Da, ćelavim i baš me briga za to! Bolje je izgubiti kosu, nego sposobnost da se našalim na vlastiti račun, a na ‘hodočašće‘ u Istanbul ne idem!

U životu postoje stvari koje se dogode bez velike najave, jednostavno se pojave, nepozvane i bez isprike. Moja je došla u liftu i to ne u bilo kakvom, već u onom starinskom, kičastom, uređenom u stilu 60-ih. Znate koji su to, kromirani i pomalo neukusni, ogledala gdjegod se okreneš – sa svih strana, čak i na plafonu. Činilo se kao da sam došao u jeftini apartman za mladence u Las Vegasu, a ne u respektabilan hotel.

Ušao sam u lift, stisnuo pucu i krenuo. Kao što bi vjerojatno svi napravili, uradio sam očekivano – ogledao sam se sa svih strana, naprijed, straga, sa strane i klimnuo sam sebi s odobravanjem. Ok, još sam uvijek prepoznatljiv. I onda sam napravio kardinalnu grešku i pogledao prema gore.

Češljevi su se nekad češće koristili

Duje Klaric/Cropix

Ono što sam ugledao u ogledalu definitivno nije bio isti onaj čovjek kojem sam prije par trenutaka klimnuo s odobravanjem. Ne, nova perspektiva donijela je novu spoznaju, snažnu, gotovo forenzički preciznu. Na mjestu na kojem je donedavna bila šuma moje kose ukazao se bljesak, sjaj.

Nije optička varka

Trepnuo sam u nevjerici, pogledao opet misleći na čas da je možda riječ o optičkoj varci. Ma e, kako da nije. Bilo je to moje vlasište s novim, kako bi u filmu rekli, tvistom. Da se razumijemo, nije tu bilo ništa tako dramatično, nekog odljeva folikula u velikoj količini, ali, pomalo suptilno, ko da neće. Stajao sam tako razmišljajući pod tim nesretnim ogledalom istine i na potezu od drugog do petog kata zaključio: ćelavim! I znate što? Nova me spoznaja nije ništa posebno dirnula, što se u današnje doba popravljanja i "ispravljanja" godina čini poprilično buntovno.

Bombardirani smo, a najčešće od muškaraca s gustom kosom, da je riječ o krizi i da se sve može ispraviti, popraviti, prikriti, pa čak i oplakati. Cijele su industrije udružene u dobivanju bitke protiv opadanja kose: šamponi koji obećavaju čuda, losioni koji šapću i miluju folikulama, tablete koje imaju imena poput kraćih srednjovjekovnih kletvi i naravno, tu je i odlazak na moderno hodočašće: vikend u Istanbulu. Neobičan fenomen u kojem muškarci s dvije dlake na glavi petkom odlaze na put da bi se u nedjelju vratili s nečim što izgleda poput svježe proklijalog travnjaka. Da se razumijemo, nemam apsolutno ništa protiv toga. Ako nečija sreća leži u folikulama, samo naprijed. Stojeći tako u liftu, razmišljajući o novom otkriću, shvatio sam jednu, baš oslobađajuću stvar – baš me briga.

Štednja šampona

Vjerojatno je stvar godina. Ima nešto u tom putovanju, kad si bliže šezdesetima nego pedesetima i kad te baš briga za neke stvari. Onako, baš ti sve ravno. Otpada ti kosa, ali i stvari o kojima si se prije brinuo, sto nekih gluposti, ali to dođe s godinama. Poslože se prioriteti, a među njima gubitak kose daleko je dnu liste. Što sad? Da kupim klopuk? Možda. Ne zato da bi se sakrio, više da bi zaštitio to ogoljeno mjesto koje sunce sigurno neće poštediti ovoga ljeta. Jel bih trebao posegnuti za onim misterioznim puderima i sprejevima koje popunjavaju rupe u vlasištu?

Engleza ne zabrinjavaju promjene koje dolaze s godinama

Zeljko Puhovski/Cropix

Pretpostavljam da ne. Ideja o mojoj jutarnjoj rutini definitivno ne uključuje nikakvo ekstra bavljene kosom osim uobičajenog "provuci četku kroz kosu". Neću se boriti protiv novog trenutka u mojim godinama, jer vjerovali ili ne, kosa nije ono što definira muškarca i nikad to nije ni bila. Da, smjestila se ona na lijepom i vidljivom mjestu i znala je privlačiti pažnju. U novonastalom gubitku došao sam do zaključka da mi je potrebno manje šampona, kraće sušenje kose i manje rasprava s četkom. Stvar je tu tome da treba birati bitke. Gubeći kosu ne znači da gubimo sebe.

Da, ćelavim, ali zasad sigurno ništa neću poduzimati kako bih to spriječio, sakrio ili štogod. Umjesto toga, napravit ću nešto drukčije. Negdje između tog izdajničkog ogledala i kičastog lifta shvatio sam jednu stvar – ovo nije gubitak već tranzit. Jedan od mnogih koji me očekuju, potvrda da vrijeme radi točno ono što se od njega i očekuje. I ako je među ostalim cijena manje kose, pošteno! Prihvaćam. Radije bi da izgubim kosu nego sposobnost da se našalim na svoj račun.