Svečano, veselo, emotivno, inspirativno, raspjevano i razigrano bilo je 15. listopada na proslavi 30. rođendana Odjela za djecu i mlade Narodne knjižnice Grad. Bio je ovo ujedno i početak obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige u Dubrovačkim knjižnicama. Program je započeo rođendanskim koncertom splitske udruge "Glazbene niti ljubavi" u Saloči od zrcala.
Okupljene je uvodno pozdravila knjižničarka s Odjela za djecu i mlade Marija Zadil koja je podsjetila kako je Odjel osnovan 1996. Rekla je više o gostima iz Splita, talentiranoj djeci koja uče svirati po sluhu, a stiglo ih je tridesetak - sve pod vodstvom voditelja Damira Mimice i Zvonimira Stejskala. Udruga je nastala iz rada Škole gitare na bazi sluha pri Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Od 2014. udruga "Glazbene niti ljubavi" promiče ljubav prema glazbi među djecom i mladima pod motom "Glazba dostupna svima". Za dubrovačku publiku pripremili su svima znane, popularne skladbe... Potom su se prigodnim riječima obratile ravnateljica Dubrovačkih knjižnica, Lucija Bjelokosić, kao i voditeljica Narodne knjižnice Grad, Zlatka Mustahinić.
- U ovu smo se zgradu preselili 1996., zgradu je otvorio Odjel za djecu i mlade ili kako ga mi zovemo "Dječji odjel". Knjige i zbirke za djecu su postojale u našoj staroj knjižnici u Samostanu svete Klare, ali tek u ovom prostoru su se stvorili tehnički preduvjeti da se može izdvojiti Odjel za djecu i mlade kao samostalni odjel. Tome nisam svjedočila iako sam došla ubrzo nakon toga, 1997. godine, ali ima netko tko je tome svjedočio. Namjera je bila da se, osim odjela koji će služiti za posuđivanje i vraćanje knjiga, organiziraju programske i edukativne aktivnosti te kvalitetno provođenje vremena... Ja sam rekla nešto iz ‘druge ruke‘, a iz prve ruke će vam reći tadašnja djelatnica, knjižničarka u Odjelu za djecu i mlade a sadašnja voditeljica Narodne knjižnice Grad, knjižničarka i pedagoginja Zlatka Mustahinić. Zbog pedagoškog rada je i de facto zaposlena u Dubrovačkim knjižnicama, otkrila je Bjelokosić.
Potom se publici, vidno dirnuta i uzbuđena, obratila i Mustahinić koja je pozdravila goste iz Splita, publiku, male i velike korisnike, kolege...
- Ispada da sam tu najstariji djelatnik Odjela za djecu i mlade! (smijeh) Bogu hvala, ali ima još nekih starijih djelatnika od mene: tu je naša Anka Dedo koja je prošla 40 godina staža. Tu je i Marica Šapro Ficović koju ne smijemo preskočiti! Počela sam raditi 1996., još u staroj knjižnici u Samostanu klarisa i vrlo brzo smo počeli s prebacivanjem knjiga, fonda u novi prostor u prizemlju ove zgrade koja je prije toga imala namjenu i bila je ‘kuća mode‘. Stariji se sjećaju da je ovo bila zgrada u kojoj je bilo moguće kupiti sve i svašta, a onda nam se dogodio rat pa su neki pametni ljudi 1993. donijeli odluku da ovu zgradu nakon renoviranja dodjele Narodnoj knjižnici Grad. Prvi je čast u ovu zgradu imao ući baš Odjel za djecu i mlade na Kandeloru 1996. Trideset godina ne zvuči puno, ali, nije ni malo, ustvrdila je Mustahinić.
