Čini se da je Donald Trump definitivno pokopao i zadnje iluzije da bi ikad mogao dobiti Nobela za mir. Od navodnoga mirotvorca promeće se zato preko noći u ogorčenog militantnog djedicu, tragikomičnog zagovornika sve većih brutalnosti, represije i rata.
Uputio je upravo američke ratne brodove u vode oko Venezuele, zemlje pod kontrolom marksističkog diktatora Nicholasa Madura, radi navodnog sprječavanja trgovine drogom. Nagradu za uhićenje ili kazneni progon klasnog neprijatelja Madura podigao je s 25 na čak 50 milijuna dolara. Naložio je da se Ministarstvo obrane u Pentagonu hitno preimenuje u Ministarstvo rata, što je naziv koje je nosilo samo do kraja 1945. I, last but not least, naredio je vojno zauzimanje svih velikih američkih gradova s demokratskom većinom koje smatra neprijateljskim teritorijem.
Nakon što je taj korak protiv voljenih građana u nedjelju povukao u Washingtonu, raspoređujući na ulice više od tisuću pripadnika Nacionalne garde, u ponedjeljak je potpisao i izvršnu naredbu kojom je naložio Pentagonu povećavanje uloge vojske u ‘naporima za osiguravanje sigurnosti‘. U svim demokracijama svijeta vojska se brine samo za vanjsku sigurnost neke zemlje i opstojnost njezinih granica, no veliki narančasti inovator uvodi u taj olinjali stereotip modernizaciju i promjene. Instruktori Ministarstva obrane obučavat će, naime, za početak Nacionalnu gardu u svakoj američkoj saveznoj državi za suzbijanje građanskih nemira i osiguravanje javne sigurnosti, a kasnije, akobogda, po potrebi im i priskakati u pomoć. Niti šest mjeseci od početka drugog mu mandata, Donald Trump se – čini se – već sprema braniti svoju vlast oružjem i represijom, baš kao Aleksandar Vučić.
Trump, međutim, na sva sumnjičava pitanja tvrdi da on nije diktator, već samo "osoba s puno zdravog razuma". Ova izjava, dana u ponedjeljak novinarima u Ovalnom uredu, pojačava brojne njegove prethodne poruke koje su itekako koketirale s likom autoritarnog vladara nalik na Vladimira Putina. Valja se prisjetiti da je još tijekom predizborne kampanje izjavio kako će, ako se vrati u Bijelu kuću, biti autokrat od prvog dana. Njegov novi komentar na to podsjećanje nimalo ne bježi od više nego uznemirujuće fraze, ali se pritom poziva na navodnu narodnu volju: "Mnogi američki ljudi mi kažu da bi možda zbilja htjeli imati diktatora."
Niz mjera koje je ovaj frustrirani djedica donio u zadnjih nekoliko tjedana otvoreno se hrani njegovim čvrstorukaškim nagnućima. Pokušao je smijeniti guvernera američke središnje banke samo zato jer ga je imenovao njegov prethodnik Joe Biden. Nakon Washingtona, naložio je skoro raspoređivanje Nacionalne garde i u druge američke gradove s demokratskom vlašću i većinom: idući na udaru je Chicago, gdje izjavama već konstruira navodno ‘katastrofalno sigurnosno stanje‘ kako bi imao pokriće za duge cijevi i palice na ulicama. Premijeru s Nacionalnom gardom već je imao u Los Angelesu, i to usprkos žestokom protivljenju kalifornijskoga guvernera Gavina Newsoma. Nakon Chicaga, sljedeći na udaru po MAGA najavama je slobodarski i za fašiste odveć prpošni New York, a iza njega je na listi Baltimore. Trumpu su neprijateljski teritoriji očito svi gdje ljudi ne ljube i ne obožavaju njegov ordinarni politički kretenizam.
Maligne strukture iza njegovih leđa imaju, međutim, i dugoročni cilj: oni time čitavu arhitekturu tradicionalnog američkog političkog sustava - njegove stroge principe podjele vlasti, institucije, te vladavinu prava i demokraciju, izlažu sve intenzivnijem i sve neprekidnijem testu stresa u kojemu granice predsjednikove moći postaju sve mutnije, a njegova kontrola sve šira. Brojni analitičari trend već otvoreno nazivaju puzajućim fašizmom, no Amerika je zemlja koja će se od toga sigurno znati i htjeti obraniti. Puno goru štetu Trump svojom opskurnom pojavom radi po civilizacijskim zakutcima i periferijama svijeta, gdje su mnoge crne i autoritarne zmije već radosno izmilile ispod kamenja naivno misleći da globalnom scenom opet drma novi Führer kojemu bi opet mogle zatrebati pijuni i krvave sluge.
Trump antidemokratske i antislobodarske mjere donosi vrtoglavom brzinom usred ljeta, nimalo slučajno dok je Kongres na pauzi, a američke obitelji na odmoru. Njegova diktatorska kampanja pod krinkom borbe protiv navodnog uličnog kriminala ima i drugi jasan cilj: zamagliti neslavnu propast svih njegovih međunarodnih mirovnih misija, planova i inicijativa. Moglo bi se reći da je počeo plagirati eskalacijsku taktiku svojeg velikog prijatelja ratnog zločinca Benjamina Netanyahua: svaki dan nekim novim napadom maskira vlastitu bijedu i golotinju. Radikali svih država i nacija u taktici su zapravo jako slični, baš kao i u podvijanju plašljivog repa kad naiđu na dostojne i hrabre protivnike.
Ako mu već naočigled izmiče zdrav razum i Nobelova nagrada za mir, možda uveli djedica iz Bijele kuće uskoro dobije još prestižnijeg Nobela za okrutnost, nasilje i rat. U nominacijama za tu hipotetsku kategoriju bila bi, istinabog, danas prilično velika gužva, ali tako bliski idejni srodnici i međusobni poštovatelji kakvi su on, Vladimir Putin i Bibi iz Izraela o svemu će sigurno lako dogovoriti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....