Kad pomislimo na Pelješac, prva asocijacija su vinogradi, maslinici i more. No među kamenim kućama i terasama skrivaju se kapetanski vrtovi, mali rajski prostori koje su stoljećima njegovali lokalni kapetani.
Ovi vrtovi nisu bili tek ukras ili mjesto za opuštanje. Oni su bili statusni simboli i način da kapetani pokažu svoje bogatstvo i povezanost sa svijetom. Sa svojih plovidbi svjetskim morima donosili su egzotično bilje, koje je raslo na pažljivo uređenim terasama, okruženo kamenim zidovima i stazama, često ukrašenim fontanama.
Šetajući ovim vrtovima, mogli ste naići na citruse poput limuna i naranči, čija aroma još uvijek mami osjetila. Na orijentalne začine i biljke – lovor, ružmarin, cimet, pa čak i mirisni jasmin. Egzotične palme i tropske vrste preživjele su zahvaljujući posebnoj mikroklimi Pelješca. Ljekovito i začinsko bilje, korišteno u kuhinji i za zdravlje, povezivalo je svakodnevni život kapetana s prirodom.
Svaki kapetanski vrt bio je svojevrsni mini botanički muzej uz more, mjesto gdje se spajala ljepota, moć i egzotika dalekih krajeva. Danas ovi vrtovi i dalje pričaju priču o bogatstvu, ukusu i strasti koju su pelješki kapetani ulagali u svaki cvijet, kameni zid, popločanu stazu ili fontanu.
Stoljećima nakon što su prvi kapetani donosili egzotične biljke sa svojih dalekih putovanja, taj duh i dalje živi na Pelješcu, samo u drugačijem obliku. Dok su nekada vrtovi pričali priče o bogatstvu i svijetu, danas ih obnavljaju oni koji istinski vole zemlju i bilje, pomorci čiji je život i dalje neraskidivo isprepleten s morem.
U Orebiću smo ovih dana zatekli kapetane Branka Krističevića i Alenka Radovića kako vrijedno rade u vrtu – navrću agrume i obnavljaju stare nasade. Slika dvojice pomoraca među zelenim krošnjama citrusa podsjetila nas je na neka prošla vremena, kad su vrtovi peljeških kapetana bili poznati po rijetkim i egzotičnim biljkama koje su donosili sa svojih dalekih putovanja.
I baš tu, među mirisnim krošnjama i travnatim stazama, rađa se nova priča – priča o tome kako će opet zablistati nekadašnji sjaj peljeških kapetanskih vrtova.
Naime, kapetan Alenko Radović slučajno je dobio i posadio veći broj ljutih naranči. Iako su ta stabla snažna i otporna, njihovi plodovi nisu za svakodnevnu uporabu, pa je odlučio da se stabla prevrnu – odnosno navrnu u pitome i ukusnije sorte agruma.
U potrazi za najboljim načinima i sortama kapetan Radović uključio je i suvremenu tehnologiju. U pomoć je pozvao umjetnu inteligenciju, u kojoj je pronašao pravo, gotovo nepresušno vrelo korisnih informacija o agrumima, plemkama i tehnikama cijepljenja. No, za samu izvedbu posla pozvao je i kolegu kapetana Branka Krističevića, koji već ima veliko iskustvo u navrtanju i cijepljenju agruma.
Na postojeća stabla sada se cijepe plemke pažljivo odabranih sorti koje su donesene iz raznih dijelova svijeta. Riječ je o egzotično-rustikalnim sortama agruma koje dobro podnose mediteransku klimu, a donose nove arome, oblike i boje plodova.
Ovaj mali, ali vrijedan hortikulturni pothvat ima i šire značenje. Orebić je nekoć bio dom brojnih kapetana i pomoraca koji su sa svojih putovanja donosili sjeme, sadnice i ideje, stvarajući prave male botaničke svjetove. Upravo su ti vrtovi bili svojevrsni dnevnik putovanja koji su spajali čitav svijet i poluotok Pelješac.
Kapetani Radović i Krističević poručuju da je njihova inicijativa otvorena svima. Svi koji žele nabaviti plemke egzotičnih agruma ili im je potrebna pomoć oko navrtanja mogu se slobodno javiti. Kako kažu u šali, netko od peljeških kapetana rado će doći i “ponavrtati sve što treba”.
Ako se ova ideja nastavi širiti, mogla bi zaživjeti generacijama – kao pokret obnove starih peljeških kapetanskih vrtova, ispunjenih egzotičnim sortama agruma iz raznih krajeva svijeta. Tako bi tradicija peljeških pomoraca ponovno dobila svoj živi, zeleni nastavak – u vrtovima koji spajaju more, putovanja i zemlju Pelješca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....