Hajdukov antijunak iz prve polufinalne utakmice Kupa UEFA protiv Tottenham Hotspura (2:1) što se igrala 11. travnja 1984. godine u Poljudu bio je Ante Baraba, tada 22-godišnji student prava iz Paljuva u zadarskom zaleđu, zaklao je pijetla na centru Poljuda! Priča dobro znana...
Kasnije je Ante diplomirao pravo i to u Rijeci i na magarcu došao po diplomu. Uvik su Anti našem svi đavli padali na pamet, baš kao što je prije nešto više od godinu dana pješačio od Paljuva do Poljuda. Nazvali smo to „Hod za Hajduk” i pratili ga po etapama iz dana u dan i noć. Ante je, naime, stavio put pod noge ne bi li zahvalio „bijelima” što su doveli Ivana Perišića i Josipa Brekala, a zapravo je to bio hod, oda predsjedniku Lukši Jakobušiću, jer nitko rečenu dvojicu nije doveo nego on, gospar Lukša. A što je slutilo na titulu. I razgalilo našeg Barabu.
Hajduk se pak na Barabino pregnuće lani oglušio. Nisu ga htjeli dočekati, ni ulaznicu za ložu darovati, iole pažnju posvetiti. Jer je, rekoše, te 1984., na baš današnji dan, 11. travnja napravio štetu i sramotu klubu. Novčano ih oglobio. Hajduk je tada, zbog Barabe i klanja pivca, da beštiju nazovemo po domaću, bio kažnjen. I morao je iduću euro-utakmicu odigrati izvan Poljuda u krugu od 300 kilometara udaljenosti, pa su „bijeli” šestarom po zemljopisnoj karti, uz nametnuti radijus, odabrali Osijek gdje će potom – ajme i kuku - neslavno izgubiti od moskovskog Dinama sa 2:5. Za sve je bio kriv Baraba...
Balada o pivcu
Hodočašće od Paljuva do Poljuda, 40 godina nakon balade o zaklanom pijevcu, nije pravnika Antu iskupilo u očima trenutačne uprave „bijelih”, premda se Baraba ni danas ne predaje u svojim aktivnostima i neobičnim izljevima ljubavi spram Hajduka. Pa je osim humanitarne akcije prikupljanja novca uz prodaju dresova, što je vodio njegov sin Šimun, sad pravio i hajdučku zastavu, šalove za tri Hajdukove gracije. Kao za tri gracije flamanskog slikara Petera Paula Rubensa, za supruge Livaje, Rakitića i Gattusa. Iris, Raquel i Monica, kao Rubensova Ljepota, Radost i Cvat, odnosno Blaženstvo u očima Ante Barabe.
Jer, supruge su, reče naš hajduk iz Paljuva, za sve zaslužne: tri najveća imena u Hajdukovoj svlačionici nije bilo lako privoljeti na dolazak, žene su, smatra Ante, sve amenovale prije nego su muškarci stavili potpis na ugovore s „bijelima”.
Baraba, kao lik iz Biblije. Netko bi rekao „moje prezime, moj program”, ali neće se naljutit na te pomalo hrapave usporedbe. Predobro smo se upoznali, pa se smijemo i zafrkavati. Od Tottenhama je nedavno i dres dobio, posebnu majicu iz londonskog kluba su mu poslali, jer Englezi cijene fanatizam, navijačku emociju, pa kad su spletom okolnosti čuli za tu neobičnu priču, baladu o zaklanom pijetlu (pijevcu, pivcu), poslali su mu i poseban poklon.
Dakle, 11. travnja se drama odvila u Poljudu i kako da u poplavi svekolikih sjećanja preskočimo i taj datum, dan kad se igrala prva polufinalna utakmica Kupa UEFA.