Ispričala je kako je izgledao taj 2. veljače 1996. kad je ravnateljica Knjižnica bila nedavno preminula Mirjana Urban, a voditeljica Nora Cervelin koja također ima velike zasluge za useljenje Narodne knjižnice u današnju zgradu. Kao i tadašnja ravnateljica, Miho Katičić održao je govor te je potom presjekao vrpcu, a Mustahinić je držala kušin za presječenu vrpcu i nožice i tako je sudjelovala u samoj svečanosti otvaranja. Aktualna voditeljica Narodne knjižnice Grad sačuvala je dio prerezane vrpce koji je donijela pokazavši ga publici.
- Za mene osobno je ovo obilježavanje velike i važne obljetnice - 30 godina postojanja i rada Odjela za djecu i mlade Narodne knjižnice Grad ili kako mi kraće zovemo: "Dječji odjel". Tri desetljeća predanog rada, smijeha, učenja i odrastanja utkano je u ovaj prostor u prizemlju ove zgrade koja je za generacije naše, dubrovačke djece, bio i ostao puno više od samog mjesta za posudbu knjiga. Drago mi da su s nama ‘stari‘, zovem ih ‘moja djeca‘ jer su to sad odrasli ljudi koji su svoju djecu doveli na ovo današnje obilježavanje, a oni su bili ti koji su prve radionice, prva čitanja, prva saznanja, prva prijateljstva prošli u našem odjelu. Pročitat ću jedan kratki dio onoga što je ravnateljica Mirjana Urban rekla na samom otvaranju:
Ovo se događa nakon pustih godina nastojanja i neprekidnih uvjeravanja različitih struktura vlasti o gotovo elementarnoj potrebi za knjigom, bolje reći informacijama odnosno uvjeravanja o neprocjenjivom bogatstvu koje Dubrovnik mora adekvatno smjestiti i shodno tome čuvati i koristiti da bi nadalje sačuvao svoj status kulturne sredine. Sredine koja je dala jednog Držića, Gundulića, Boškovića i mnoge druge čija su imena nezaobilazna u kulturnoj povijesti Europe. Danas s velikim ponosom smijem napokon kazati: "Uspjeli smo!" Najveća pučka knjižnica južne Hrvatske, matična knjižnica Županije dubrovačko-neretvanske, smještena je odlukom Gradskog vijeća u jedan od najljepših prostora, u samo srce povijesne jezgre Grada. U povijesti ove knjižnice ostat će zapamćene teške prijeratne a posebno ratne godine kad su se one našle na meti srpsko-crnogorskog topništva. Velike su štete evidentirane u prostorima, na opremi i fondovima knjižnice. U donekle stabilnijim političkim uvjetima tijekom 1993., dubrovačke gradske vlasti, posebno njezini istaknuti pojedinci, sagledavši kompletnu problematiku dubrovačke kulture i u tom kontekstu problematiku prostora knjižnica, doslovno su izborili dva zaista reprezentativna gradska prostora s ciljem rješavanja ovog pitanja. Jedan od njih, dugo priželjkivan, više put obećavan, ali tek sad ostvaren upravo je ovaj u kojem danas otvaramo Dječji odjel.
- Nakon toga, uslijedilo je otvaranje knjižnice i Odjela za djecu i mlade. Kad je prije 30 godina na tu Kandeloru ovaj naš odjel otvorio svoja vrata, njegova vizija je bila jasna: stvoriti sigurno, poticajno i maštovito utočište, doslovno utočište jer morate imati na umu da su to bile poslijeratne godine u kojem će najmlađi otkriti čaroliju čitanja i izgrađivati sebe. Tu misiju, viziju ili cilj, mi knjižničari smo shvatili ozbiljno i danas s ponosom možemo reći da već 30 godina imamo mjesto gdje se sklapaju prva prijateljstva, pišu domaće zadaće, pričaju i slušaju priče, održavaju nezaboravne radionice, susreti s književnicima i ilustratorima te najvažnije, mjesto gdje se usađuje ljubav prema pisanoj riječi odnosno prema knjizi. Knjiga stvarno ima jednu nevjerojatnu moć jer otvara svjetove, razvija empatiju kod djece, potiče maštu i u ovom vremenu brze tehnološke izmjene i novinâ koje nam se događaju, pokušavamo zadržati i učiniti sve što možemo da ne oslabi ta ljubav prema knjizi. Upravo zato moram reći jedno veliko HVALA svim mojim kolegama i kolegicama koje su kroz ovih 30 godina rada radili i dan danas rade na ovom odjelu. Većina njih je ovdje tu s nama...
