Iako sve obitelji u Smokvici imaju dugu tradiciju proizvodnje grožđa i vina, Radovanović Winery je u ozbiljniju proizvodnju krenula 2008. godine, odgovara Igor Radovanović na pitanje kako je sve počelo.
- Tad sam zajedno s mojim ocem počeo proizvoditi prva samostalna vina u vlastitoj garažnoj vinariji, u punom smislu te riječi jer smo ih zaista radili u garaži te kad smo zasadili prvi vlastiti vinograd.
Koliko daleko u prošlost su se Vaši bavili vinogradarstvom i vinarstvom?
- Otac i djed su imali vinograde isključivo kao hobi i dodatan izvor prihoda dok od 2008. to počinje biti glavni izvor prihoda i primarna djelatnost za mene.
Kako se živjelo u Smokvici prije 30-tak godina, a kako danas?
- U Smokvici su se ljudi od pamtivijeka bavili vinogradarstvom te se prije 30-tak godina, a i danas, od toga moglo dobro živjeti. To je težak posao, ali ako ga volite, onda je sve puno lakše.
Biste li bili enolog da ste rođeni u nekom drugom kraju, koji nije vinorodan?
- Sigurno da je odrastanje u Smokvici imalo najznačajniji utjecaj na moj izbor da postanem enolog i bavim se vinima. Da sam odrastao u nekoj drugoj sredini, vjerojatno bih se bavio nečim drugim, no, kad ste okruženi vinom i vinogradima od rođenja te se zaljubite u taj cijeli proces, izbor je puno lakši.
Koliko se proizvodnja vina promijenila od vremena Vaših predaka do danas?
- Proizvodnja se drastično promijenila. Prije su ljudi proizvodili grožđe i prodavali ga u poljoprivrednu zadrugu, dok je od 2000-tih na ovamo puno ljudi napravilo male boutique vinarije i krenulo u vlastitu proizvodnju vina pa su se samim time i trendovi u proizvodnji drastično promijenili.
Koliko vina godišnje proizvedete i koje ste nagrade i za koja vina dosad osvajali?
- Godišnje privatno u mojoj vinariji proizvedem oko 20.000 boca, no, kao enolog u Black Island Winery i konzultant u drugim vinarijama, ukupno godišnje sudjelujem u proizvodnji 300-tinjak tisuća boca. Neki od najznačajnijih uspjeha su zlata na Decanteru kao konzultant u drugim vinarijama, zlato na Vinistri za moj Rukatac, a i uzastopno zadnjih par godina osvajanje niza srebrnih medalja s 90+ bodova na Decanteru i IWC-u za Grk i Rukatac, što potvrđuje konstantu u kvaliteti u Radovanović Winery kao i u Black Island Winery.
Koje je, po Vama, najbolje vino?
- Najbolje vino je ono koje spaja, povezuje i usrećuje ljude. Zaista nema pravila, nekada ona vina za koja mislite da su najbolja vam jednostavno u nekom trenutku ne legnu. dok neka bazna vina ugodno iznenade.
Ima li u Smokvici Grka?
- Grk je u zadnje vrijeme postao jako popularno vino, što zbog svoje kvalitete, što zbog limitirane proizvodnje. Iako se 70-tih godina značajnije proizvodio na području Smokvice, pošip ga je zbog svojih karakteristika koje su više odgovarale vinogradarima, tijekom 80-tih i 90-tih istisnuo iz smokvičkih vinograda. U posljednje vrijeme se sve više revitalizira i vraća zbog svojih karakteristika i kvalitete. Daje svježa i kompleksna vina specifične mineralnosti koja nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Jedini problem je što se sve rasproda a ima odličan potencijal za odležavanje.
Jesu li i koliko strana vina konkurencija domaćima?
- Strana vina su cijenom sigurno konkurencija hrvatskim vinima. Zbog rascjepkanosti i malih površina, skupe radne snage i visokih troškova proizvodnje, osim kvalitetom ničim drugim ne možemo konkurirati uvoznim vinima. No, ono što nam je prednost su isključivo autohtone sorte te kvaliteta, što je posebno važno kod stranih kupaca koji žele probati nešto novo i autohtono.
Kako možemo unaprijediti vinogradarstvo i vinarstvo, posebno u dubrovačkom kraju?
- Trebala bi bolja sprega svih sudionika u procesu - vinogradara, vinara, ugostitelja i hotelijera, ali sigurno i politike. Trebaju se definirati zajednički ciljevi te da se radi na realizaciji tih ciljeva. Neki od problema su rascjepkanost zemljišta i neriješena imovinskopravna pitanja, što onemogućuje širenje proizvodnje, a samim time i apliciranje na EU fondove.
Što biste savjetovali mlađim enolozima i vinogradarima koji se tek upuštaju u ovaj posao?
- Mladim kolegama bih savjetovao da budu uporni jer nema uspjeha preko noći. Treba puno raditi, ali treba imati jasan cilj te kvaliteta na kraju uvijek ispliva. Zasigurno je sve teže i teže krenuti od nule jer su ulaganja i odricanja velika, a povrat investicija nije tako brz, tako da su većina novih velikih projekata u vinarstvu zapravo investicije ljudi koji su se profilirali u nekoj drugoj branši.
Što predviđate hrvatskom vinarstvu u budućnosti?
- Vinarstvo ima budućnost, ali sam zabrinut za vinogradare. Naime, unatoč sve većoj potražnji za vinima, opadaju površine pod vinogradima u Hrvatskoj, a vinograde mahom održavaju starija gospodarstva, posebno u našoj županiji. Zbog toga treba napraviti strukturiran plan tj. strategiju vinogradarstva u Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....