Svaka glazbena ikona prije ili poslije dobije svoju filmsku biografiju. Neke su romansirane, neke neautorizirane, a neke usredotočene na ključne momente karijere zvijezda o kojima pričaju. Takvima je posvećen biopic ‘Springsteen: Izbavi me iz ništavila‘ koji nas upoznaje s The Bossom u doba prije globalne slave dosegnute s albumom ‘Born in the U.S.A.‘. Ranih 1980-ih Springsteen je već umjereno afirmiran glazbenik, talentirani perfekcionist od kojeg se očekuje puni iskorak prema svjetlima pozornice.
Film temeljen na knjizi Warrena Zanesa nije glamurozna slikovnica o Springsteenu kao ultimativnom glazbenom magu, pioniru heartland rocka, već mračna kronika depresivnog mladog čovjeka koji traume iz djetinjstva liječi riffovima. Umjesto stadionskih nastupa i koncerata pred hrpom obožavatelja, ‘Izbavi me..‘ glavnog aktera pozicionira u sjenovite i izolirane prostore gdje s mnogo muke na golemom kazetofonu prekraja pjesme koje prethode hvaljenom albumu ‘Nebraska‘. Za neke je iznenađujuće što ovaj ozvučeni životopis sadrži tek ulomke hitova iz junakove prebogate zbirke od 21 studijskog albuma iz 6 desetljeća na stageu.
Američkom redatelju Scottu Cooperu The Bossova biografija žanrovski je prvijenac. Okušao se već u različitim rodovima, od gangsterske drame i horora do najnovijeg gotičkog trilera ‘The pale blue eye‘ s Christianom Baleom da bi nam ovdje posredovao introspekciju koja preteže nad izvanjskim zbivanjima. Upravo iz takvog pristupa proizlazi sva snaga i pokoja slabost konačnog proizvoda.
Na snažnoj strani dominira glavni glumac Jeremy Allen White. Dosad poznat iz ‘kulinarskog‘ streaming serijala The Bear, glumac moćnom nenametljivošću, vokalom i svirkom na gitari u punini rekreira filmskog Springsteena toliko umješno da se fizička različitost u odnosu na original niti ne zamjećuje. Usmjerenost na glazbenikovu nutrinu kumuje nedovoljno razrađenim interpersonalnim odnosima.
S izuzetkom lika Jona Landaua, The Bossovog managera, glazbenog producenta i anđela čuvara, (uvjerljivi Jeremy Strong), svi ostali akteri su usputne pojave. Odessa Young kao fiktivna Springsteenova djevojka Faye hodajući je primjer klišeizirane provincijalke nespremne na partnerovu rastuću slavu.
Članovi kultnog E Streeta, glazbenikova vjernog pratećeg benda, neraspoznatljivi su epizodisti koji iz kadra nestaju i prije nego stignu odsvirati akord. Nezajažljivost diskografskih kuća tematski je tek zagrebana, a manjka i politički kontekst Springsteenova uspona u osvit Reaganove ere. To bi zasigurno bolje pojasnilo zašto The Boss i danas slovi kao ‘blue-collar‘ glas obespravljenog američkog radništva.
Unatoč nedostacima u koje spadaju i zgusnuti crno-bijeli flashbackovi iz djetinjstva, ‘Izbavi me...‘ plijeni iskrenošću. Za razliku od kvazi veličina koje u javnost puštaju samo uljepšanu verziju sebe i svojih postignuća, starina Springsteen dobrovoljno se dao emotivno razgolititi. Duboko u osmom desetljeću života, blagoslovio je cijeli taj ‘ispovjedni‘ projekt i pokazao po čemu se razlikuje od današnjih ‘utjecajnih umjetnika‘ koje samo par likeova manjka dijeli od anonimnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....