"Daleko od očiju, daleko od srca" – tom se logikom rješavaju mnogi problemi, a što će biti dalje od očiju nego to baciti na dno dubokog oceana? No kod radioaktivnog otpada to nipošto nije rješenje. Takav opasan otpad su između 1950-ih i 1980-ih prije svega u duboko more sjeveroistočnog Atlantika "preko palube” bacale razne europske države – među njima i Velika Britanija, Belgija, Nizozemska, Švicarska i Njemačka. To se činilo najjeftinijom i najjednostavnijom metodom za zbrinjavanje otpada iz nuklearne industrije i istraživačkih laboratorija.
Tek 1993. godine zabranjeno je odlaganje nuklearnog otpada u ocean. Do tada je, prema procjenama, samo u sjeveroistočni Atlantik potopljeno najmanje 200.000 bačvi i to na dubini od 3000 do 5000 metara. Gdje su one točno – to se niti danas ne zna. Ne samo da onda nije bilo tako preciznih instrumenata za navigaciju, nego nisu sve države baš niti željele da itko zna što su to gurnule u more. Do sad je lokalizirano jedva 1800 od tih spremnika, piše Jeanette Cwienk za Deutsche Welle.
Znanstvenici iz više europskih zemalja sada su istraživačkim brodom "L’Atalante" krenuli prema području u kojem je završila vjerojatno polovica sveg tog otpada – u zapadnoeuropsku zavalu Atlantskog oceana, više od tisuću kilometara zapadno od francuskog La Rochellea. Projekt se zove NODSSUM – "Nuclear Ocean Dump Site Survey Monitoring", što bi u slobodnom prijevodu značilo "nadzor nad nuklearnim odlagalištima u oceanima".
više od 24.000 godina za poluraspad plutonija
Međunarodni tim od 21 znanstvenika želi sastaviti kartu svih lokacija na kojima su pronađene bačve s radioaktivnim otpadom. Jer dosad se zna vrlo malo – ne samo o njihovoj točnoj lokaciji, nego i o vrsti i porijeklu tog otpada.
"U mnogim slučajevima nemamo podatke o stanju tih bačvi niti o njihovoj preciznoj lokaciji, a i informacije o vrsti otpada često su nepotpune ili teško dostupne", rekao je Pedro Nogueira za DW. On je stručnjak za ribarsku ekologiju pri Thünenovu institutu u Bremerhavenu i jedan je od znanstvenika na brodu "L‘Atalante".
Prema njegovim riječima, riječ je o vrlo raznolikom otpadu: od kontaminiranog laboratorijskog materijala i zaštitne odjeće do ostataka iz medicine, znanosti i industrije te otpada iz nuklearnih reaktora. Većinom se radi o nisko i srednjeradioaktivnom otpadu, ali i takve tvari mogu biti opasne. Stroncij-90, primjerice, može izazvati tumore kostiju i leukemiju ako dospije u ljudski organizam. Ili cezijev izotop Cezij-137 koji se oslobađa i prilikom nuklearnih nesreća poput one u Černobilu – a kojim su i danas kontaminirane divlje gljive i meso divljači u dijelovima Europe, čak i u Bavarskoj.
U Atlantik je odloženo i nešto plutonija, točnije izotopa plutonij-239. To je ljudskom rukom stvoren izotop plutonija, a ima vrijeme poluraspada od više od 24.000 godina – dakle toliko mu treba da razina zračenja bude barem upola manja.
radioaktivnost nestaje u roku od 300 do 400 godina
Voditelj projekta Patrick Chardon, nuklearni fizičar iz laboratorija Clermont Auvergne u Francuskoj, pretpostavlja da iz bačvi već dulje vrijeme istječe radioaktivnost. Iako su bačve konstruirane tako da podnesu visoki tlak u dubini mora, nisu bile osmišljene da izdrže zauvijek.
"Znamo da su neke bačve zahrđale i da su u sedimentima dubokog mora, kao i u organizmima u blizini odlagališta, pronađene male količine radioaktivnosti", kaže Pedro Nogueira. "Dostupni podaci pokazuju da je rizik za obalne regije i ljudsko zdravlje zasad vrlo malen." Razina radioaktivnosti u ribi i morskim plodovima, prema dosadašnjim mjerenjima, također je daleko ispod granica koje se smatraju sigurnima za prehranu.
Chardon procjenjuje da će kod najvećeg dijela tog otpada radioaktivnost nestati u roku od 300 do 400 godina. No oko dva posto otpada zadržava radioaktivnost znatno dulje.
Bačve koje su potopljene u dubokom moru vjerojatno će i ostati tamo. Prema riječima Pedra Nogueire, njihovo vađenje bilo bi tehnički iznimno zahtjevno, a istodobno bi moglo izazvati veće ekološke rizike.
Upravo zato, ističe Nogueira, nužno je neprekidno pratiti stanje tog otpada kako bi se u budućnosti na vrijeme moglo reagirati na moguće promjene radioaktivnog opterećenja.
Tijekom četiri tjedna boravka na "L’Atalanteu" tim znanstvenika ne želi samo popisati lokacije i stanje bačvi, nego i uzeti uzorke vode, tla i živih organizama. Cilj je utvrditi kakav utjecaj ima taj otpad na morski ekosustav. Ukupno planiraju istražiti oko 200 četvornih kilometara morskog područja, piše Deutsche Welle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....