Može li se serijsko ubijanje primjenom vlastitih ‘plesnih‘ tehnika usporediti s baletnom umjetnošću? Priliku za promišljanje nudi nam ‘Balerina‘, najnoviji spin-off iz serijala o Johnu Wicku u kojem glavna junakinja ipak rjeđe razmišlja o piruetama i koračanju na vršcima prstiju, a mnogo češće o ubojitom arsenalu.
Akcijski triler redatelja Lena Wisemana (Underworld, Die Hard, Total Recall) u središte radnje sasvim pomodno ističe ženski lik, Evu Macarro, podrijetlom iz razorene obitelji asasina koju svim silama želi osvetiti. Uloga je povjerena Ani de Armas, kubanskoj glumici, javnosti poznatoj po bliskosti s hollywoodskim zvijezdama poput Bena Afflecka i Toma Cruisea.
U profesionalnom smislu, najjače je odjeknuo njezin nastup u ‘Blonde‘, neobičnoj filmskoj biografiji Marylin Monroe, te u Bondu iz 2021. ‘No time to die‘. Na tom tragu, u novom akcijskom trileru de Armas iz pripijenih haljina uskače u preširoke šinjele i osipa paljbu po bulumenti bezličnih neprijatelja koji protiv nje nemaju ni mrvice izgleda. Ipak je ovo ekstenzija ‘Johna Wicka‘ gdje protivnici padaju kao snoplje, a glavni protagonisti iz ‘višeboja‘ izlaze tek s pokojom ogrebotinom za podsjetnik na smrtonosni pohod.
De Armas se pritom zbiljski trudi svoju junakinju učiniti što životnijom. U svoj toj maničnoj jurnjavi i fizički se silno troši, no i dalje je pojavom u nerazmjeru s profilom lika koji tumači. Jasna je nakana da se u liku Eve pokuša pomiriti krhkost i borbena gotovost, pa i proplamsaji empatije (zaštitnički stav prema djevojčici Elli), no glumica se naprosto ne osjeća komotno u koži akcijske junakinje. Jedna od potencijalnih okosnica radnje, Evin odnos sa starijom sestrom, uguran je u završnicu i potrošen bez učinka.
Što se vizualnog i kinetičkog dojma tiče, ‘Ballerina‘ je vjeran preslik izvornika. Poklonici (pre)naglašene akcije dobivaju očekivanu dozu napetosti, uzbuđenja i balističke raskoši.
Za likvidacije se koristi svašta, od tanjura do zastrašujuće efikasnih bacača plamena koji su riganjem vatre al pari zmajevima iz ‘G.O.T.‘ Poklonici Wickove franšize odmah će prepoznati opća mjesta poput hotelskog lanca ‘Continental‘, misteriozne subkulture družbe Ruska Roma ili zlatnika kao kriptovalute pripadnika podzemlja. Pojavljuju se i lica poznata iz dosadašnjih Wickovih filmova, Ian McShane kao suspregnuti manager Continentala, Lance Reddick kao tajanstveni concierge, te uvijek dojmljiva Anjelica Huston kao vođa Ruske Rome.
A kakva bi to bila ‘Ballerina‘ da izostane onaj oko kojega se sve vrti, besmrtni John Wick? Istina, ovdje je uglađeni lik Keanua Reevesa prilično marginaliziran, a glumac ponešto indisponiran pa se i njegova interakcija s Eve svodi na zadovoljenje forme. Film je suočen i s univerzalnim problemom suvremenih filmskih napetica, nedostatkom uvjerljivih antagonista. Veliki karakterni glumac Gabriel Byrne (Millerovo raskrižje, Kraj nasilja) kao vođa ubojitog kulta, Chancellor, niti je psihološki dorađen niti zloslutan kakav bi trebao biti. Isto je i s kultom koji predvodi: bez ijednog rituala i misterija, taj se svodi na hrpu bezglavih ubojica koje Eva s lakoćom likvidira, ali i idiličan prikaz Austrije odakle je ponikao ideolog nacizma.
No, nema tu nikakve smislene poveznice s Chancellorovom sljedbom. Koristi na kraju može imati samo turizam alpskog gradića Hallstadta.
Film s Anom de Armas očito je smišljen kao damska protuteža originalnog tetralogiji, što dodatno i bespotrebno podcrtava iritantan uzvik ‘Fight like a girl!‘. Peti nastavak pravog Johna Wicka još je u fazi neizvjesnog, ‘otac‘ serijala, kaskader Chad Stahelski, na tu je temu zasad ne daje precizne odgovore, no nema sumnje da mnogi jedva čekaju povratak Babe Jage na ustaljeni kolosijek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....