, a viša razina donosi veće privilegije, uključujući dodatne telefonske pozive, posjete i mogućnost rada u kuhinji, čišćenju ili administraciji.

Dnevna rutina uključuje buđenje u 5:30, tri obroka radnim danom i dva obroka vikendom i blagdanom, a zatvorenici su u svojim ćelijama zaključani do 21 sat. Pravila za ženske osuđenice uglavnom su ista, iako nisu smještene u zasebnu jedinicu zbog malog broja žena na Smrtnom redu.