Novog papu mogla bi odrediti jedna rečenica; Maštruko: Pitanje koje će si svi postaviti je - treba li nam "Franjin čovjek"

Nakon smrti pape Franje Katolička crkva ulazi u razdoblje žalovanja, molitve, ali i intenzivnog lobiranja iza zatvorenih vrata. Iako će konklava, odnosno izbor novog pape, službeno početi između 15. i 20. dana nakon njegove smrti, proces odlučivanja zapravo je već počeo. Kako nam kažu izvori iz diplomatskih krugova bliskih Vatikanu, "konzultacije među kardinalima počinju odmah, pa i prije nego što je papa službeno proglašen mrtvim". Sve se odvija neformalno, na hodnicima i ručkovima.

Od trenutka liturgijskog proglašenja smrti pape Franje Crkvom upravlja Kardinalski zbor, tijelo sastavljeno od svih kardinala, a najvažniju ulogu ima kardinal Giovanni Battista Re. On je već sazvao prvu generalnu kongregaciju, skup kardinala koji se održava svakodnevno sve do Papina sprovoda zakazanog za subotu ujutro na Trgu svetog Petra. Do subote u Rim bi mogli stići svi kardinali mlađi od 80 godina, njih 135, jedini s pravom glasa. Stariji mogu sudjelovati u kongregacijama, ali ne i u izboru pape, piše Jutarnji.hr.

Neformalni razgovori

No, ključni trenuci izbora neće se događati u Sikstinskoj kapeli, nego danima prije. Tijekom tzv. novendiala, devetodnevnog razdoblja žalovanja, kardinali će svakodnevno raspravljati o stanju Crkve, njezinim izazovima i smjeru u kojem bi novi papa trebao voditi vjernike diljem svijeta. Kako nam govori diplomat s iskustvom pri Svetoj Stolici, u tim razgovorima kardinali ne spominju konkretna imena, nego govore o osobinama koje bi novi papa trebao imati. Svaki od njih ima desetak minuta da prezentira svoje viđenje. Upravo tada, u neformalnim susretima i međusobnim razgovorima, dolazi do oblikovanja prvih ozbiljnih preferencija. "To su dani u kojima se stvara atmosfera konklave. Netko izgovori rečenicu koja odjekne, kao što je Ratzinger rekao da Crkva poput Petrove barke propušta vodu na sve strane i da netko taj brod treba zatvoriti. Takve izjave znaju odlučiti tko će dobiti mandat", govori nam bivši vatikanski diplomat, piše Jutarnji.hr.

Ključni faktori

Početak konklave bit će svečano obilježen misom poznatom kao Missa pro eligendo romano pontifice, tijekom koje se zaziva Duh Sveti da prosvijetli kardinale u njihovu izboru. Taj obred, duboko ukorijenjen u tradiciji Crkve, nosi veliku simboliku, ali i snažnu poruku vjernicima da izbor pape nije isključivo ljudska odluka, nego i duhovni čin.

Ipak, nisu svi skloni mistifikaciji tog procesa. Ivica Maštruko, sociolog religije i bivši hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici, smatra da će se kardinali voditi trima ključnim faktorima, koji će im pomoći da suze izbor kandidata.

Prvi kriterij tiče se odnosa prema naslijeđu pape Franje. Kardinali će analizirati dosadašnji smjer Crkve i odlučiti žele li kontinuitet reformi koje je Franjo pokrenuo. "Pitanje koje će mnogi sebi postavljati jest: treba li nam ‘Franjin čovjek‘ ili papa koji donosi zaokret", kaže nam Maštruko, dodajući da je većinu kardinala s pravom glasa imenovao upravo papa Franjo, njih stotinjak, što prednost daje kandidatu koji slijedi njegovu viziju Crkve. Drugi kriterij odnosi se na geografsko podrijetlo. Nakon pape iz Latinske Amerike otvoreno se postavlja pitanje hoće li Crkva napraviti još radikalniji iskorak i izabrati papu iz Afrike ili Azije. No, Maštruko je skeptičan. "Teško je vjerovati da je Crkva spremna za crnog papu, a i za Aziju još uvijek ima određena doza otpora. Latinoamerikanac je već bio, a SAD ne igra na tu kartu. Unatoč tome što eurocentrizam nije prihvatljiv većini kardinala, s obzirom na to da je veliki postotak vjernika izvan Europe, mislim da će novi papa ipak doći iz Europe, možda upravo iz Italije", kaže Maštruko. Smatra kako bi to bio svojevrsni povratak korijenima: "Ivan Pavao II. predstavljao je Istočnu Europu, Benedikt Zapad. Sada je možda vrijeme za Talijana", piše Jutarnji.hr.

Iracionalan izbor

Postoje sve glasnija nagađanja da bi Crkva mogla krenuti konzervativnijim putem, kao reakcija na liberalizaciju Franjina pontifikata i globalna politička kretanja, posebice jačanje desnog populizma. Ipak, Maštruko upozorava na zamku prejednostavnog etiketiranja: "Franjo je bio konzervativan u dogmi, ali socijalno vrlo progresivan. Slična ambivalencija vjerojatno će obilježiti i sljedećeg papu".

Na kraju, odlučuje i ono najljudskije - simpatija.

"To je, kao i u politici, stvar osobnog dojma. Bira se čovjek, ne program. Puno toga bit će iracionalno - jedan pogled, jedna riječ, osobna karizma. I to će presuditi. Treba imati na umu da je demokracija u Crkvi hereza. Zna se tko je na vrhu piramide. I zato, kada se bira novi vrh, bira se onaj tko je najbliži vašim osobnim uvjerenjima. Kardinali su, u tom smislu, kao i svi drugi birači", zaključuje Maštruko.