Trpanj je prekrasno ribarsko i turističko mjesto na poluotoku Pelješcu, poznato po bajkovitim plažama, ljepoti prirode, čistom moru i uređenim maslinicima. Kontinuirano bilježi odlične turističke rezultate, koje ne bi valjalo ugroziti jer većina stanovništva živi upravo od gostiju.
‘Baciš tu gdje je mukte‘
No, problem nastane kad se oni upuste u istraživanje okolice pa odu, recimo, prošetati poljoprivrednim područjem s maslinicima smještenim istočno od Trpnja, uz Put maslina. Bajkovit naziv za predio koji je sve osim bajkovit. Tu je, nakon što je prije nekoliko godina sanirano bivše odlagalište otpada, nastalo novo, ovaj put možda i gore. Radi se o predjelu Vinošta.
Jedan od najljepših pogleda na more u Trpnju tako ima odlagalište glomaznog i građevinskog otpada, o čemu svjedoči galerija fotografija koje nam je poslao čitatelj.
Tu nema čega nema – odbačenih perilica, frižidera, zahodskih školjki, zemljanih iskopa, raznog građevinskog materijala, madraca, ormara, fotelja, deka, kartona, željeza, plastike... Užasan prizor, štoviše apsurdan usred one čiste ljepote koju je ljudska ruka tako bezočno nagrdila.
- Staro je odlagalište sanirano i nastalo je novo. Nitko ne može ništa – govore Trpanjci.
Iz Trpnja se komunalni otpad, inače, prevozi u Orebić. A ovo se, kako kažu Trpanjci, dogodi ‘kad isprazniš šufit i baciš tu gdje je mukte‘.
‘To je ludilo‘
Nešto slično potvrdio nam je i načelnik Općine Trpanj Jakša Franković, već pomalo očajan zbog situacije kojoj ne nazire rješenje. Problem s odlaganjem krupnog i građevinskog otpada ima cijela županija, ističe, u kojoj jednostavno nema organiziranog prihvata te vrste otpada.
- Mi odvozimo, oni bacaju – rekao je načelnik.
Tko ‘oni‘?
- Cijeli Pelješac! To je ludilo. Mi ga stalno odvozimo, to plaćamo, a oni dovode.
Možete li zagraditi prilaz?
- Možemo zagraditi, a onda će bacati na put, na županijsku cestu. Bilo je zagrađeno pa se bacalo na županijsku cestu.
Je li to zemlja lokalne samouprave?
- To je zemlja takozvane seoske zajednice, suvlasništvo 700 Trpanjaca. Tu je već bilo odlagalište koje je sanirano i zatvoreno, ali se ponavlja. Razbij novo, kupi novo, to ti je tako. Toliko smo bogati da razbijamo novo i kupujemo novo. Svake godine tu potrošimo određene novce. Neki dan smo odveli 40 kubika Jadran sirovinama u Pločama, onome tko to može prihvatiti. Prije početka sezone ćemo to riješiti, ali to košta 80 eura po kubiku. Miješani komunalni otpad iz domaćinstava ide u Orebić – istaknuo je.
- Najveći problem je glomazni otpad, a to je problem cijele županije. Rješavamo ga odvozom jer drugog načina nemamo. Potrošit će Općina Trpanj 20.000 eura i sve će se ponovo dovesti.
Kako se to može spriječiti?
- Može kad se organizira adekvatna lokacija i prihvat, a nitko neće u svojoj korti lokaciju za glomazni otpad. Vidite što se u Gradu događa, stavljaju kraj kontejnera!
Dubrovnik ima reciklažna dvorišta...
- Pa s tim nije riješen cijeli Grad Dubrovnik.
Može li se kod vas negdje na Pelješcu napraviti reciklažno dvorište?
- To je stvar dogovora četiri jedinice lokalne samouprave. Nikome nije drago primiti tuđe škovace. Mi smo bili naivni kad smo zatvorili tri plohe, Podvlašticu, Vinošte i treće u Janjini. Stvorili smo sebi i građanima problem. Proračuni se troše na smeće. Sad su svi Poncije Pilat, a mi ostali na streljani. Sve što sad riješimo je samo gašenje požara, a trajnog rješenja nema. Tako je s miješanim otpadom, o građevinskom i glomaznom da i ne govorim. Ništa sustavno nije riješeno! – govori trpanjski načelnik.
- Bila je inspektorica i prošle godine, napravila zapisnik, mi smo to sanirali, ali se nastavlja bacati. Ako ne tu, onda na županijsku cestu, na asfalt.
Ali ni ljudi nisu krivi kad jednostavno nemaju gdje?
- Istina je to, ili će baciti u potok, u more ili tu. Sad izaberimo. U vas će baciti na Brgat ili će ostavit‘ kraj kontejnera. To je solucija. Kad prolazim onuda, sve vidim. Grad to kupi i zbrinjava na svoj način. A svi se pravimo mutavi jer svi sve znamo. Vi imate reciklažno dvorište pa vam isto završi kraj kontejnera. Nekome se to mora dati na zbrinjavanje. Kad Grad Dubrovnik to ne može riješiti, kako će jedna mala općina – rekao je Jakša Franković.
– Nemamo instrumente. Gdje ćete s otučenim pločicama iz kuhinje? Bit ćete sretni ako vam ih meštar uzme i negdje baci. Kubik ćete platiti po zlato jer u cijeloj županiji nema legalnog odlagališta za građevinski otpad. Ogromni hoteli se renoviraju i gdje završava taj materijal? – retorički se zapitao.
- Naš problem ćemo riješiti pred sezonu, a na jesen će opet sve biti isto. Dobro je dok ne bacaju u more i u potoke. U ovom trenutku još smo na ovoj primitivnoj razini razvoja gospodarenja otpadom. Sve su oči uprte u Pelješac, a Pelješac je samo slika Hrvatske – zaključio je načelnik Općine Trpanj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....