FOTO VODIČDonosimo precizan postupak navrtanja maslina pod vodstom dr. sc. Josipa Tadića: Oblica na levantinku

U srcu stare Žrnovnice 18. travnja održana je radionica cijepljenja, odnosno navrtanja maslina, pod vodstvom dr. sc. Josipa Tadića. Radionica je organizirana u suradnji Udruge maslinara "Oblica Žrnovnica" i Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, a održana je u masliniku predsjednika udruge Milana Amižića, koji ima oko 200 stabala i približno 15 različitih sorti. Kako kaže – pomalo od svake.

Riječ je o nastavku dugogodišnje prakse udruge koja kroz terenski rad prati sve ključne faze u uzgoju masline. Na radionici je korištena podloga oblice, na koju se u praktičnom dijelu navrtanja cijepila levantinka na jednu od grana. Kako kaže Amižić, na taj način pomažemo oblici da se izbjegne njezina alternativna rodnost, pogotovo ako se radi o lokaciji koja nema pristup navodnjavanju.

Dr. Tadić djeluje na Institutu za jadranske kulture, na Zavodu za biljne znanosti, a njegova je uža specijalnost fiziologija masline. Unutar toga posebno se bavi abiotskim stresovima – prvenstveno povišenim salinitetom i sušom, odnosno time kako ti sve češći uvjeti utječu na rodnost masline i njezino preživljavanje.

Zašto se masline navrću

Masline se navrću kad želimo promijeniti sortu ili kad se pokaže da određena sorta ne odgovara uvjetima mikrolokacije. Zna se dogoditi da se tek nakon nekoliko godina uzgoja vidi da neka sorta ne daje očekivane rezultate, zbog tla, izloženosti ili mikroklimatskih uvjeta. U takvim je situacijama navrtanje brže i učinkovitije rješenje od sadnje novog stabla, jer postojeća podloga već ima razvijen korijenov sustav i prilagođena je uvjetima na terenu.

Osim promjene sortimenta, dodatan je razlog i potreba za boljim oprašivanjem. Ako su oprašivači loše raspoređeni ili ih nema dovoljno, nova se sorta može jednostavno navrnuti na postojeće stablo, čime se ubrzava uspostavljanje rodnosti i stabilizira proizvodnja.

– Vrijeme izvođenja zahvata ne određuje kalendar, nego stanje tla i biljke. Presudna je temperatura tla na dubini od 10 do 15 centimetara, koja tijekom dva do tri tjedna treba dosegnuti 10 do 11 stupnjeva. Tek tada dolazi do pokretanja sokova. Iako se temperatura zraka u tom razdoblju kreće između 15 i 20 stupnjeva, ona nije ključni pokazatelj. Maslina ionako kasno kreće u vegetaciju u usporedbi s drugim voćkama, pa zahtijeva dulju akumulaciju topline – objašnjava Tadić.

Jednako je važno i razdoblje nakon zahvata – idealno je da vrijeme bude stabilno, bez jakog vjetra, uz blagu naoblaku i povremenu vlagu. Vjetar je najveći neprijatelj navrtanja, jer u fazi kad plemka još nije srasla s podlogom dolazi do brzog isušivanja. Čak i savršeno izveden zahvat može propasti ako nastupe nepovoljni uvjeti.

Odabir i priprema plemke

Kod plemke ne postoji jedna univerzalna idealna forma, ali postoje jasna pravila. Plemka mora biti prošlogodišnja, odrvenjela i s pupovima koji još nisu krenuli. Najčešće se uzima iz unutrašnjosti krošnje, gdje ima manje svjetla i gdje pupovi ostaju u stanju mirovanja. Izboji koji su bili izloženi suncu uglavnom su već aktivni i, kao takvi, nisu poželjni jer su osjetljiviji i skloniji propadanju. Kad se plemka uzme, ne završava se odmah konačni rez. Razlog je jednostavan: svaka svježa rezna površina izložena je isušivanju.