Alzašanin iz Strasbourga
Split je živio u posebnom ugođaju, sudac je bio Robert Charles Paul Wurtz, Alzašanin iz Strasbourga, gotovo arlekin od suca, posebno naglašene gestikulacije i trka, ali vrhunskog renomea. Jedan od zadataka bio nam je pohodit hotel Park da vidimo kako se čuveni sudac osjeća uoči velikog meča. Na što bahati njemački Francuz nije imao ni trunke razumijevanja. Čak nam je i odbio pruženu ruku na upoznavanje i otkantao nas samo tako. Toliko bezobzirno da je neugodno bilo i menadžeru Ljubi Barinu koji nam je bio pri ruci ne bi li pripomogao da upoznamo Wurtza i složimo priču kako se sudac osjećao u hotelu na Bačvicama, jutro prije utakmice. Pred urednika sportske redakcije Ivu Jurišića, iz hotela Park stigli smo ružnog osjećaja, prazna notesa i srca...
Grad Split je, ujedno tog kišovitog dana ugostio reviju najmodernijih autobusa. Bili su postrojeni na Rivi i u Poljudu, izložba AMI ‘84. Za najljepšeg je proglašen njemački Neoplan iz Stuttgarta, a Iveco (multi-korporacija iz Italije, Francuske i Njemačke, koprodukcija i FIAT-a iz Torina i njemačkog Magirus Deutza iz Ulma; Iveco je izvedenica iz Italiani Veicoli, talijanska vozila) predstavila je svoj modni krik, čuveni autobus „poker” što ga je Hajduk htio odmah kupiti... Zamalo je u tome i uspio.
I još su „bijeli” u finale Kupa UEFA htjeli!
Zamislite taj šušur u gradu pod Marjanom: gostuje Tottenham u polufinalu Kupa UEFA, Europa priređuje velebnu izložbu autobusa po Rivi i sve do Poljuda, a Baraba na poluvremenu velikog dvoboja, na centru igrališta - kolje pivca!?
Ludi grad
Imao je pravo Miljenko Smoje kad je kroz riječi Picaferaja iz Velog mista ustvrdio: „Ludi grad!”
I, šta mislite? Da nismo bili centar svita te 1984.?! A kamo li Gzira i Tobol i Ružni Burek Ružomberok u današnje doba...
Ali, dobro, bilo pa prošlo, usporedbe su nezahvalne. Kako je utakmica završila poznato je (2:1 po kiši u Poljudu, vrijeme nije bilo milostivo nimalo, naprotiv i potom 0:1 u Londonu i ništa od finala).
A događaj koji je prenerazio (nogometnu) Europu bio je – zaklani pijevac. Barbarizam iliti - barabarizam! Pijetao kao simbol Tottenhama je platio buletu. Pravi simbol je tetrijeb, ali daj pivca, tko će uvatit tetrijeba i tko je uopće zadnji put vidio tetrijeba u prirodi?!
- Ma, nisam zakla‘ pivca, samo sam mu zavrnija vratom i malo zariza‘ britulinom, da mu pustim krv - neugodno je i danas Barabi, pravniku i bivšem nogometnom sucu kad otvoreno prepričava taj (nemili) događaj.
Britulin, brtulin, usput rečeno, džepni je nožić na rasklapanje, iz rječnika zaboravljenih dalmatinskih riječi.
Kako god, ne možemo ne podsjetiti vas na taj 11. travnja 1984., kišovit dan prije 41 godine, uvijek ćemo ga se spominjat, pa to činimo i sada uz naputak da potražite na Googleu sve što piše o toj utakmici, ali i o izložbi AMI 84, (Autobus Meeting International). Bilo je izloženo preko 70 autobusa mnogih eminentnih proizvođača, a najviše Setri i Neoplana.
Arbitar Wurtz rođen je 16. prosinca 1941., teče mu 84., a tada je u Splitu s nepune 43 sudio u naponu snage i svjetske slave i koliko pamtimo sudio je vrhunski i nadasve je bio pravičan.
Ajde danas odigrajmo u Poljudu europski nogometni polufinale i neka nam autobusi na izložbi budu parkirani uzduž Rive!?
Nostalgija nas puca? Je malo, priznajemo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....