Trumpova politička strategija od prvog dana vlasti je strah. No, njegovi javni istupi uvijek svjesno za sobom ostavljaju područja nejasnoća koje mu nude naknadne prostore za pregovore i pritiske. Seronja koji je postao predsjednik SAD-a jako voli takve situacije radikalne neizvjesnosti: zato se u vremenima bogataški dirigiranog kaosa i pomutnje uvijek pametno vratiti klasicima političke ekonomije i povijesti. A oni uglavnom tvrde da u carinskome ratu koji je Trump upravo objavio svijetu kratkoročno možemo sigurno očekivati val tržišne nestabilnosti, čemu upravo i svjedočimo. Nagli padovi na tržištu dionica, šokovi na tržištu valuta i dramatičan porast vrijednosti zlata već su postale činjenice.
Val ekonomske tjeskobe zahvatio je Wall Street nakon proglašenja novih Trumpovih carina, a vodeće američke banke upozoravaju na nadolazeću recesiju. Kako je izvijestio Bloomberg, glavni ekonomist JPMorgana Bruce Kasman vidi čak 60 posto šanse za svjetsku recesiju u 2025. godini. Taj rizik vjerojatno će biti dodatno uvećan potencijalnom odmazdom američkih trgovinskih partnera, padom poslovnog raspoloženja i poremećajima u svjetskom opskrbnom lancu, napisao je Kasman u svojoj bilješci s alarmantnim naslovom "Bit će krvi" (There will be blood). Kad zamašnjak svjetske potrošnje usporava, to malo kad prolazi bez masovnih žrtava.
Prognoze također kažu da je, dugoročno gledano, Trump ovime sam sebi pucao u nogu. U tome nema nikakve štete i sve bi ljudske žrtve bile unaprijed isključene da nema i fatalnih nuspojava toga procesa u globalnoj ekonomiji. Arhaično povećanje carina (koje se nekad davno nazivalo i politikom pretvaranja susjeda u prosjaka) proizvest će lančane poremećaje u svjetskim ekonomskim tokovima, inflaciju, kašnjenje u kupnji i odgađanja u ulaganjima te više nego ružne rane u realnoj ekonomiji, s padom standarda i gašenjem stotina tisuća radnih mjesta. Sve u ime tobožnjega vraćanja proizvodnje i progresa u Ameriku. No, kazaljke svjetskog vremena malo se kad vraćaju unatrag.
SAD već pokazuje prve simptome autoinducirane krize. Jedno od najotvorenijih svjetskih gospodarstava proglasilo je pod Trumpovim žezlom nezavisnost, autarkiju i samodostatnost, premda povijesna snaga Amerike nikad nije ležala u ničemu sličnom, nego baš u suprotnom: u otvorenosti i pozitivnoj interakciji s cijelim svijetom. Analitičari predviđaju goleme napetosti i tektonske pomake, no šteta za svaku zemlju i svaki trgovinski blok ovisit će primarno o odgovorima svake ekonomske politike na Trumpove šokantne odluke. Europa je sebi dala nekoliko dana da na sve mirno uzvrati, što samo govori da se, uza sve mane, radi o puno ozbiljnijem svjetskom političkom subjektu nego što je to trenutno SAD. A i opstanak same američke ekonomije ovisit će uglavnom o tome kako će velike kompanije u toj zemlji reagirati: hoće li zaključiti da je trumpizam politički pokret na duge staze (premda je njegovu reprezentantu uskoro punih 80 godina), te u kojoj će mjeri zaključiti da im se doista isplati početi graditi tvornice kod kuće. Premda izgraditi tvornicu i uložiti u brzorastuće kriptovalute, što je također Trumpova histerična kockarska agenda, nema baš puno međusobnih sličnosti.
Postoje dva načina da se umre i da se propadne, rekao je davno veliki Ernest Hemingway. Jedan od tih putova je postupan, a drugi iznenadan. Dosad smo uglavnom gledali postupan put, no moguće je da će odsad doći do nagloga ubrzanja: tržišta postaju snažan akcelerator životnih procesa kad to žele. Velika depresija je svojedobno svijetu donijela fašizam i svjetski rat. Velika recesija koja je počela 2008. nije otišla tako daleko jer su vlade i središnje banke uspjele ublažiti udarac, ali napredovanje svih vidova populizama u politici - najviše neofašističkih ili postfašističkih - baš od tada bilježi nemilosrdne napretke. Oni su na kraju i doveli do brutalnih današnjih ratova u Ukrajini i Gazi, odnijevši nepovratno na stotine tisuća života.
Svaka svjetska kriza, ukratko, rađa sigurna vlastita čudovišta, a Velika recesija iz 2008. svijetu je u amanet ostavila veliku nejednakost. Ta je kriza bila (i još uvijek jest) brutalan prijenos kapitala iz džepova srednje klase u malobrojne bogataške sefove. Paketi tadašnjega tobožnjeg spašavanja svijeta bili su zapravo pojasevi za isključivo spašavanje banaka. Nejednakost se time vratila na razine slične onima prije Prvog svjetskog rata, kad je bogatstvo bilo također ekstremno koncentrirano u rukama manjine. Najbogatijih jedan posto svjetske populacije danas posjeduje oko 40 posto globalnog bogatstva, dok najsiromašnija polovica čovječanstva ima manje od dva posto vrijednosti na zemlji. Naše je vrijeme zato idealno da se razmisli dublje o eri globalizacije koja je donijela itekakve ukupne koristi globalnome gospodarstvu, ali je pritom zanemarila očigledne gubitnike tih procesa (kojih je danas najviše, kakvog li paradoksa, upravo među Trumpovim glasačima).
Trenutak je idealan da se razmisli i o aktualnoj situaciji na gotovo čitavome zapadnome tržištu nekretnina, uključujući i naše hrvatsko. "Bogati dobivaju sve veću i veću imovinu, dok siromašni dobivaju sve veće i veće dugove i nedostupnije stanove. Onda siromašni svake godine moraju platiti cijelu svoju plaću bogatima samo da bi mogli živjeti u (njihovoj) kući. Bogati potom iznova koriste taj novac da kupe preostale mrvice imovine od srednje klase, što problem rapidnoga ekonomskog raslojavanja svake godine dodatno pogoršava", sažima ovaj suludi krug nepravdi današnjice britanski youtuber i komentator Gary Stevenson u svojoj knjizi "Trgovačka igra".
Donald Trump je zadnja karika u tom surovom lancu bogataškog proždiranja svijeta i živa potvrda da vremena političkih i ekonomskih previranja uvijek rađaju autentične i posve beskrupulozne monstrume. Upravo će zato on i pokrenuti, s mješavinom straha i mržnje karakterističnom za sve demagoge, nove generatore globalne nejednakosti i siromaštva koji sad nazivamo trgovinskim ratom. Sve kunući se u to da zapravo pomaže sirotinji. Bit će to, sasvim izgledno, jako nezgodna vožnja: tržišta će nam za nekoliko dana precizno reći koliko bolna, a za manje od mjesec imat ćemo prve pouzdane pokazatelje stvarne štete.
"Dabogda živio u zanimljivim vremenima", glasi stara kineska kletva. Drumovi svih kontinenata već su se poželjeli stare dobre globalizacijske dosade, no dosade očito još zadugo biti neće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....