U Gospodarskoj zoni Čaporice, na području Grada Trilja, uskoro započinje komercijalni rad jednog od tehnološki najzanimljivijih postrojenja za obradu biootpada u Hrvatskoj. Riječ je o postrojenju kapaciteta 12.900 tona biootpada godišnje, koje je izgradila tvrtka INOVAPRO d.o.o. iz Šestanovca, specijalizirana za projektiranje, inženjering, energetiku i industrijska rješenja.
Postrojenje se trenutačno nalazi u završnoj fazi probnog rada i primopredaje. Sve potrebne dozvole su ishođene, proizvedeni su prvi bioplin i prva električna energija, a početak punog komercijalnog rada očekuje se uskoro. Ukupna vrijednost investicije iznosi 17.348.501,73 eura.
No, važnost ovog projekta nije samo u vrijednosti investicije. Njegova stvarna vrijednost leži u tome što pokazuje kako se biootpad, umjesto odlaganja, može pretvoriti u obnovljivu energiju, korisnu toplinu i prirodni materijal koji se vraća u tlo.
Biootpad više nije smeće, nego sirovina
Osnovna ideja postrojenja jednostavna je: biootpad koji nastaje u kućanstvima, trgovinama, ugostiteljstvu i drugim djelatnostima više ne završava na odlagalištu, nego postaje sirovina za proizvodnju energije.
Voditelj postrojenja Marko Sučić tijekom obilaska objašnjava kako proces započinje zaprimanjem biootpada, njegovim evidentiranjem i vaganjem, a zatim se nastavlja obradom u zatvorenom sustavu bez prisutnosti kisika. U tom procesu nastaje bioplin bogat metanom, koji se potom koristi za proizvodnju električne i toplinske energije.
Ostatak procesa, poznat kao digestat, dodatno se obrađuje i suši kako bi se mogao koristiti kao organski materijal pogodan za povratak hranjivih tvari u tlo. Na taj način jedan ulaz - biootpad - daje tri korisna rezultata: električnu energiju, toplinsku energiju i prirodni hranjivi materijal za tlo. To je kružno gospodarstvo u praksi: otpad se ne promatra kao problem, nego kao resurs.
Suha anaerobna digestija u tunelskim fermentorima
Posebnost postrojenja u Čaporicama je tehnologija suhe anaerobne digestije u tunelskim fermentorima, prva i jedina takve vrste u Hrvatskoj. Za razliku od klasičnih mokrih bioplinskih postrojenja, ovdje se biootpad ne miješa u velikim spremnicima s tekućinom, nego se pomoću utovarivača unosi u potpuno zatvorene tunele.
Nakon punjenja vrata fermentora se hermetički zatvaraju, a unutar tunela započinje prirodni rad anaerobnih bakterija. One bez prisutnosti kisika razgrađuju organsku tvar i proizvode metan.
Središnji dio pogona čine četiri velika fermentora. Svaki može primiti približno 240 tona biootpada, a proces fermentacije traje oko četiri tjedna. Sustav je organiziran tako da se svaki tjedan jedan fermentor puni, a drugi prazni, čime se omogućuje kontinuirani rad tijekom cijele godine.
Posebnu ulogu u procesu ima perkolat - tekućina bogata mikroorganizmima koja se prikuplja, recirkulira i raspršuje po materijalu unutar fermentora. Time se ubrzava razvoj bakterijskih kultura i stabilizira proizvodnja bioplina.
Cijeli sustav se zagrijava. Ispod fermentora ugrađeno je podno grijanje, dok se perkolat održava na temperaturama od približno 40 do 45 stupnjeva Celzija. Toplina potrebna za održavanje procesa dolazi iz samog postrojenja, čime se dodatno povećava energetska učinkovitost sustava.
Prvi korak je kvaliteta odvojenog biootpada
Iako je tehnologija složena, uspjeh cijelog sustava počinje mnogo ranije - u kućanstvima, trgovinama, restoranima i komunalnim sustavima.
Kvaliteta završnog proizvoda izravno ovisi o kvaliteti ulaznog biootpada. Što je manje plastike, stakla, metala i drugih nečistoća u biootpadu, to je proces stabilniji, a konačni proizvod kvalitetniji.
Zato pravilno razvrstavanje biootpada nije samo administrativna obveza, nego temelj cijelog sustava. Ostaci hrane, ljuske, talog kave, voće, povrće i drugi organski materijali vrijedna su sirovina. Ambalaža, plastika i staklo u tu sirovinu ne spadaju.
Kada građani pravilno odvajaju biootpad, oni zapravo ne bacaju smeće. Oni isporučuju sirovinu iz koje nastaju struja, toplina i prirodni materijal za tlo.
Digestat se dodatno obrađuje, suši i priprema za povratak u tlo
Nakon približno četiri tjedna fermentacije materijal se prebacuje u tunele za predsušenje digestata. Digestat je ostatak organske tvari nakon što je iz nje izdvojen najveći dio energetskog potencijala.
No njegova vrijednost tu ne završava.
U tunelima se digestat dodatno obrađuje toplim zrakom. Tijekom tog procesa razvijaju se mikroorganizmi koji pokreću aerobnu razgradnju i stvaraju dodatnu toplinu. U ovoj se fazi odvija i higijenizacija materijala. Temperature mogu dosezati oko 60 stupnjeva Celzija, čime se uništavaju potencijalno štetni mikroorganizmi i povećava sigurnost budućeg proizvoda.
Nakon sušenja materijal prolazi kroz sustav prosijavanja. Veliki bubanj odvaja sitnu od grube frakcije, čime se dobiva homogeniji i kvalitetniji završni proizvod.
