‘Tron: Ares‘: Pinokio iz kompjutora

Soundtrack filma "Tron: Ares" je elektronička trance perfekcija. Preuzevši štafetu od Daft Punka ("Tron: Nasljedstvo"), NIN-ovci Trent Reznor i Atticus Ross nastavili su tamo gdje su stali s "Izazivačima" i preselili se s teniskih terena u "digitalno pograničje" kompjutora. Glazba transportira gledatelja iz stvarnosti u neonsku virtualnu stvarnost i natrag, povremeno je i takva da se gledatelj u kinu s jakim ozvučenjem osjeća kao na stadionskom techno partyju.

"Tron: Ares" je audiovizualni spektakl koji se sluša jednako koliko se i gleda, možda i više, a elektronički soundtrack, vjerojatno najimpresivniji s ove strane "Blade Runnera 2049", čini da film djeluje bolji nego doista jest. Kao što su Reznor i Ross glazbenu inspiraciju tražili u nastavku "Istrebljivača", onim što je napravio Denis Villeneuve inspirirani su i scenarist novog "Trona" Jesse Wigutow ("Daredevil: Born Again") i redatelj Joachim Rønning ("Kon-Tiki", peti "Pirati s Kariba", "Gospodarica zla 2", "Mlada žena i more").

Za glavnu ulogu angažiran je Jared Leto, koji je u "BR 2049" bio direktor kompanije za proizvodnju replikanata. Leto je sada replikantski umjetno biće, kompjutorski program, "branitelj Mreže", digitalni Ares (prema Bogu rata). On je kreacija Juliana (Evan Peters), unuka Eda Dillingera (David Warner) iz izvorna "Trona".

Pomoću "čestičnog lasera" Julian želi reproducirati digitalnog Aresa iz računala i potvrditi ga kao "ultimativnog vojnika" u našoj stvarnosti ("Ako ga unište na bojnom polju, jednostavno napravim drugog") i stvoriti armiju njemu sličnih bića, poput Athene (Jodie Turner-Smith), kako bi ih prodao američkim ili svjetskim vođama vječito željnim novog naoružanja jer "vojni AI je budućnost". "Pitanje nije treba li automobil uopće graditi. Automobil se upravo gradi, pitanje je tko drži ključeve", smatra Julian, na neodobravanje majke (Gillian Anderson). Međutim, kvaka je da digitalni vojnici Ares i Athena ne mogu biti materijalizirani dulje od 29 minuta izvan vlastitog "cyberspacea", nakon čega slijedi "derazlučivanje" i oni se pretvore u prašinu.

Stoga, Julian kreće u potragu za "kodom trajnosti" u koju je uključena i empatična Eve Kim (Greta Lee; "Prošli životi") iz konkurentske "tech" kompanije koju je preuzela od Sama (Garrett Hedlund iz "Trona 2"), sina Kevina Flynna (Jeff Bridges, zaštitni znak serijala), s krajnje drukčijim, humanijim, utopijskim pristupom tehnologiji i rajskom vizijom budućnosti čovječanstva.

Zanimljivo, Eve uz pomoć "čestičnog lasera" neće (re)kreirati drvo jabuke nego naranče, a njezin Adam na neki način postaje Ares, terminatorski je braneći od Athene kad dobije zadatak da eliminira Julianovu konkurenticu. Oboje krše pravila, naročito Ares, "pokvareni program" koji ide tragom nezaboravnog Roya Battyja u "Istrebljivaču" i počinje operirati izvan svoje direktive želeći trajnost, tj. živjeti dulje od 29 minuta u stvarnom svijetu i, "pinokijevski", postati čovječan.

"Pinocchio" je eksplicitno spomenut u "Tronu 3" ("pretvoriti Pinokija u pravog dječaka") kad već nije u "Blade Runneru 2", ali Ares kao lik nije ni blizu upečatljiv poput Battyja, koliko god se Leto trudio iskupiti za "Morbiusa". Aresovi filozofski trenuci s kapima kiše i uopće doživljajem svijeta koji "ne može pretočiti u riječi" teško da stimuliraju mozak i diraju srce kao Battyjevi.

Iako, njegova opažanja znaju zabavljati, tipa da otkriva Flynnu (povratnik Bridges, upečatljiv u kratkoj sceni) kako preferira synth pop Depeche Modea iz osamdesetih u odnosu na Mozartovu klasiku. Treći "Tron" nostalgičan je prema osamdesetima, vremenu izlaska pionirskog originala čijim se geometrijsko-virtualnim "retro" vizualijama pravolinijske arkadne videoigre, iz perioda "kad je tehnologija bila mlada", vraća u najboljoj sekvenciji.

Scena na trenutak razbija sintetiziranu režiju, primarno zainteresiranu za korporativno ponovno lansiranje "Tron" franšize studija Walt Disney Pictures, te digitalno umijeće kreiranja kulerski izgledajućeg virtualnog svijeta ("E, ovo je najkul stvar koju sam ikad vidio") čiji akteri, za promjenu, dolaze u stvarni, a ne obratno, da ljudi ulaze u Mrežu kao u prva dva filma, što Rønningu daje povod da uprizori scenu kad zraka svjetlocikla, motora iz kompjutorske stvarnosti koji ostavlja trag svjetlosti iza sebe, prepolovi policijski automobil.

Također, "Tron 3" je preopterećen time da bude društveno relevantan u pogledu AI-ja i da ide ukorak s "pro et contra" pitanjima (ili korak ispred), hodajući na tankoj granici pesimizma i optimizma, umjesto da ispriča svoju priču i stvori likove do kojih će gledatelju biti više stalo. Upravo zbog takvih stvari Cameron nije siguran može li realizirati novog "Terminatora" da ga pritom "ne nadmaše stvarni događaji" budući da "sada živimo u dobu znanstvene fantastike". A Wigutow i Rønning nisu liga Camerona. Niti je "Tron" kalibar "Terminatora".