Čapekove ‘Pripovijetke iz jednog i drugog džepa‘: češki krimići i talijanska reklama za sladoled

Dajmo oduška fantaziji. Zamislimo da postoji visoki književni tribunal i da se na njemu treba odlučiti o sudbini detektivske proze. Sva je prilika da bi se tužitelj zauzimao za politiku ne etičkog, nego estetičkog čišćenja. Predan uvjerenju kako visoka i niska literatura ne mogu ići zajedno, on bi pokušao učiniti sve što je u njegovoj moći da taj trivijalni žanr otjera u progonstvo i ilegalu. A zašto? Zato što je svaki krimić skrojen od samih klišeja, autor mora slijediti strogi protokol obvezujućih pravila, ne smije dati oduška svojoj kreativnosti, nego je, naprotiv, mora sputavati i gušiti. Govorimo, dakle, o nečemu što je, u najboljem slučaju, tek relativno pristojno obrtništvo, a nipošto ne umjetnost.

U tome procesu rado bih se angažirao kao branitelj i svo...