Cilj je dobiti organski materijal koji se može koristiti za poboljšanje tla, ovisno o kvaliteti ulazne sirovine i daljnjim analizama.
Električna energija, toplina i veća energetska neovisnost
Bioplin proizveden u fermentorima najprije prolazi kroz sustav za uklanjanje vlage i kondenzata. Nakon toga prolazi kroz filtre s aktivnim ugljenom, koji uklanjaju sumporovodik, plin koji može oštetiti motor.
Tek tako pročišćen bioplin ulazi u motor s unutarnjim izgaranjem koji pokreće generator električne energije.
Prema podacima iz postrojenja, sustav može proizvoditi približno 500 kW električne energije. Proizvedena energija trenutačno se koristi za potrebe samog pogona, dok se u budućnosti planira šire korištenje energije unutar razvoja cijelog kompleksa.
Važan dio sustava je i toplinska energija. Ona se koristi za održavanje procesa fermentacije, sušenje digestata i druge potrebe pogona. Time postrojenje ne proizvodi samo električnu energiju, nego koristi i toplinu koja bi se u mnogim drugim sustavima izgubila.
Kontrola mirisa kao jedan od ključnih izazova
Jedan od najvećih izazova kod obrade biootpada tradicionalno su neugodni mirisi. U Čaporicama je taj izazov riješen zatvorenim sustavom prihvata otpada, ventilacijom i pročišćavanjem zraka.
Zrak iz objekata kontinuirano se usisava i vodi prema sustavu za pročišćavanje. Prvo se uklanja amonijak pomoću sumporne kiseline, pri čemu nastaje amonijev sulfat. Nakon toga zrak prolazi kroz veliki biofilter ispunjen drvnom sječkom, koji zadržava preostale mirise.
Takav sustav omogućuje da se neugodni mirisi zadrže unutar tehnološkog procesa i da se njihov utjecaj na okolni prostor svede na najmanju moguću mjeru.
Automatizirano postrojenje s kontrolnom sobom
Osim tehnološkog dijela, kompleks obuhvaća i administrativno-upravljačku građevinu. U njoj se nalaze kontrolna soba, uredi, kuhinja, garderobe, sanitarni čvorovi i prostori za zaposlenike.
Iz kontrolne sobe prati se dolazak vozila, rad vage, stanje fermentora, proizvodnja bioplina, rad generatora, ventilacije, sušara i drugih tehnoloških sustava.
Postrojenje je visoko automatizirano, pa operateri u svakom trenutku imaju uvid u ključne parametre procesa. To omogućuje sigurniji rad, bolju kontrolu i brže reagiranje u slučaju promjena u procesu.
Čaporice kao temelj budućeg energetskog parka
Za INOVAPRO, postrojenje za obradu biootpada nije završetak, nego početak šire razvojne vizije.
U sljedećim fazama razvoja razmatra se izgradnja šireg Energetskog parka Čaporice, koji bi povezivao biootpad, obnovljivu energiju, toplinu, fotonaponske sustave, baterijsku pohranu i budući zeleni podatkovni centar.
Posebno zanimljiv dio te vizije odnosi se na planirani podatkovni centar u neposrednoj blizini postrojenja. Takav centar imao bi znatno veće energetske potrebe od sadašnjih proizvodnih kapaciteta, zbog čega se razmatra kombinacija više izvora energije: bioplina, sunčanih elektrana, baterija i drugih rješenja za fleksibilnost energetskog sustava.
Cilj je razviti model u kojem se lokalno proizvedena energija i toplina koriste za lokalnu industrijsku i digitalnu infrastrukturu. Time Čaporice mogu prerasti iz postrojenja za obradu biootpada u primjer suvremenog energetsko-ekološkog centra.
Manje otpada na odlagalištima, manje emisija u atmosferi
Najveća korist ovakvog sustava vidi se u okolišu.
Biootpad koji završava na odlagalištima razgrađuje se nekontrolirano i pritom ispušta metan, jedan od najjačih stakleničkih plinova. U Čaporicama se taj isti metan hvata u zatvorenom sustavu i koristi za proizvodnju energije.
Time se smanjuje opterećenje odlagališta, smanjuju emisije u atmosferu i povećava iskorištenost otpada koji bi inače bio problem.
Drugim riječima, ono što se često doživljava kao svakodnevna obveza - odvajanje biootpada u posebnu posudu - zapravo je jedan od najjednostavnijih načina na koji građani mogu pridonijeti čišćem okolišu.
Mali korak u kuhinji može završiti kao električna energija, toplina ili prirodni materijal koji se vraća u tlo.
Model za buduće projekte u Hrvatskoj
Postrojenje u Čaporicama pokazuje kako se suvremena tehnologija može koristiti za rješavanje jednog od najvažnijih komunalnih izazova -zbrinjavanja biootpada.
Umjesto da organski otpad završava na odlagalištima, ovdje postaje izvor obnovljive energije i korisnih sirovina.
Kada započne puni komercijalni rad, Čaporice će dobiti energetsko-ekološki centar koji povezuje gospodarenje otpadom, proizvodnju energije, korištenje topline i povrat hranjivih tvari u tlo.
Zbog toga ovaj projekt ima važnost koja nadilazi lokalnu razinu. Kao jedinstveno postrojenje ove vrste u Hrvatskoj, može postati model prema kojem će se u budućnosti razvijati slični projekti u drugim dijelovima zemlje.
Više informacija dostupno je i na web stranicama projekta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....