AKTUALNONaš stručnjak odgovara na pitanja čitatelja: Kako zaštititi nasad maslina od jakog juga?

PITANJE:

Poštovani,

imam problem sadnje maslina u polju, događa mi se da vjetar (jugo) zna i veću sadnicu iskriviti. Što mogu učinit da mi se to ne događa ili kako smanjiti štetu, pogotovo jer planiram ubrzo posaditi mladi nasad. Hvala na odgovoru.

Robert Ključe

ODGOVOR:

Od davnine su se masline sadile koristeći odvaljene izboje iz guke panja. Bile su to mladice promjera od 3 do 7 cm, prepiljene na 1,5 metar duljine. To je bila čvrsta “motka”, posađena duboko 50-60 cm u tlu i bila je veoma stabilna. Danas se gotovo isključivo nasadi podižu sadeći dvogodišnje sadnice uzgojene u rasadniku. Nekoliko prvih godina te su sadnice savitljive i ne mogu samostalno nositi krošnju, koja se ubrzano razvija. Maslina je dugovječna ali joj treba desetak godina da se dobro ukorijeni i samostalno nosi krošnju. Posebnu pažnju treba joj posvetiti na vjetrovitim položajima zbog toga što će učestali vjetrovi usmjeravati rast krošnje u jednom pravcu, a mlado deblo gurati u pravcu puhanja vjetra. Ako nema čvrsti oslonac, to će je sigurno iskriviti.

Utjecaj vjetra možemo umanjivati na dva načina, koja ćemo koristiti u kombinaciji. Prvi je da kod sadnje postavimo čvrst oslonac tako da je u iskopanu sadnu rupu zabijemo u tlo, u dubinu od oko 70 cm, zašiljeni drveni stup koji na gornjem, tanjem dijelu ima promjer najmanje od 6 cm. Uobičajeno se koriste stupovi od akacije jer oni traju minimalno desetak godina, koliko je najmanje potrebno maslini da postane dovoljno čvrsta. Stupovi se zabiju u otvorene sadne rupe, nakon čega se rupa popuni zemljom u nivou tla. Sadi se štihačom tako što se uz sami stup napravi plitka rupa oko 30 cm dubine i u nju položi sadnica. Ako područje sadnje nije izrazito hladno, sadnicu sadimo prema vjetru, tako da je vjetar naslanja na stup. U protivnom je sadimo na suprotnoj strani, da joj stup bude zaklon od direktnog udara hladnoga vjetra.

Iznad tla, stup skratimo na visinu od 90 cm do 1 metra, tako da mu vrh bude ispod nivoa rasta glavnih grana krošnje. Kad bi stup bio viši, velika je mogućnost da bi se kora grana oštetila struganjem po njemu. Privežemo sadnicu uz stup čvrsto s elastičnim bužir vezivom (promjera 5 ili 6 mm) jednim vezom pri samom vrhu stupa te još barem jednim vezom na sredini visine stupa. Gornji vez treba biti jači, s nekoliko omotavanja bužir vezivom.

Drugi zahvat kojim umanjujemo djelovanje vjetra je prorjeđivanje krošnje u jesen. Prije zime, kada su vjetrovi najjači, ujedno je i tlo raskvašeno te stup može biti uzdrman njegovim djelovanjem, odrezat ćemo nekoliko jakih grana, koje bi i inače rezali u proljeće. Time smanjujemo i prozračujemo krošnju čime ona čini manji otpor vjetru i puno je manje podložna oštećenjima. Naravno da će i kompletna rezidba biti usmjerena na vraćanje ravnoteže krošnji, kojoj vjetar tjera rast u jednu stranu.