Pod bračkim suncem, među maslinama i gomilama kamenja, grupa ljudi različitih jezika i nacionalnosti uči o osnovama ove tradicijske tehnike gradnje bez veziva. Nema cementa ni armature, samo strpljenje i osjećaj za ravnotežu. Na imanju Gea Viva od 8. do 10. svibnja održava se radionica izgradnje suhozida koja je okupila sudionike iz Hrvatske, Njemačke, Francuske i Sjedinjenih Američkih Država.
Radionicu vodi Sabine Engelhardt, Njemica koja već godinama živi na Braču i bavi se održivim načinima života, permakulturom i tradicijskim vještinama gradnje.
– Prvi korak u gradnji suhozida jest iskopati malo zemlje jer se gornji sloj pod kišom sabija i zid bi mogao pasti. Dovoljno je desetak centimetara. Na dno ide najveće kamenje i vrlo je važno da nagib zida ide prema unutra kako bi kamenje samo sebe držalo – objašnjava Sabine polaznicima dok zajedno slažu prve redove zida.
Izbor kamena
Na radionici se uči sve, od pripreme terena do pravilnog odabira kamena. Fokus je prvenstveno na praktičnom radu i obnovi postojećih suhozida, ali polaznici kroz radionicu upoznaju i povijesnu te ekološku važnost ove tradicijske vještine.
– Gradnja suhozida nekada je bila sastavni dio života na selu. U tome su sudjelovali muškarci, žene i djeca. Danas su suhozidi ne samo važna kulturna baština nego i vrlo održiv način gradnje bez štetnog utjecaja na okoliš – objašnjava Sabine.
– Ona strana kamena koja je duža i deblja mora ići prema unutrašnjosti zida zbog stabilnosti. Veće kamenje ide na krajeve, a unutrašnjost se puni manjim – ističe.
Dodaje kako kod gradnje suhozida postoji nekoliko pravila, ali da se najviše nauči kroz praksu pa tako svatko razvije svoj način slaganja ove prirodne slagalice.
– Sve što sam radila na početku srušila sam i krenula ispočetka – kaže kroz smijeh.
Radionice Dragodida
Znanje je najvećim dijelom stekla kroz radionice Dragodida, udruge koja se bavi očuvanjem, istraživanjem i podučavanjem tehnike suhozidne gradnje.
– Malo sam naučila od otočana, ali najviše od Dragodida koji godinama organizira radionice po Hrvatskoj. Njihova prva radionica ovdje bila je prije trinaest godina i tu sam stekla sva temeljna znanja.
Sudionici radionice stigli su iz različitih dijelova svijeta, ali s istim ciljem – naučiti tradicijsku tehniku gradnje koju danas poznaje sve manje ljudi.
Jedna žena iz Tučepi kaže kako je na radionicu došla zbog obiteljskog maslinika.
– Imamo stari maslinik u Tučepi, pun kamenja i porušenih suhozida. Želim obnoviti maslinik u spomen na svoga svekra. Danas je teško pronaći nekoga tko će ti to pokazati. Stalno sam pratila društvene mreže i kada sam vidjela ovu radionicu na Braču, odmah sam se prijavila.
Prvoga dana sudionici su najprije morali raskrčiti teren i razvrstati kamenje.
– Jučer smo probijali stazicu između suhozida kako bi magarci mogli prolaziti, a zatim smo odvajali veliko od malog kamenja. Danas smo već počeli graditi. Sabine nam je pokazala kako napraviti bazu i kako slagati kamenje da zid bude stabilan – dodaje.
Mladić iz Zagreb na Brač je stigao zbog maslinika koji ima na Korčula.
– Tamo imamo stare gomile koje treba obnoviti, ali nema ti to tko pokazati. To znanje, nažalost, propada sa starijim generacijama. Od jučer smo već podigli zid za gotovo metar – kaže.
Organske farme
Dvije djevojke, Njemica i Francuskinja, na otok su stigle preko WWOOF platforme za volontiranje na organskim farmama.
– Putujemo zajedno i tražile smo mjesto gdje možemo volontirati. Ovaj otok nam je izgledao prekrasno, a radionica suhozida zvučala je zanimljivo pa smo došle. Već smo izgradile jedan mali zid i mislim da smo svakim danom sve bolje – govore.
Dodaju kako bi stečeno znanje možda jednog dana mogle primijeniti i kod kuće.
– U Njemačkoj možda nema toliko kamenja kao ovdje, ali znanje ćemo sigurno ponijeti sa sobom – kažu kroz smijeh.
Među sudionicima je i američki par koji je podrijetlom s Brača.
– Moj pradjed otišao je s Cres u Ameriku, a mi se ovamo uvijek rado vraćamo. Imamo maslinik u Splitskoj i voljeli bismo tamo graditi naše suhozide. Kad smo vidjeli ovu radionicu, odmah smo znali da je idealna za nas – pričaju.
Priznaju kako posao nije lagan.
– Zahtjevno je i vruće, ali istovremeno opuštajuće i zabavno. Uživamo u tome.
Jedna od sudionica kaže kako joj je slaganje suhozida gotovo poput meditacije.
– Jako je opuštajuće. Kao velike slagalice – moraš pronaći pravi kamen i složiti ga na pravo mjesto. Nakon ovoga idemo se okupati u moru i rashladiti nakon rada na suncu – kaže.
Joga i meditacija
Iako je fokus radionice na suhozidu, cijeli projekt odvija se unutar Gea Vive, ekološkog retreat centra koji je Sabine pokrenula na Braču. Na imanju organiziraju radionice održivog življenja, joge i meditacije, a sudionici za to vrijeme žive u skladu s prirodom.
Gea Viva nudi smještaj s vanjskom kuhinjom i vanjskim tuševima, a jednostavan način života dio je svakodnevice na ovom imanju.
Sabine kaže kako ju je upravo potraga za jednostavnijim i održivijim načinom života dovela na Brač.
– Oduvijek sam bila povezana s prirodom. Bavila sam se ekologijom, geomantijom i ekoarhitekturom, a na Brač sam došla vođena intuicijom i željom da istražim jednostavan život i povezanost sa Zemljom – govori.
Na imanju Gea Viva mogu se vidjeti različiti primjeri tradicijske gradnje – od suhozida do stare vapnenice i bunje, tradicionalnog kamenog zaklona karakterističnog za Dalmacija.
Upravo Brač spada među područja s najvećom gustoćom i raznolikošću suhozidne baštine na hrvatskoj obali i otocima, koja uključuje gomile, bunje, vapnenice, pastirske zaklone i sustave za prikupljanje vode.
– Emisije CO2 nastale proizvodnjom cementa ogromne su, a suhozidi su stoljećima dio ovdašnje kulture. Ako se dobro naprave, mogu trajati jako dugo. Čak smo i zid oko parkinga ovdje napravili kao suhozid i njime prolaze kamioni – kaže.
Dok sunce polako zalazi iza bračkih brežuljaka, zid nastavlja rasti kamen po kamen, a tradicijska vještina izgradnje suhozida čuva se od zaborava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....