Tko bira Kvarner, ne može pogriješiti. Šire područje grada Rijeke kolijevka je hrvatskog turizma

Trokut koji povezuje sjeverni dio Jadranskog mora - Istru, Primorje i otoke - u turističkom smislu veliki Kvarner, najstariji je naš adut u turizmu koji nije razočarao ni ove godine.

Rezultatski je “dobrostojeći” od kada se mjeri u brojkama: do srpnja je, prema službenim podacima, imao rast od pet posto i to, kad se sve zbroji, većinom u luksuznijem segmentu jer se dobro punio hotelski smještaji s više zvjezdica.

Poljacima se, čini se, na Kvarneru baš sviđa, pa ih statistika Turističke zajednice Kvarnera svrstava u goste čiji broj značajnije raste. Naime, bilježi se više dolazaka za čak petnaest posto, dok je Slovenaca bilo kao i lani, a Austrijanci su ostvarili dva posto manje noćenja.

Njemačka je i dalje stabilno naklonjena Kvarneru s udjelom od čak trideset posto od ukupnog broja noćenja, unatoč tome što su gosti iz Njemačke u srpnju ostvarili osam posto manje noćenja nego u istom razdoblju prošle godine.

U HTZ-u su svjesni kako su njemački turisti posebno osjetljivi na odnos cijene i kvalitete, a održavanje konkurentnosti i pozitivnog imidža ključno je za dugoročan održivi rast turizma u regiji.

Opatija bajna

Opatija bajna i sjajna udarila je temelje hrvatskom turizmu u vrijeme kad su gosti na Jadran dolazili ne radi kupanja i sunčanja, nego radi odmora duha i tijela “talasoterapijom”, odnosno šetnjama uz more, već u 19. stoljeću.

Stizali su turisti željeznicom od Budimpešte do Rijeke otvorenom davne 1873. godine. Od toga doba do dana današnjega Kvarner se diči sve bogatijom ponudom.

Rijeka, kao najveći grad i glavna morska luka s nadaleko poznatim opuštenim i liberalnim stilom, Crikvenica, koja uz Opatiju također ima status jednog od najstarijih odmarališta i ljetovališta, preko otoka Cresa, Krka, Raba i Lošinja, uz ostale manje otoke također poznate po svojim specifičnostima.

Cres je našumovitiji hrvatski otok, ujedno i najveći (iako se u literaturi kao najveći spominje i Krk).

Usred otoka nalazi se ogromno slatkovodno jezero kojem je poznati putopisac Alberto Fortis nadjenuo ime Vransko, premda su ga domaćini oduvijek zvali samo – jezerom.

Zanimljivo je kako se veći dio cresko-lošinjskog arhipelaga pitkom vodom opskrbljuje upravo iz tog jezera, a vodoopskrbni sustav napravljen je pedesetih godina prošlog stoljeća. Iako je pristup toj velikoj vodenoj površini zabranjen, postoji nekoliko senzacionalnih vidilica s kojih se pruža čudesan pogled, a turisti, skloniji istraživanju, rado iskoriste te punktove za selfije koji “beru” lajkove.

Lubenice

Sličan uspjeh na društvenim mrežama pobrat ćete i u srednjovjekovnom selu Lubenice koje se nalazi na gotovo četiristo metara nadmorske visine, što pruža garanciju za predivan pogled na more i još bolju fotografiju. Plaža Sv. Ivan, ispod Lubenica, od putnika namjernika traži i malo kondicije u vidu polusatnog pješačenja i često je na listi najljepših u Europi.

Cres je nekada davno bio još i veći i to zahvaljujući jednom drugom otoku. Bio je spojen s Lošinjem sve do umjetnog prokopavanja kanala kod mjesta Osor koji je razdvojio ova dva otoka, najvjerojatnije još u rimsko doba.

Od tih vremena i na Lošinju se puno toga promijenilo; “furaju” se na avanaturistički turizam – jako je popularno ronjenje, bicikliranje, penjanje, kajakarenje i jedrenje. U lošinjskom akvatoriju, kao jednom od rijetkih mjesta u Europi, postoji rezervat s dobrim dupinima, kao i organizirani izleti koji nude druženje s ovim morskim sisavcima. Istraživači ih čak znaju i po imenu, a karta koju kupite za avanturu s dupinima vrijedi i za posjet Lošinjskom edukacijskom centru o moru.

Kvarner je i nositelj titule Europske regije gastronomije 2026., pa je ove godine, kao uvod u aktivnosti koje ih očekuju dogodine, bio i domaćin 13. izdanja međunarodnog festivala Taste the Mediterranean, održanog u Malom Lošinju.

Okupilo se desetak chefova iz Hrvatske i drugih mediteranskih zemalja, a među njima su se i našli nositelji Michelin zvjezdica, čime su dokazali svoju spremnost na izazove koji ih čekaju iduće godine.

