Kažu da je Napoleon na svojem prvom izgnanstvu tvrdio da i tu može osjetiti i prepoznati mirise svoje rodne Korzike. Ne ulazeći u to koliko mu je njuh bio osjetljiv i jesu li mu stvarno zapadni vjetrovi mogli na šezdesetak kilometara udaljenu Elbu donijeti miris korzičke vegetacije, ili je riječ samo o nostalgiji prognanog čovjeka, činjenica je da Korzika ima svoj prepoznatljiv i intenzivan miris. Osjeti ga se, unatoč aerodromskom vonju izgorenog kerozina, odmah nakon izlaska iz aviona. “Maquis”, reći će onako usputno, s kombinacijom nonšalancije i ponosa, Korzikanci strancima koji se već na prvim koracima po otoku susretnu s mirisima smilja, lavande, ružmarina i, ponajviše, mirte. S mirisom korzičke makije. Ta biljna zajednica može se naći i na brojnim drugim mediteranskim lokacijama,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....