Ispred zadarske Opće bolnice jučer ujutro ipak nije podignut šator kojim su brat i sestra Boris i Vesna Živko namjeravali nastaviti svoj prosvjed ako njihovu teško bolesnu majku Evu Živko otpuste s Infektologije.
Ta je bolesnica, koja je nedavno od teškog moždanog udara ostala nepokretna i bez govora, nakon deset dana hospitalizacije na Zaraznom odjelu trebala biti otpuštena na kućnu njegu jer, po nalazima liječnika, više nije bilo nikakvih razloga da je se zadrži u bolnici.
No, njezina djeca, sin i kći koji su u srijedu ujutro s transparentima došli pred bolnicu, zbog toga su javno prosvjedovala tvrdeći kako će njihova majka iz bolnice biti optuštena „bolesnija nego kad je primljena“ te kako će, ako bolnica ostane pri svojoj odluci, na ulazu podignuti šator kako bi obranili pravo svoje majke na dostajanstveno liječenje i skrb.
Nakon što se novinari razišli, Živkovi su u srijedu ponovno primljeni kod zamjenika ravnatelja bolnice dr. Edija Karuca, no ni taj razgovor nije urodio plodom jer bolnica i dalje ostaje pri svom: gospođa Živko više nije pacijent za Infektologiju već za kućnu njegu. Jučer je ipak došlo do promjene.
- Majka je danas bolje, ruka je manje boli i to nam je najvažnije. Pregledao ju je i neurolog. Ako tako i ostane, složit ćemo se da bude otpuštena iz bolnice i ide sa mnom u Zagreb, samo treba osigurati prijevoz jer ona ne može putovati autobusom - rekla nam je Vesna Živko.
Iako još uvijek nije poznato kako će završiti, ova priča iz Zadra koju smo objavili izazvala je brojne rekacije naših čitatelja, pogotovo tema koju smo posebno otvorili: nedostatak palijativne skrbi za najteže bolesnike, puno teže slučajeve od same gospođe Živko, na koje je sustav, nažalost, zaboravio. Ako nije riječ o akutnim stanjima, bolnice nisu mjesto za takve bolesnike, a kako u Hrvatskoj ne postoje ustanove palijativne skrbi u kojima bi im se pružila sveobuhvatna liječnička pomoć i njega, jedina opcija obiteljima jest smještaj u vrlo skupe privatne domove koji primaju nepokretne bolesnike.
No, kako takva usluga stoji više od pet tisuća kuna mjesečno, prava je istina da su ovakvi pacijenti isključivo briga svojih obitelji, često nedovoljno educiranih i stručnih kako bi im pomogli na adekvatan način. I to je zapravo najteži problem s kojim se godišnje u Hrvatskoj suočava nekoliko desetaka tisuća najtežih bolesnika i njihovih obitelji na čije se vapaje zdravstveni i socijalni sustav već godinama pravi gluh i slijep.
- To je točno, ne možete ni zamisliti koliko je ljudi očajno jer se nalaze ovakvoj situaciji. Ja sam, nažalost, isto prolazio s majkom, a poslije i sa suprugom koja je bila teški onkološki bolesnik. Samo zahvaljujući liječnicima u bolnici, koji su je primili iako je bilo jasno da ne mogu pomoći, te zadnje dane nije patila. Ali to nije rješenje, niti je bolnica prava adresa. Hrvatska hitno treba sustav za najteže bolesnike. Zato je važno da ste otvorili ovu temu, o ovome treba stalno govoriti. Možda se konačno nešto promijeni - kazao nam je, uz ostalo, jedan od naših uvaženih čitatelja koji nas je u četvrtak nazvao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....