– Završni rez radi se tek neposredno prije umetanja u podlogu. Za razliku od rezidbe, gdje se reže tik iznad pupa, ovdje se može ostaviti i do centimetar iznad. Taj dio služi kao svojevrsna rezerva vode i hraniva, a poslije će se ionako ukloniti – upozorava Josip.

Lisna masa se smanjuje, ali se ne uklanja u potpunosti. Preveliki listovi uzrokuju jako isparavanje i mogu dovesti do isušivanja plemke, ali potpuno uklanjanje lista također nije dobro jer plemka ostaje bez ikakve fiziološke aktivnosti. Tadić naglašava da plemka ne mora odmah potjerati, ali ako ostane zelena i preživi ljeto, postoji velika vjerojatnost da će se aktivirati tek sljedeće godine.

Od reza do učvršćivanja

Sam postupak započinje odabirom mjesta na podlozi – iako se ponekad gleda gdje je kambij najizraženiji, presudno je odabrati što ravniji dio stabla. Na ravnoj površini plemka i podloga bolje prianjaju jedna uz drugu, što omogućuje kvalitetniji kontakt i veću vjerojatnost srastanja.

Prvi je konkretan korak provjera stanja biljke. Nožem ili vrhom alata lagano se podigne kora. Ako se odvaja bez otpora, to je jasan znak da su sokovi krenuli i da je vrijeme pogodno za zahvat. Ako kora "drži", postupak treba odgoditi.

Nakon toga slijedi rez na podlozi. Rez mora biti pravilan i umjeren. Kora se ne otvara više nego što je potrebno, jer preveliko otvaranje smanjuje površinu kontakta i otežava srastanje – taj kontakt između kambija plemke i kambija podloge od velike je važnosti.

– Plemka se oblikuje neposredno prije umetanja tako da se donji dio reže u uski, blago konusni oblik, kako bi lakše ušao pod koru i ostvario što bolji dodir. Ponekad se s obje strane lagano zastruže površinski sloj kako bi se dodatno izložio kambij, ali se pritom ne ide preduboko niti po cijeloj dužini jer dio plemke ostaje izvan podloge – pokazuje Josip.

Umetanje se obavlja pažljivo i bez forsiranja, plemka sama treba lagano razmaknuti koru i "sjesti" na mjesto. Ako se kora previše otvara rukom ili nožem, gubi se stabilnost i smanjuje se kontakt. Cilj je da spoj bude čvrst i prirodan. A nakon umetanja slijedi učvršćivanje – Tadić preporučuje korištenje izolir-trake, po mogućnosti šire i čvršće. Omatanje mora biti dovoljno snažno da drži spoj, ali ne toliko da prekine protok sokova.

Na jedno stablo postavlja se više plemki, najčešće dvije, ali može i više ako je podloga snažna. Time se povećava sigurnost da će barem jedna uspjeti, a istodobno se olakšava zatvaranje rane jer više plemki pridonosi stvaranju kalusnog tkiva. Poslije se ostavlja najuspješnija, dok se ostale uklanjaju.

Zaštita nakon zahvata

Nakon što je plemka postavljena i učvršćena, fokus postaje zaštita od isušivanja. Gubitak vlage najčešći je razlog neuspjeha, a zbog toga se u praksi koriste različite metode – od omatanja stretch folijom do dodatne zaštite voskom i vrećicama.

– Jedna je od učinkovitijih metoda omatanje spoja stretch folijom, potom zaštita voskom, a zatim dodavanje male količine zemlje na vrh. Ta zemlja djeluje kao "čep" koji zadržava vlagu i sprječava isušivanje. Ako i uđe malo vode, to neće štetiti, dok je nedostatak vlage znatno opasniji. Nakon zahvata spoj se ne dira – izolir-traka ostaje do sljedeće vegetacije, jer prerano uklanjanje može dovesti do pucanja, osobito pod utjecajem vjetra. Vršni dio plemke koji ostaje iznad spoja također se uklanja tek kasnije – kaže Josip.

Ako se plemka osuši unutar mjesec dana, zahvat nije uspio. No ako ostane zelena i preživi ljeto, postoji velika vjerojatnost da će se primiti, čak i ako ne pokazuje odmah znakove rasta.