Nakon otkrića pastrve koju je ribolovac Josip Herceg ulovio na lignjolovku ispod Pelješkog mosta, ne prestaju rasprave o podrijetlu slatkovodnog "uljeza" u Jadranu. Mediji su prenijeli Josipovu pretpostavku da je njegov nenadani ulov, težak kilogram, bio potočna pastrva koju je vjerojatno donijela Neretva ili izbacila podzemna voda.
Koliko je česta pastrva u Jadranu i može li svojom prisutnošću poremetiti ravnotežu morskog ekosustava, pitali smo znanstvenika i velikog poznavatelja ribljeg svijeta Vlada Onofrija, koji kaže da je prvi pastrvu u Atlantiku zabilježio njemački oceanograf Ernt Haeckel još daleke 1851. godine, piše Dubrovački.
– Nešto kasnije, 1885. godine, naš slavni ihtiolog Juraj Kolombatović opisao je jadransku pastrvu (Trutta adriatica), točnije podvrstu potočne pastrve koja obitava u Jadranu. U uzgoju je se može naći u brzim rijekama, ona zahtijeva puno kisika, treba joj veliki protok, ne može se uzgajati u barama. To je iznimno čista riba s ukusnim mesom. Radi uzgoja i bržeg rasta, uzgajivači su uvrstili i američku, tzv. kalifornijsku pastrvu, koja se od domaće razlikuje po izraženim crvenim pjegicama po tijelu. Našu "adriaticu" nemoguće je ciljano uočiti na nekoj lokaciji, ali nije to ništa neobično u moru. Prije desetak godina i sâm sam vidio jedan primjerak u dubrovačkom Portu. Šetao sam oko podne, kad sam primijetio u moru neku pomalo "blesiranu" ribu, nije se normalno ponašala, kao da joj nešto fali. Zaključio sam da je sigurno izašla iz velikih voda, možda iz Plata, Duboke ljute. To je jedini put da sam je trefio uživo, u moru je nisam viđao ni prije ni poslije, a niti ne idem po tim ušćima roniti – kaže za Dubrovački Onofri i negira priče o tome kako morska voda momentalno ošamuti i ubija pastrvu
– Iako neki misle da je ta riba osjetljiva na salinitet kad se nađe u moru, slatkovodna pastrva dosta je izdržljiva. Nije toliko osjetljiva ni na temperature mora, koje su mnogo više od riječnih – govori nam znanstvenik, pa se prisjeća kako su u Lukovu Šugarju, na sjevernom Jadranu, počeli s uzgojem pastrva, a zatim su došli Norvežani i pridodali uzgoj lososa, onog istog o čijem se bijegu iz kaveza naveliko govorilo početkom godine.
– Katastrofičari su tada tvrdili da će lososi naštetiti jadranskom ribljem fondu, ali pokazalo se da je situacija kao s crvenim meteoalarmom koji nas stalno upozorava na orkansko nevrijeme, a onda padne par kapi uobičajene kiše, rijetko bude ekstremno – ističe Vlado Onofri.
Na upit je li u posljednje vrijeme u Jadran doplivao još kakav slatkovodni "doseljenik", navodi primjer iz južnog akvatorija.
– U Rijeci dubrovačkoj pojavila se jedna riba s brkovima kao u soma. Pitao sam ribara zna li što je, a onda sam konzultirao i prijatelja iz splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. I govori meni Boris Antolić, inače i veliki stručnjak za jadranske alge, da je to u Ombli patuljasti som! Ima odlično meso, a izbaci ga tu i tamo Rijeka dubrovačka na velikom vodostaju unutrašnjih rijeka. I ta je vrsta uvezena iz Amerike, a interesantno je da on tamo naraste i do 80 kila težine, dok je naš Europljanin uvijek ostao sitan, maksimalno piza do 30 deka. U čemu je štos, teško je reći – zaključuje Vladimir Onofri za Dubrovački vjesnik.
Spominje i pokušaj organiziranog uzgoja te "brkate" vrste kod nas, piše "Dubrovački".
– Prof. dr. Boris Ržaničanin s Poljoprivrednog fakulteta, Odsjeka za ribarstvo, uveo je prije Domovinskog rata eksperimentalni kavezni uzgoj soma u Vranskom jezeru, koje je kanalom povezano s otvorenim morem. Tada je kilogram šarana na njemačkom tržištu bio 10,12 maraka, a som 30 maraka. Je li mogla koja riba pobjeći iz kaveza i doći u more, gdje se onda pojave neki somići? Naravno da jest. I ako bi preživjeli salinitet, mi bismo se počeli čuditi odakle sad oni u Jadranu – kaže dubrovački znanstvenik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....