- Dvije kolegice ispričane su iz sasvim opravdanih razloga, to je kolegica Dolores Masle Aleksić koja je kad i ja krenula raditi na samom početku rada Dječjeg odjela i kolegica Vikica Šipić koja je isto godinama predano radila na Odjelu za djecu i mlade. Tu su Renata Zlatković i Marinka Pilić kao i moje druge drage kolegice: Diana Perić koja je sad u Mokošici, Deša Ficović Kosović koja je ‘kriva‘ za puno toga, Nikolina Nekić, Leona Ribić Radić, Marija Zadil, najmlađa članica Dječjeg odjela Lucija Perović... Ispast će da nema muških, ali ima ih: Dubravko Ogresta! Strpljenje, kreativnost, tople riječi, sve što ste vi, mi i ja skupa s vama dali toj djeci, oblikuje ih u male čitatelje i pretvara ih u prave odrasle, misleće ljude. Moram zahvaliti Gradu Dubrovniku jer je on naš osnivač, bez njega puno toga ne bismo mogli, hvala svim našim suradnicima, školama, vrtićima... Ne smijem preskočiti roditelje jer ako nema roditelja koji prepoznaju važnost knjižnice i Odjela za djecu onda nema ni djece u knjižnici i naravno, najveće, i najljepše HVALA ide našim malim čitateljima, onim starim koji su doveli nove - svoju djecu, svim sadašnjim i budućim članovima! Jer, vaša nasmijana lica, vaša radoznalost, vaša pitanja, vaši odgovori na naša pitanja, ona radost koju pokažete kad nađete neku dobru knjigu, radost kad vam na radionici osmijeh ne silazi s lica, ono kad ponovo dođete, pa ponovo dođete, pa ponovo dođete i tako godinama... To je ono što daje smisao ovome što mi radimo! Trideset godina je iza nas, trideset ispunjenih godina, godina prelistanih slikovnica i knjiga, igara i znanja... Kad gledam u budućnost onda samo mogu poželjeti Odjelu da nastavi rasti, sazrijevati, uvoditi nove programe i ono najvažnije: da ostane nezaobilazna stanica na putu odrastanja svakog našeg djeteta. I ne zaboravite: svaka pročitana knjiga je jedna nova pustolovina i neko novo saznanje! Sretan rođendan našem odjelu i živio nam dugo! - poručila je Mustahinić na kraju.
Nakon Saloče, program se nastavio u prizemlju Narodne knjižnice Grad na Odjelu za djecu i mlade uz "Igru kroz generacije". U sklopu vođenog programa sudionici su zaigrali omiljene retro društvene igre i upoznali novu igru "Gregov izazov", nadahnutu serijalom Gregov dnevnik. Zanimljivo, lice Zlatke Mustahnić postalo je ‘zaštitne lice‘ posebne, slavljeničke verzije Monopolyja u prizemlju Narodne knjižnice Grad!
Rođendansko druženje uveličalo je oslikavanje lica (facepainting) uz Maju Krile, kao i izložba fotografija iz ranijih godina knjižnice. Izložba je pružila priliku da se svi skupa prisjete generacija koje su tijekom proteklih trideset godina bile dio priče Odjela za djecu i mlade.
Rođendanski party ne bi bio potpun bez torte, grickalica, hrane i pića kojim su se tratali i veliki i mali, a čime je na najljepši mogući način i za sve generacije zaokružena proslava tridesetogodišnjeg uspješnog, kreativnog i nadahnutog rada Odjela za djecu i mlade Narodne knjižnice Grad. Neka se u tom poletnom i radosnom duhu i nastavi!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....