StoryEditorOCM
MišljenjaENGLEZ U DUBROVNIKU

Na promociju Grada trošimo bogatstvo, a onda pustimo turiste da lutaju ko ovce u magli pa im još rečemo da ne cijene dovoljno našu baštinu?!

16. studenog 2026. - 08:18
Kkao će se turist snaći u zidinama bez vodiča i Google mapsa, pita se EnglezTonći Plazibat/Cropix
Prati Dubrovački vjesnik na Googleu

Ponekad je najteže vidjeti stvari koje nam stoje pred nosom, a posebno kad kraj njih prolazite gotovo trideset godina. Nekad je dovoljna slučajnost, potpuni stranac, neobavezan razgovor i kafa na zubatom suncu da shvatite kako vam nešto cijelo vrijeme stoji pred vama. Da bi ironija bila veća, ova mi se spoznaja dogodila na jednom UNESCO-ovom događanju. Da, da, taj UNESCO, upravo onaj koji je davne 1979. godine povijesnu jezgru Dubrovnika prepoznao kao svjetsku baštinu i kao takvu je stavio pod svoju zaštitu. Sjedali smo tako na tom divnom jesenskom suncu raspravljajući o baštini, turizmu i izazovima koji donosi pokušaj balansiranja svega navedenog. Dakle, uobičajene dubrovačke teme. Kako zaštititi naše spomenike, kako upravljati turistima i kako osigurati da Dubrovnik ne postane prekrasan muzej u kojem zapravo nitko ne živi.

image

Selfie će sigurno uspjeti, ali gdje se točno nalazimo?

Bozo Radic/Cropix

A onda se jedna sudionica skupa nagnula prema meni i šapnula mi nešto što me potpuno zateklo. "Znaš kako se uvijek žalimo da turisti ne znaju ništa o Dubrovniku? Da ne razumiju našu povijest ni kulturu? Da nas putnici s kruzera vide samo kao još jednu mediteransku destinaciju sa suncem i lijepim pogledom?" Klimnuo sam. "Pa", nastavila je, "ne pomažemo baš sami sebi, zar ne?" E, tu me već zainteresirala. "Kako bi turist trebao znati gleda li u palaču Sponza ili u Knežev dvor?" Tišina s moje strane. Da ja ostanem bez teksta je rijetkost, u mene bi vam žena to rado potvrdila. Kolegica je bila u pravu. Prošećite bilo kojim većim povijesnim europskim gradom i naći ćete male ploče ili informativne ploče koje objašnjavaju u što gledate. Ništa komplicirano. Nekoliko rečenica, čak i QR kodove. Skenirate ih telefonom i odjednom imate fotografije, priče, povijesne detalje, pa možda čak i audio vodič. Jednostavno. Učinkovito. Edukativno. Ali za onoga tko dolazi prvi put, bez turističkog vodiča ili Googlea mapsa nemate šanse. Recimo, stojite ispred zgrade koja je stoljećima bila centar diplomacije, trgovine i političkih intriga, međutim vi to ne znate, što se vas tiče to bi mogla bit‘ zgrada bivše pošte.

I tu je ironija – sjedimo u rudniku zlatne povijesti u kojem svaki kamen ima svoju priču, a svaka je uska uličica svjedok nekog događaja. Imamo o Gradu toliko fascinantnog materijala da bismo mogli napuniti knjižnicu, a s druge strane nismo u stanju napisati par osnovnih podataka na ploču. E, ali, već čujem: "Pa to je UNESCO-va svjetska baština! Ne možemo samo tako bušit rupe u zidovima starim 500 godina!" Pa, naravno da ne možemo i da nećemo, nitko nije lud da predloži da napadnemo Knežev dvor s bušilicom. Ali, u vremenu u kojem se turistički leti na Mars, a pizza naručuje dodirom ekrana.

image

Maskeron na pročelju poštanskog ureda? Ma nije valjda...

Bozo Radic/Cropix

Samostojeće ploče, pažljivo dizajnirani zasloni, nenametljivi znakovi. Sigurno postoji na desetke rješenja. I uostalom, zašto stati samo na zgradama? Zamislite da se šetate po Zidinama i naiđete na znak koji vam objašnjava što točno gledate. "S vaše lijeve strane nalazi se…" ili "Ova je forteca sagrađena kako bi..." Sve bi se to moglo povezati preko QR kodova s web stranicom ili aplikacijom. Za one površne i u žurbi bili bi dostupni kratki opisi, a za one temeljitije i radoznalije detaljnije informacije, možda na različitim jezicima, uz povijesne fotografije pa čak i malo poznate priče o Dubrovačkoj Republici. Ono što je najvažnije, sve bi trebalo biti jednostavno jer nitko ne želi na 35 stupnjeva čitati doktorsku disertaciju o nekoj crkvici. Ali, ljudi bi željeli znati što je pred njima, u što gledaju, zbog čega je to mjesto, ta građevina važna, kako bi danas-sutra mogli o tome pričati prijateljima. Dvije-tri rečenice učinile bi veliku razliku. Na promociju Dubrovnika trošimo veliki novac, hvalimo se UNESCO-vom zaštitom, slavimo veličanstvenu povijest, arhitekturu, a ipak, kad nam dođu turisti puštamo ih da se sami snalaze ko ovce u magli. I onda se žalimo da ne cijene dovoljno našu baštinu. To je kao da pozovete goste na večeru, poslužite im veličanstven obrok, ali im ne rečete što je na pjatu. Dovoljno je objasniti turistima u što gledaju. Dubrovnik je svoju povijest stvarao stoljećima, sad je vrijeme da je napravimo dostupnu turistima koji nam dolaze.

16. studeni 2026 16:43