Što se događa s uvozom i izvozom i znaju li Hrvati uopće koliko mi zapravo ovisimo o uvozu? Ovaj se put ne radi o famoznim predratnim i ratnim godinama i misterioznom export-importu, inflaciji i privatizaciji, nego o najjednostavnijoj nabavi, recimo, maslina. Zašto ih ugostitelji iz Dubrovnika ne kupuju od domaćih proizvođača? Jasno je, a sve je potvrdila i Nikolina Trojić iz Županijske gospodarske komore – jer ih nema dovoljno, ne proizvodimo ih toliko.
E sad, jasno je ako su u pitanju samo masline, ali nisu. Hrvatsku patatu možete vidjeti vrlo rijetko, ako jedete objed kod nekoga tko kupuje od lokalnog proizvođača ili i sam sadi. A u restoranima, garantiramo vam, hrvatska patata nije dotaknula pjat ima više nego što se sjećate. A polja nam u cijeloj zemlji zjape prazna, na dolcima su niknuli montažni studio-apartmani, motiku nitko neće u ruke, barem ne u onim količinama koje bi, kao nekad, hranile isključivo nas, pa i naše posjetitelje.
U Hrvatskoj se, unatoč mogućnostima, ne proizvodi dovoljno ni za potrebe naših građana, kamoli za turističke potrebe, a one su u Dubrovniku pregoleme. Dobavljači nabavljaju namirnice iz cijeloga svijeta po visokim cijenama s golemim maržama, ugostitelji ih nabavljaju po još višim, pa je vaš račun u restoranu još i viši od svega navedenoga.
Predsjednik Ceha ugostitelja Đani Banovac najavio je da će dubrovački ugostitelji isprobati pilot-projekt nabave namirnica iz gotovo 40 posto jeftinije Italije, jer će inače morati postupiti protivno upozorenjima Vlade i ponovno podignuti cijene. A one su već lani probile plafon. Iz Vlade i nacionalne Turističke zajednice pak već tjednima stižu upozorenja turističkoj i ugostiteljskoj branši – ne povećavajte cijene. Ni ugostitelji, dodaju, to ne žele jer i sami znaju da je sve već pretjerano skupo, ali... Opet dolazimo do jednog velikog "ali" – izgleda da druge opcije nemaju – Puglia, Marche ili novi, viši plafon s cijenama.
Nakon objavljivanja ove informacije o pokušaju nabavljanja od prekomorskih susjeda, raspravu o ovome potaknula je i Katija Guljelmović, vlasnica OPG-a, kreatorica "Dubrovačkih pjatanci", zaljubljenica u lokalnu hranu, domaće proizvođače i prezentiranje svega posjetiteljima.
– Baš super ideja! Tko ovo podržava – Hrvatska gospodarska komora, Ministarstvo poljoprivrede ili tko već? – zapitala se Guljelmović, poručivši kako je porazno da se rješenja traže u uvozu, dok se istodobno zanemaruju domaći resursi.
– Umjesto da ulažemo u naša polja i afirmiramo svako gospodarstvo, mi ćemo ići uvoziti iz Italije i njima popravljati budžete. Svi smo se brzo odrekli zadruga, zgazili svaku ideju jer nam je to ostalo iz Juge, a da imamo zadruge, kao Istra, svima bi bilo bolje. Pa tko nema apartman, a ima dolce – eto načina za zaradu. I svima dobro.
Dotaknula se i mota kojim se Hrvatska vječno diči – od vrta do stola i slično.
– Je li ovo ta ideja? Čijeg vrta? Pa za ništa smo…
Da nije hiperinflacije restorana, a da je hiperinflacije proizvodnje i stočarstva, sve bi došlo u ravnotežu, imali bismo točno koliko nam treba i u sezoni i izvan nje, mišljenja su i brojni komentatori.
No je li to baš tako?
Ovaj pilot-projekt, kako je spomenula Trojić, trebao bi možda čak i "potaknuti domaće tržište da se bori s tim konkurentskim cijenama". Jasno vam je – radi se o snažnom pritisku na dobavljače, koji nabijaju velike marže na dobavljene proizvode, zbog čega je postalo nemoguće cijene smanjiti, pa i održati na već ionako previsokoj razini. I stvarno mislite da je mozzarella koju hrvatski dobavljači nabavljaju – hrvatska? Nema problema, rekli bi u narodu. Isto je i sa, primjerice, pomadorom, salatom, patatom, mesom, ribom...
– Interesantno je kako je samo ova objava, koja bi inače prošla nezapaženo i s nezainteresiranošću javnosti, došla u fokus svega. A to je samo kap u moru i naš pokušaj da stvorimo pritisak na dobavljače, čije su marže jako visoke i postaju sve više. A dobavljaju također uvozne namirnice, nemojmo se lagati. Ako se uzme presjek dobavljača i distributera, jasno je da nismo mi ugostitelji stvorili ovakvu situaciju.
Nismo mi generirali problem, ovo što sad pokušavamo samo je jedan mali dio ogromnog problema koji traje desetljećima i koji se može gledati sa stotinu drugih strana koje su puno važnije od ovoga. Već i ovom objavom uspjeli smo barem malo potaknuti domaće tržište, jer svima je jasno da smo u situaciji da smo omeđeni Schengenom.
A Dubrovniku je, na repu svega, još i gore – govori predsjednik Ceha ugostitelja Đani Banovac, koji je posljednjih dana u fokusu i, rekli bismo, "na meti" javnosti. A ta javnost nije baš upoznata s činjenicom da bismo, da nije uvoza, bili doslovno gladni. I to je pravi problem.
– Ovo je samo jedan mali dio cijeloga konteksta stvari, nismo mi ti koji smo generirali ovaj problem, samo jedan mali dio svega govori o cijenama. Prihvaćam slobodu mišljenja, ali treba sagledati kompletnu situaciju, a ona nikako nije dobra i to je nešto što traje predugo – dodaje Banovac.
Dodaje kako je njima cilj stvoriti pritisak na dobavljače i distributere da "stanu na loptu", te da gost, kad dođe u neki od restorana, ne zna ni za što od ovih problema, nego da u konačnici bude zadovoljan, a da su njihove namirnice jeftinije i kvalitetnije.
– U ožujku ćemo posjetiti regiju Marche, kraj Ancone, a nakon toga i Pugliu, Bari, da napravimo neki presjek, prikupimo informacije što, kako, koliko... Ne kažem da ćemo odmah uvoziti, ovo je proba, pokušaj da svi budu zadovoljni i da mi konačno dobijemo i kvalitetnije namirnice – zaključuje Banovac.
{infobox–gray_full}595245{/infobox–gray_full}
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....