Hrvatska košarkaška reprezentacija na najbolji mogući način otvorila je kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2027. koje će se održati u Katru. Hrvatska je smještena u skupinu E, gdje se još nalaze Njemačka, Cipar i Izrael, protiv kojeg je Hrvatska odigrala najbolju utakmicu godinama unazad, ali krenimo redom...
Dugo i nestrpljivo čekao se popis igrača na koje će u ovom prozoru računati izbornik Tomislav Mijatović. Kada je stigao prošireni popis, koji je uključivao 23 imena, ama baš nitko nije imao zamjerke. Sve je na tom popisu bilo po PS-u, a da je sličan zadatak zadan košarkaškim sladokuscima diljem domovine, popis bi se razlikovao u eventualno dva do tri imena. No to je stvar gušta i osobnih satisfakcija. Naravno, nedostajali su NBA igrači, no oni su jednostavno nedostupni dok traje sezona.
Nešto kasnije Mijatović je skratio popis na 14 igrača, a tu je bilo tek nešto više nedoumica. Ante Toni Žižić i reprezentacija očito su svršena priča, Luku Šamanića nije pustio klub, dok je možda na skraćeni popis trebao upasti Lovro Mazalin koji igra košarku karijere.
Bilo kako bilo, ovo je svakako skupina izabranih igrača iza koje je stajalo najmanje upitnika, ako gledamo na godine u kojima je hrvatska reprezentacija lagano klizila prema dolje.
Prva prepreka – Cipar u Osijeku. Naravno, na toj utakmici bilo je pitanje samo razlike kojom će naši reprezentativci pobijediti jer ekipa Cipra apsolutno nije relevantan protivnik. Tako je Hrvatska slavila s okruglih +40 (100:60), u utakmici gdje su svi dobili priliku, a tek se Krešimir Radovčić nije upisao u strijelce. Najbolji pojedinac susreta bio je hrvatski kapetan Mario Hezonja s 25 poena, sedam skokova te šest asistencija i izgledao je kao da se na parket osječke dvorane spustio iz neke druge galaksije. Zadarski tercet također je dao obol – Michael Ružić započeo je u petorci i stigao do devet poena i sedam skokova, David Škara ubilježio je pet poena uz šest skokova, dok je Dominik Mavra pogodio polaganje, ali je sjajno razigravao klupskog suigrača Danka Brankovića te je tako vrlo brzo „uknjižio“ sedam asistencija. Utakmicu je prosjedio Luka Božić – preventivno, jer ga je par dana ranije shrvala teška viroza, a Izrael je kudikamo opasnija reprezentacija. Pokazalo se to na kraju pametnim potezom jer je Božić bio izuzetno bitan igrač u velikoj pobjedi nad Izraelom. Ali krenimo redom.
Za utakmicu protiv Izraela reprezentaciju je pojačao Jaleen Smith, a očekivale su se i minute za Božića. Za Izraelce Riga je predstavljala domaći teren, no samo na papiru jer je dvorana bila gotovo prazna te je sve podsjetilo na „korona vrijeme“.
Hrvatska je utakmicu otvorila furiozno – 12:0, uz sjajnog Hezonju. Vrlo brzo su se Izraelci konsolidirali, krenuo ih je šut za tri poena i u čas su došli do minimalnog zaostatka. Ružić je igrao sjajno, Božić je ušao umjesto Hezonje, a tek kada ih je Mijatović u drugom poluvremenu upario – Hrvatska je nokautirala Izrael.
Tako je Hrvatska u trećoj četvrtini, s petorkom Smith – Božić – Hezonja – Škara – Ružić, apsolutno dominirala terenom, pokazavši snagu i tako riješivši utakmicu. Vidjela se kombinatorika, Ružić je sjajno punio prazan prostor, Božić ga je fino proigravao, Škara je zabijao što je trebao, dok je sve to vodio i koordinirao – Hezonja. Ta je petorka riješila utakmicu, dok je Mijatović odlučio i dalje uigravati Hezonju i Božića, a naša reprezentacija je na kraju slavila s 85:71. Fenomenalnu utakmicu titulom najboljeg strijelca okrunio je Michael Ružić. Mladi zadarski centar zabio je 23 poena uz devet skokova te tri asistencije, a čitavu utakmicu izgledao je kao iskusni rutiner, a ne mladić od 19 godina – strašan dobitak za hrvatsku košarku. Božić je svojom igrom stigao do 11 poena, pet skokova i četiri asistencije, Škara je zabio devet poena uz pet skokova, dok je Mavra za kratko vrijeme provedeno na parketu stigao do četiri poena.
Ne samo da je Hrvatska na najbolji mogući način otvorila kvalifikacije, već je Mijatović dobio odgovore na par krucijalnih pitanja. Da, Hezonja je sazrio, da, može se podrediti ekipi, ali i može, ako treba, preuzeti sve na sebe. Odigrao je dvije kapetanske utakmice i potvrdio da u njemu Hrvatska ima snagu i na parketu, ali i izvan njega. Također, sada je sasvim jasno da Hezonja i Božić mogu zajedno. I to je bezvezna floskula, jer naravno da dva polivalentna sjajna igrača mogu igrati zajedno. Trebalo je samo kvalitetno podijeliti uloge, zadati zadatke, što je Mijatović učinio, pogodio i dobio strašan tandem, koji će možda biti i ključ u vraćanju hrvatske košarke tamo gdje pripada. Treba spomenuti kako su Goran Filipović i Dominik Mavra kvalitetno odigrali obje utakmice. To je svakako veliki plus, jer se nakon dugo godina nije potegnula ona famozna: „Fali nam play.“ Apsolutno je točno kako nemamo razigravača euroligaške razine, no Mavra i Filipović svakako mogu odgovoriti i na najteže zahtjeve, može pripomoći i Smith, a nadolazi i Niko Šare...
I za kraj – Michael Ružić. Napokon. Dugo nije jedan tinejdžer igrao značajnu ulogu u sedlu hrvatske košarkaške reprezentacije. Istini za volju, nije ni imao tko. Sada se pojavio Ružić, predstavivši se u sjajnom svjetlu onom dijelu javnosti koji površnije prati košarkaška zbivanja. Pokazao je da nije budućnost već sadašnjost reprezentacije! Neki potezi bili su klasni, rutinirani, a ništa čudno s obzirom na to da mu je u Joventutu mentor Ante Tomić, čovjek kojeg Hrvatska nikada nije dovoljno cijenila i zato je ostala bez njega u njegovim najboljim godinama. Takve greške ne smiju se ponavljati ako ne želimo i dalje nastaviti kontinuirano padati. Ako uopće više imamo gdje, no više puta smo pomislili kako smo oštro udarili o tlo, ali svaki put bi se pad nastavio. Sada stvari ipak izgledaju drugačije. Hrvatska reprezentacija zajedno s Ružićem iznjedrila je dašak svjetlosti nakon sumornih dana, dok Mijatović medijskim istupima, košarkaškim idejama i znanjem daje sigurnost. Ali polako...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....