Svaki iole ozbiljan filmski producent zna koliko je teško pomiriti interese publike različitih generacija, posebno u našem digitalnom dobu kad inovacije sustižu jedna drugu. Columbia Pictures s partnerima odlučila je zagrabiti u što širi auditorij novim avanturističkim hitom 'Uncharted' ( konačno bez nakaradnog prijevoda na hrvatski).
Osim što predstavlja ekranizaciju istoimene, među mladima jako popularne, video-igrice, film je ovo koji se reklamirao i kao svojevrsno pomlađivanje Indiane Jonesa, heroja iz pustolovnog serijala Stevena Spielberga, začetog ranih 1980-tih.
Četrdesetak godina kasnije, novi je akcijski junak Nathan Drake (glumi ga Tom Holland, posljednji, nikako i najbolji u nizu filmskih Spider Manova). I Drake je poput nametnutog prethodnika iz hita 'Indiana Jones i otimači izgubljenog kovčega’ avanturist u potrazi za mitskim blagom, no umjesto starozavjetnih ploča ovaj put plijen su zametnute zlatne zalihe iz Magellanovih putovanja svijetom.
Uvodne scene 'Uncharteda' su dosta impresivne, Nathan se na velikoj nadmorskoj visini obračunava sa zlikovcima skakućući po lebdećim paketima, no već po prizemljenju početni ushit kopni. Glavni junak susreće starijeg avanturista Victora Sullivana (ispodprosječno izdanje Marka Wahlberga), koji bi mu trebao služiti kao uzor, ali ta poveznica svo vrijeme izmiče.
Tandem Holland-Wahlberg naprosto nije dobar 'match', ma koliko ga autori nasilu pokušavali spariti za buduće nastavke. Protraćena je i osobnost gospođice Chloe (egzotična Sophia Ali), pustolovke koja također lovi ostavštinu portugalskog moreplovca, no s izuzetkom par vratolomija, ostaje skroz neprimijećena.
Isto pravilo ne vrijedi za plaćenicu Jo Braddock ( Tati Gabrielle) koja odskače outfitom i borilačkim vještinama, sve dok je ne sustigne banalan usud. Nedorađen ostaje i lik španjolskog magnata Santiaga Moncade, još jednog lovca na Magellanovo blago kojeg veteran Antonio Banderas iznosi kao karikaturu zločinca, rasipajući davno stečenu karizmu u grimasama i djetinjastim replikama.
Prema žanrovskim zadatostima, ritam akcijskih filmova ne nudi previše prostora na razvoj karaktera, no u okvirima mogućeg neke se itekako može istrgnuti iz rutine. Redatelj Ruben Fleischer trebao bi to znati jer nije početnik. Za njim je režija prvog Venoma (2018.) kojim je trasirao Marvelova simbiota kao nakaradno zabavnog junaka, te dvostruka režija Zombielanda, osebujne kronike svakodnevice živih mrtvaca.
S pravom se očekivalo da će Fleischer dio tog duha dobaciti do Uncharteda, no negdje je usput skrenuo s kursa i isporučio ni po čemu osobit hibrid koji zapravo kvari ugled izvorne video-igre. Iz mora materijala bez čvrstog fokusa, a s previše podsjetnika na Pirate s Kariba i akrobacije Jackiea Chana, tek sporadično izroni pokoji vizualni draguljčić poput zračne bitke galija iz Magellanove flote.
S ovakvim 'Uncharted' (ime stvarno odgovara artiklu) bolje bi bilo da Indiana Jones ubuduće zaobilazi tretmane pomlađivanja. U protivnom bi ga mogla snaći sudbina Linde Evangeliste.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....