Prije dvije godine zaprešićka Fraktura objavila je „Knjigu domova“, odličan roman talijanskog pisca Andree Bajanija koji je između korica libra pokušao rekonstruirati vlastiti život prisjećajući se svih prostora u kojima je živio: roditeljskog doma, obiteljske vikendice, unajmljenih stanova, tuđih nekretnina, hotelskih soba... Iako okolnosti njegova boravka u tim prostorima nisu uvijek bile idilične, on prema njima još uvijek osjeća snažnu emocionalnu bliskost i naziva ih svojim domovima. Namik Kabil drukčije je formatiran, kao, uostalom, i većina ljudi. „Samo jedno mjesto na svijetu se zove dom“, pjevao je svojedobno Jura Stublić, a njegovu vjeru u istinitost te rečenice malo tko propituje.
Okej, dom je jedan, ali gdje je, pokušava odgovoriti sarajevski pisac i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....