A ako netko poželi doći na Kvarner avionom i sletjeti na riječki aerodrom, mogao bi se iznenaditi. Zračna luka grada Rijeke nalazi se na otoku Krku, nekih dvadeset i pet kilometara od grada i otprilike toliko minuta vožnje automobilom, u blizini mjesta Omišalj. Otok Krk i kopno povezuje kilometar i pol dugi most koji igra bitnu ulogu u turističkim tranzitima i dnevnim migracijama.

Zlatni Krk, kako ga često nazivaju, može se pohvaliti jednim od najstarijih neprekidno naseljenih mjesta na Jadranu; obožavali su ga i u njemu stolovali Frankopani, a Baščanska ploča, najvažniji spomenik na glagoljici, pronađena je u mjestu Baška.

Otočić Košljun, na samo nekoliko minuta od glavnog otoka, krije franjevački samostan koji redovnici čuvaju već pola tisućljeća i prava je riznica povijesnog blaga. Za one još željnije avanture i još skrovitijih mjesta, na Krku se nalazi i špilja Biserujka, s bogatim sigama i legendom o gusarskom blagu.

Našalimo se, ako postoji vjerojatnost da se čovjek krajem šezdesetih nije spustio na Mjesec i da je sve bila “izrežirana farsa”, možda smo taj film gledali baš s otoka Paga.

Mjesečev krajolik, goletne stijene bez drveća i trave, koje su takve zbog žestoke paške bure, daju svemirski štih istočnoj strani otoka, što je postalo prava senzacija za turiste. Planinarska staza Life on Mars trail privlači godišnje tisuće zaljubljenika u avanturu i potpuno drugačiji princip konzumiranja otočnih radosti.

Za one koji ipak vole malo drugačiju vrstu zabave, tu je nezaboravno Zrće, plaža u blizini Novalje, na glasu kao jedna od najvećih europskih tulumara. Ako vas ni to ne zadovoljava, uvijek možete vesti svjetski poznatu pašku čipku ili jesti pašku janjetinu specifična okusa.

A svakako bi se trebalo uputiti i na otok Rab i to najbolje krajem srpnja. Tamo se u to vrijeme održava srednjovjekovni festival Rapska fjera, kada se cijeli grad pretvara u povijesno vrelo – svi su u kostimima, jede se hrana iz tog doba, a na trgovima se pravi vitezovi bore za svoju poziciju u srednjovjekovnom društvu.

Kad pojedete komad rapske torte, da biste otopili kalorije, najbolje bi bilo otići do šume Kalifront, najveće zaštićene šume hrasta crnike na Mediteranu. A ako ste za još malo ekshibicije, evo još jedan “hint” – Rab je kolijevka nudističkog turizma u Hrvatskoj. Priča se da su se goli tamo kupali engleski kralj Eduard VIII. i njegova družica Wallis Simpson.

A za još više izolacije i bijega postoji na Kvarneru neobično mjesto koje je ipak po nečemu poznat fenomen. Otok Susak nema automobile ni ceste, cijeli je otok praktički jedno malo selo, a ono što ga izdvaja od svih otoka na Jadranu je pješčana konfiguracija tla.

Premužićeva staza

Uz plaže, i ostatak otoka je pjeskovitog sastava uključujući vrtove i vinograde, što posebno utječe na okus vina s etiketom iz Suska zbog aromatičnog, slatkastog tona. Zanimljivost je ovog otoka i da ptice selice Susak koriste na svom proputovanju u južne krajeve da bi se tamo odmorile. Za odmor prosječnoga gosta i turista bit će dovoljno sjesti na trajekt koji za Susak isplovljava iz Malog Lošinja.

Ipak, Kvarner nije samo spektakl s morskim radostima. Pripadaju mu i dijelovi planina Učka i čuvenog Velebita, odnosno njegova sjevernog dijela. Na Učki, vrhu Vojak, često se mogu vidjeti fotografi koji dolaze snimiti jedan od najljepših zalazaka sunca u Hrvatskoj, s pogledom na Kvarner.

S južne strane Učke, uz cestu za istoimeni tunel, nalazi se prirodni fenomen, vertikalni stupovi stijena i formacije u obliku tornjeva koje podsjećaju na talijanske Dolomite.

Sjeverni dio Velebita često se naziva i Kvarnerskim Velebitom i čini važan dio cjelokupnog kvarnerskog područja. Zaljubljenici u planinarenje zasigurno neće propustiti Premužićevu stazu, dugu pedeset i sedam kilometara, koja omogućuje pješačenje kroz divljinu Velebita bez zahtjevnog penjanja.

Smatra se inženjerskim čudom, izgrađena je tridesetih godina prošlog stoljeća bez upotrebe teške mehanizacije, a panorama na Kvarner čini je nezaboravnim iskustvom.

Kvarner je, najjednostavnije rečeno, velika blagodat hrvatskog turizma. Turistička tradicija koja u sebi sadrži “nešto staro, nešto novo i nešto plavo”.

Recept je to za uspjeh koji se teško može kopirati, a još teže nadmašiti. Mentalitet koji pruža vrhunsku uslugu i najbolje od hrvatskog turizma što možete dobiti zasigurno je na ovom dijelu zemljovida. Tko bira Kvarner, ne može pogriješiti.•