Predstavljanje knjige ‘Srednjovjekovna dubrovačka slavenska kancelarija: Dinamika pisma u ćiriličnim ispravama dubrovačkoga arhiva‘ Kristijana Paskojevića

U Dvorani Sveti Vlaho u palači Sponza večeras s početkom u 19 sati je predstavljanje knjige "Srednjovjekovna dubrovačka slavenska kancelarija: Dinamika pisma u ćiriličnim ispravama dubrovačkoga arhiva" znanstvenog suradnika Staroslavenskog instituta iz Zagreba, dr. sc. Kristijana Paskojevića.

Izdanje je objavljeno u sunakladništvu Instituta i Hrvatske sveučilišne naklade, a uz autora predstavit će ga dr. sc. Ivan Botica (Staroslavenski institut) i Anita Šikić (Hrvatska sveučilišna naklada).

Preplićući latiničnu i ćiriličnu pismovnu sastavnicu Dubrovnik je oblikovao posebnu latiničnu i ćiriličnu kulturu, pa je pri takvu supostojanju dvaju pisama izraženi međuutjecaj više pravilo nego iznimka. Uporaba dvaju različitih pisama u srednjovjekovnome Dubrovniku odražava potrebu za što kvalitetnijom komunikacijom sa susjednim zemljama i krajevima. Stoga se ta mala komuna i kasnije Republika uspješno tijekom niza stoljeća i u različitim razmjerima koristila dvama pismovnim sustavima (latinicom i ćirilicom) pridonoseći tom kvalitetnom "komunikacijskom taktikom" obogaćivanju vlastite kulturne povijesti. Unatoč stereotipu da su se Dubrovčani služili ćirilicom isključivo radi komunikacije sa zaleđem, svakako treba naglasiti da je ona služila i kao pismo unutar zidina samoga Dubrovnika za unutarnje  potrebe i to  od liturgijskoga štiva do oporuka i privatnih pisama.

Tema paleografskoga istraživanja obuhvaćena ovom knjigom bila je identifikacija razvojnih procesa  koji  su oblikovali  jedan srednjovjekovni  pismovni fenomen,  diplomatičku ćiriličnu minuskulu. Zadatak je bio ukazati na različitost dinamike uporabe ove ćirilične pismovne inačice na širemu prostoru (Bosna, Hum, Dubrovnik, Srbija i dr.), što je dokumentirano u proučavanom korpusu spisa Državnoga arhiva u Dubrovniku.

Osim senzibilizacije šire javnosti prema poimanju ćiriličnoga pisma kao sastavnoga dijela dubrovačkoga i hrvatskog identiteta, cilj je ove knjige dati novi vjetar u leđa daljnjim istraživanjima i popularizaciji ćirilične baštine hrvatskoga srednjovjekovlja, znatnim dijelom i novovjekovlja. Kao temelj ove knjige poslužila je autorova doktorska disertacija obranjena 2018. pod mentorstvom akademika Matea Žagara u sklopu poslijediplomskoga studija medievistike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.