Dugo se ovakav eksponat nije našao u hrvatskoj košarkaškoj vitrini - Michael Ružić!

Hrvatski košarkaški sanjari ponovno slatko snivaju. Ne, nije se proteklih dana ništa tektonski pomaknulo, ali nekakvi obrisi boljih dana apsolutno se nadziru. Bilo je to jasno kada je, nakon godina lutanja, na nekad prestižnu klupu sjeo Tomislav Mijatović. Temeljiti košarkaški radnik, prepun iskustva, često je bio u sjeni velikih trenera u Efesu. Ali kada ste godinama pomoćni trener u jednom takvom velikanu, onda znate i džep renomiranih europskih igrača, znate kako i zašto diše ekipa, dok su se u tu trenersku „spužvu“ godinama upijali načini rada, od čiste motivacije do pedagogije, preko najsitnijih taktičkih detalja. Nije galamdžija, medijski se ne eksponira, nema velikih najava, samo puko košarkaško znanje i cjelodnevno mozganje o najljepšoj igri. Zato je takav čovjek bio pravi izbor za trenutačnu reprezentativnu situaciju u, nadamo se, dugoročnom i uspješnom mandatu. No, on je u ovoj priči samo uvod u ono što tek treba ispričati...

Ljetos je Hrvatska ponovno morala u famozne pretkvalifikacije. Bijaše to početak Mijatovićeva mandata i odmah ključni potez – Michael Ružić.

Damir Skomrlj/Cropix

Zadarski mladić od najranije je dobio epitet ekstremno velikog talenta. Kako i ne bi, kad mu je sport, ali i košarka, u genima. Tata Tomislav i stric Jure bili su kapetani Zadra u godinama kada je taj klub bio relevantan i na europskoj sceni, dok je majka Barbara najbolja hrvatska odbojkašica u povijesti. Ima tu još sportske krvi, no ostavimo fokus na Michaelu.

U važnoj kvalifikacijskoj utakmici protiv Izraela mladi centar je za 28 minuta ubacio 23 poena, uz devet skokova i tri asistencije, dok je odigrao vrlo dobru obranu nad euroligaškim centrom Romanom Sorkinom. Ružić je izgledao kao rutiner – konstantno je napadao obruč, bilo kroz „pick“, bilo pravovremenim utrčavanjima ili sigurnim ubačajima s poludistance. Jednako kvalitetan na obje centarske pozicije, jako pokretljiv s obzirom na visinu, a bitan segment je svakako i meka ruka kojom kažnjava s linije za tri poena. Obje kvalifikacijske utakmice započeo je u početnoj petorci, čime je Mijatović dokazao koliko mu vjeruje.

Ružićev debi za reprezentaciju bio je ljetos, kada se preciznim šutom s linije slobodnih bacanja upisao u strijelce u prijateljskoj pobjedi protiv Mađarske. Izborio se tada za mjesto u 12, te ga je Mijatović poveo „u boj“ za kvalifikacije. Hrvatska je tamo prošla neokrznuto – u četiri utakmice četiri pobjede protiv Danske i Norveške. Kako je tada prisutan bio Dario Šarić, a Ružićeva reprezentativna priča tek je počinjala, tako njegova uloga nije bila na razini današnje, no u svakom slučaju vrlo dobra s obzirom na to da Ružić tada još nije imao niti 19 godina. U tim utakmicama bilježio je 3,5 poena, a već četiri mjeseca kasnije Ružić se našao u početnoj petorci, na prvoj kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo 2027. Cipranima je ubacio devet poena, uz sedam skokova, i tako najavio sve ono što smo gledali tri dana kasnije protiv Izraela.

Dugo se ovakav eksponat nije našao u hrvatskoj košarkaškoj vitrini. Dugo jedan golobradi mladić nije bio važna igla u velikim i važnim pobjedama reprezentacije. Njegov neosporni talent ide pravim košarkaškim putem. S nepunih 16 godina napustio je matični KK Zadar i, na veliku žalost zadarskih navijača, nikada nije odigrao utakmicu za seniorsku ekipu. Nije niti mogao. Europski velikani pronašli su pravi košarkaški dijamant i jednostavno je bilo jasno kako će Ružić s razvojem krenuti u nekoj zdravijoj, moćnijoj i nadasve sređenijoj sredini.

Jure Miskovic/Cropix/Cropix

Izbor je pao na španjolski Joventut. Istini za volju, prvenstveno je bilo predviđeno da Ružić participira u razvojnoj ekipi, no već prve sezone momčad iz Badalone zahvatila je „pandemija“ ozljeda, posebice na centarskim pozicijama, pa je u vatru gurnut mladi zadarski centar. Kada su u stručnom stožeru Joventuta vidjeli što su dobili, minute su postajale sve češće. Ne smijemo zaboraviti Antu Tomića! Najpodcjenjeniji hrvatski sportaš u zeleno-crnom dresu proživljava drugu mladost, alfa i omega je na terenu i u svlačionici te idealan mentor za hrvatsku zvijezdu u nastajanju. Da sve ne ide kao po loju, pobrinulo se nekoliko ozljeda s kojima se Ružić susreo u svojoj mladoj karijeri. Zbog toga se lani i povukao s NBA drafta, a priliku će tražiti iduće godine. Tako Ružić igra već treću sezonu u Joventutu, a ove sezone u najjačoj košarkaškoj ligi Europe bilježi 7,3 poena uz dva skoka, dok je sigurno kako će mu nakon ovakvih partija za reprezentaciju uloga svakim danom postajati sve veća. Nakon sumornih godina, svaku iole kvalitetnu košarkašku priču treba držati kao kap vode na dlanu, a svakom mladom igraču pružiti punu podršku, da se ne bi ponovno pojavio „slučaj“ Ante Tomić...