Kako to tek izgleda kad ih nitko ne gleda? Trećina radnika koja radi s hranom ne opere ruke kako treba!

Rezultati provedenih kontrola mikrobiološke ispravnosti hrane iz maloprodaje i ugostiteljstva, mikrobiološke čistoće subjekata koji posluju s hranom, kao što su ugostiteljski ili objekti društvene prehrane, kao i osoba koje u njima rade, poražavajući su. Tri podatka Odjela za hranu Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije osobito su zabrinjavajuća.

U prosjeku, oko 10 posto objekata nije zadovoljilo propisane kriterije mikrobiološke čistoće. Kontrola mikrobiološke čistoće objekata provodi se prije početka radnog procesa pripreme hrane, kada bi sve trebalo biti čisto i spremno za rad. Na taj se način provjerava koliko su ti objekti ispravno proveli čišćenje, pranje i dezinfekciju. Odnosi se to i na trgovine, mesnice,...

Drugi podatak se odnosi na mikrobiološke kontrole same hrane. Oko 25 posto, odnosno svaki četvrti uzorak hrane se pokazao mikrobiološki neispravnim.

I treći, zapanjujući podatak odnosi se na pranje ruku radnika koji posluju s hranom. Zaposlenici Zavoda uzimaju otisak ruku prisutnih radnika prije i poslije pranja, a prošlogodišnji rezultat šokira: čak jedna trećina radnika ruke ne opere dobro tijekom same kontrole, kad znaju da ih se nadzire!

- Podaci su uistinu alarmantni i ukazuju na potrebu da vlasnici tih objekata ubuduće posebnu pozornost posvete edukaciji radnika i provedbi propisanih uvjeta. Moram reći da su obveze ugostitelja, trgovina i ostalih na koje se odnose ovi podaci, vrlo detaljno propisane. Moje je mišljenje da je, kao i ranije, kada smo usvajali europske standarde u raznim područjima, ključna kvalitetna edukacija. Iskusni ugostitelji znaju da osobe koje su se školovale u Turističkoj i ugostiteljskoj školi u Dubrovniku, itekako dobro znaju svoj posao i kriterije higijene u procesu proizvodnje – kaže Đani Banovac, član predsjedništva Ceha za ugostiteljstvo i turizam Udruženja obrtnika Dubrovnik.

Đani Banovac

Tonći Plazibat/Cropix

Međutim, u nedostatku radne snage, zapošljavaju se osobe koje nisu školovane za rad u ugostiteljstvu ili nekoj drugoj djelatnosti u kojoj se radi s hranom. Jedan od prijedloga podudara se s lanjskim zahtjevima hrvatskih liječnika te raspravom koja se ovih dana vodila u Hrvatskom saboru, a to je uvođenje obveznih zdravstvenih pregleda stranih radnika pri ulasku u zemlju te provjeru cijepljenja. Nedostatak radne snage primorao je ugostitelje i trgovce da zapošljavaju državljane zemalja u kojima nisu propisani jednaki standardi poslovanja i stoga je potrebna edukacija, ističe sugovornik. Pritom podsjeća na HACCP, standard sigurnosti hrane utemeljen na sustavnom prepoznavanju, procjeni i kontroli opasnosti u svim fazama proizvodnje i rukovanja hranom. O tome bi trebale povesti računa i agencije koje se bave posredovanjem pri zapošljavanju, kao partneri ovdašnjim poslodavcima. No, ističe da je edukacija jednako važna kod domaće i strane radne snage. 

- Hrvatska ima jako dobro propisane zakonske uvjete o higijenskim kriterijima, ali je tu važna i edukacija radnika o propisanim standardima. Radnik koji posluje s hranom mora proći tzv. higijenski minumum, tečaj o zdravstvenoj ispravnosti hrane i osobnoj higijeni. To je zakonska obveza za sve osobe koje na svojim radnim mjestima dolaze u dodir s hranom. Znanje o zdravstvenoj ispravnosti hrane i osobnoj higijeni svaki radnik mora imati prije početka rada te ga mora obnavljati svakih pet godina. Dobro je ovu temu staviti u fokus javnosti i struke, upravo kako bismo prevenirali neželjene događaje. Treba podsjetiti i na uvjete u kojima mnogi rade – ističe Banovac govoreći o spomeničkoj jezgri gdje postoje prostorna i mnoga druga ograničenja.

- U našem je gradu 180 objekata. To je podatak koji mnogo govori. U odnosu početak 2000-tih, danas su uvjeti za ishođenje dozvola daleko stroži. Da sad neki od spomenutih objekata ide tražiti dozvolu, pitanje je bi li zadovoljili tehničke uvjete. Ne odnosi se to samo na prostore. Mnogi će se sjetiti vremena kada se sirovo meso prevozilo na karićima, nezaštićeno, ali, srećom, toga više nema. Sad svaki jelovnik u hrvatskoj ima istaknute alergene u hrani. I zato je za vlasnike, voditelje i radnike ugostiteljskih objekata, jednako kao i za konzumente, dobro da postoje norme kakve su kod nas propisane. Vidim da se kod nas dosta ulaže u opremu, sve više naših ljudi susrećem po sajmovima – kaže Banovac.

Afp