StoryEditorOCM
MišljenjaENGLEZ U DUBROVNIKU

Nisam Grinch, ali mrzim Božić u jeseni: Kako smo krenuli, do 2030. borove ćemo kitit odmah nakon Uskrsa!

Piše Mark Thomas
8. studenog 2026. - 17:22
Englez u Dubrovniku primjećuje kako Božić počinje sve ranijeAFP
Prati Dubrovački vjesnik na Googleu

Moram vam nešto priznati. Nedavno sam rekao Djedu Božićnjaku da se prestane smješkati - naravno, ne pravom, nisam baš toliko prolupao. Još. Naime, prilikom posjeta salonu namještaja u Splitu naletjeli smo plastičnog Djedicu, u punoj veličini i ono što me izbilo iz cipela bio je njegov osmijeh. Nisam bio spreman, a niti raspoložen jer, ljudi moji, pa tek je prošao deseti mjesec, a u mene gleda simbol Božića. Prije nekoliko tjedana supruga i ja smo prolazili kroz Split i svratili u jedan od salona namještaja u potrazi za stolicama za blagovaonicu.

Naravno, mogli smo ih naručiti preko interneta, ali kad je riječ o namještaju, mi smo vam prilično "analogni". Dok u mene žena proučava boje i tkanine sjedala, ja volim sjesti na stolicu prije nego što je kupim jer mi je glavna briga hoće li se raspasti pod mojom težinom. Znam, revolucionaran koncept.

image

Već od listopada mogu se vidjeti božićne dekoracije

Darko Tomas/Cropix

Očekivali smo očekivano: kauče, stolove i uobičajene natpise "Na rasprodaji". Umjesto toga dočekao nas je Božić u punom opsegu, s velikim okićenim borom, špiljom (netko je tu nešto gadno pobrkao), pingvinima (?), obiljem svjetala i tolikom količinom borova da Plitvice pokraj njih izgledaju kao mali prigradski vrt. A povrh svega, pjesma, svima dobro znana, ona u kojoj je George Michael prošlog Božića nekome dao svoje srce. E, pa, George, ovog Božića radije bih da mi se vrati listopad.

Dok je vani grijalo sunce, ljudi u kratkim hlačama, a more dovoljno toplo za kupanje, unutar salona atmosfera je prizivala kestene koji se peku na otvorenoj vatri. "Prestani se smijati, vanka je i dalje ljeto", progunđao sam Djedu Božićnjaku, a supruga me prostrijelila pogledom koji govori: "Ajde, prestani se svađat s plastičnim ukrasima."

Je li stvar samo u meni, je li stvarno samo mene izluđuje ovo ludilo Božića koje svake godine dolazi sve ranije i sve je agresivnije? Postajem li jedan od onih mrzovoljnih staraca koji prigovaraju na sve? Vrlo vjerojatno, ali, moram reći da mi je Božić oduvijek bio najdraži blagdan, ali ne ovakav, preuranjeni, glasan i pomalo prostački.

Vjerujem da svi znamo koja je prava vrijednost i simbolika tog, zapravo, jednostavnog i tihog blagdana. Kako smo krenuli, do 2030. borove ćemo kitit odmah nakon Uskrsa, a uskršnji će zeko jedva stić‘ skupit jaja prije nego što Djed Božićnjak preuzme prostor na policama. U ovom trenutku vjerojatno neki marketinški stručnjak razmišlja kako bi bilo dobro da Božić 2027. počne već u siječnju.

Kao što sam rekao, obožavam Božić. Obiteljsko okupljanje, tradicija, prilika da pojedete količinu hrane jednaku vlastitoj tjelesnoj težini, da se opustite, napijete i profestižate. Ono što nikako ne mogu podnijeti je, sad već obavezno dvomjesečno zagrijavanje. Nekad je to bio blagdan kojem smo se svi veselili, a danas je nešto što moraš preživjeti.

Premda nas ima koji ga još uvijek jednako slavimo, ne može se izbjeći ta galama po butigama, i da, možemo li se, molim vas, zabraniti da Mariah Carey ne počne s "All I Want for Christmas Is You" prije 1. prosinca? Eventualno uvesti novčanu kaznu ili šest mjeseci rada za opće dobro svakome tko pusti tu pjesmu dok kupci još uvijek kupuju kremu za sunčanje.

Jedna od stvari koje sam uvijek volio kod Božića u Dubrovniku bila je razlika od onog u Britaniji. Manje komercijalan, opušteniji, više okrenut obitelji, hrani i tradiciji nego suludoj kupovini svega i svačega i ludovanju s kreditnim karticama. Jednostavno, to je blagdansko razdoblje bilo drugačije i nije te podsjećalo na to da se sreća može kupiti na dvanaest mjesečnih rata. Nažalost, i ovdje ti dani polako postaju prošlost. Dubrovnik je također otkrio tj. prihvatio da Božić dolazi s izvrsnim marketinškim prilikama.

image

Već od listopada mogu se vidjeti božićne dekoracije

Darko Tomas/Cropix

Zahvaljujući poznatoj irskoj niskobudžetnoj aviokompaniji, ove godine za Božić supruga i ja idemo u Englesku. Bit će to kraći posjet obitelji i prijateljima. Spomenutu niskobudžetnu kompaniju još nazivaju i letećim autobusom, iako, to smatram uvredom za autobuse. Vozio sam se komfornije s Libertasovim autobusima, s više mjesta za noge, boljim sjedalima i spoznajom da mi nitko neće opaliti cijenu od 35 eura za dva centimetra veću torbu.

U Libertasovu autobusu kupiš kartu i putuješ. Kod spomenute aviokompanije, kupnja karte prvi je krug financijskih pregovora. Kufer – nadoplatite! Sjedalo? Nadoplata. Želite sjediti pokraj supruge? Nadoplata. Iako, ova stavka može predstavljati izvrsnu vrijednost za novac. Iznenađen sam što još nisu uveli doplatu za disanje, ali možda im ne bi trebalo davati ideje. Ipak, veselim se odlasku doma. Veselim se okupljanju, papirnatim krunama iz božićnih bombona (crackersa), očajnim šalama i božićnom pudingu koji zapravo nitko ne voli, ali ga svi jedu jer je to nacionalna dužnost.

I, naravno, veselim se britanskom vremenu. Ništa ne simbolizira Božić tako dobro kao vodoravna kiša, sivo nebo i vjetar pokraj kojeg bura izgleda kao lagani povjetarac. Stvar je u tome da ja stvarno volim taj blagdan, ali u pravo doba, a ne u desetom mjesecu, dok kupujem stolice za blagovaonicu, a figurica pingvina fićuka ispod plastične palme.

18. studeni 2026 00:08