Tematski park s mehaničkim dinosaurima koji pomiču ruke i ispuštaju urlike upada u oko tijekom uvoda novog filma Radua Judea ”Kontinental ‘25” koji je nakon hrvatske premijere na Subversive festivalu stigao u neovisna kina. Je li se to Jude ”prodao” i predbilježio za režiju nekog novog ”Jurskog svijeta”?
Ma vraga, vrlo brzo u kadar ulijeće rumunjski klošar-skupljač boca (Gabriel Spahiu), a ne neki lik iz američkog filma. Beskućnik grinta, psuje sebi u bradu (”Jebo te bog!”) i njegovo mrmljanje izmjenjuje se s rikom dinosaura. Scena smucanja klošara po ”Jurskom parku” u šumi van grada (Cluj) traje nekoliko minuta, nakon čega se on prebacuje u centar, nastavlja skupljati boce, prositi... prije nego se povuče u podrumsku kotlarnicu jedne zgrade gdje inače spava.
Međutim, sudska izvršiteljica mađarskog porijekla Orsolya (Eszter Tompa) suočava ga u ime investitora s nalogom za iseljenje.
Deložacija polazi naopako kad se nesretnik ubije u protestne svrhe (omotao žicu oko vrata, zavezao se za radijator i snažno vukao dok se nije ugušio) umjesto da pokupi svoje stvari, što mu je empatična činovnica dobrohotno dopustila i riješila mu boravak u prihvatilištu.
Kao da nije dosta što Orsolyu pere grižnja savjesti zbog beskućnikove smrti, ispada da je on nekoć bio vrhunski sportaš (”osvojio zlato na Balkanijadi”) prije nego je doživio nesreću, izgubio stan itd., što lokalni portali ne propuštaju istaknuti.
”Mađarska sudska izvršiteljica natjerala rumunjskog sportaša na užasno samoubojstvo”, glasi naslov i dodatno potencira krivnju moralno ispravne protagonistice koja je kotačić u nemoralnom kapitalističkom stroju.
Protagonisticu pratimo u stopu (baš kao glavni ženski lik iz prethodnog Judeovog filma ”Ne očekuj previše od kraja svijeta” uključujući i scene vožnje po gradu; glumica Ilinca Manolache pojavljuje se ovdje u jednoj sceni) tijekom njezinih susreta s mužem, majkom, bivšim studentom i svećenikom kao mikrokozmosom (ne samo) rumunjskog društva.
Sve to polemični, političko-aktivistički Jude (”Najsretnija djevojka na svijetu”, ”Bravo!”, ”Velika slova”) koristi da britko satirizira, ironizira i kritizira društvenu nepravdu u Rumunjskoj i ostatku kapitalističkog svijeta, tranzicijski urbanizam koji staro zamjenjuje za novo, korupciju, birokraciju i nacionalizam (rivalstvo Mađarske i Rumunjske; ”Ukrali su nam Transilvaniju samo da bi je upropastili”). Pritom, neke scene su prilično razorne.
Orsolya se moli bogu (”Oče naš koji jesi na nebesima...”) pokraj mehaničkog T-Rexa. Posljednje izdisaje beskućnika slušamo u neprekinutom kadru dok gledamo obavijest o iseljenju u srednje-krupnom planu. Na mjestu zgrade gdje je nesretnik živio i izvršio samoubojstvo niknut će luksuzni butik-hotel njemačke firme iz naslova filma (”Kontinental”) posvećenog klasiku ”Europa ‘51” Roberta Rossellinija s Ingrid Bergman u ulozi bogatašice i novopečene humanitarke nakon samoubojstva sina.
Plakat ”Europe ‘51” vidimo na zidu u baru u predvorju kina gdje će se Orsolya naći s bivšim studentom (Adonis Tanța) koji radi kao ”woltovski” dostavljač hrane na biciklu. Kad se njih dvoje opiju i kasnije usputno poseksaju, kamera nišani u svjetleći natpis na kutiji za dostavu ”Ja sam Rumunj” koji je on stavio da ga ksenofobični, rasistički nastrojeni Rumunji ne bi oborili kao što rade stranim radnicima.
Jude još uvijek nije otupio kritičku oštricu, iako je ”Kontinental ‘25” nešto tiši, topliji i manje eksperimentalan od njegovih filmova ”Ne zanima me ako u povijesti ostanemo zapisani kao barbari”, ”Baksuzno bubanje ili bezumni pornić” i ”Do Not Expect Too Much From The End Of The World”. ”Kontinental ‘25” predstavlja rumunjskog redatelja u malo (su)osjećajnijem izdanju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....