Crno tlo još uvijek škripi pod nogama, a među pougljenjenim deblima tek ponegdje proviruje tihi znak da se život polako vraća. Zavirili smo u takav pejzaž, u samo srce zgarišta iznad Piska, kako bismo razumjeli što je ostalo iza požara koji je ovog ljeta progutao gotovo cijeli maslinarski kraj između Piska, Marušića i Mimica. Ondje nas je dočekao Nedjeljko Fistonić, vlasnik maslinika koji je gotovo u cijelosti stradao, ali i predsjednik Udruge maslinara "Paićuša Pisak". Kroz pepeo i prve znakove regeneracije Fistonić nas je proveo s iskustvom čovjeka koji je živio uz maslinu – i koji je siguran da će se ovaj kraj, unatoč svemu, ponovno zazelenjeti.
Možete li nas vratiti na sam početak, koliko je požar promijenio ovaj kraj?
Požar koji je zahvatio ovo područje 21. lipnja 2025. godine proširio se od Piska do Mimica i, prema našim evidencijama, jedan je od najvećih zabilježenih na ovom području. Stradala je gotovo cjelokupna poljoprivredna kultura – maslinici, voćke, povrtnjaci – kao i borova šuma, od obale pa sve do planine. Iako su ponegdje ostali manji netaknuti dijelovi, oni su uistinu zanemarivi. Ono što ovaj požar čini posebno specifičnim jest temperatura zraka na požarištu. Plamen na nekim mjestima nije ni potpuno zahvatio masline, a ipak su stabla do temelja spržena. Primjer je ovaj maslinik pred nama – na granama su ostali listovi i plodovi, ali cijelo je stablo isušeno do zemlje. To je jedan od tipičnih primjera štete koju je ovaj požar iza sebe ostavio.
Jesu li maslinici na području Pisak – Marušići – Mimice podjednako stradali?
Nisu sva stabla jednako stradala. Možemo reći da je oko 90 posto maslina potpuno izgorjelo, dok je otprilike 10 posto stabala ostalo sačuvano, uglavnom na mjestima gdje su vatrogasci branili kuće i njihov neposredni okoliš.
Koliko su stare vaše stradale masline na ovom terenu?
Većina ovih stabala stara je između 40 i 50 godina – primjerice, ovo stablo ovdje posađeno je 1982. godine. Ima i nešto mlađih maslina, jer svake godine nekoliko stabala regeneriram. Najviše je posađeno oblica, a tijekom godina dio stabala je i prevrnut zbog vremenskih uvjeta. Na površini s tridesetak stabala nalazi se čak petnaestak različitih sorti. Tu su levantinka, leccino, coratina, paićuša, oblica, dužica, lastovka, neke španjolske sorte, krvavica, buža, istarska bjelica i još nekoliko njih. U ovom masliniku testirali smo različite sorte kako bismo vidjeli kako se ponašaju u ovdašnjoj klimi. Pokazalo se da neke, poput istarske bjelice, nisu optimalne za naše područje. S druge strane, levantinka se istaknula kao jedna od najboljih sorti. Udruga je godinama provodila istraživanja i ocjenjivanja po različitim parcelama diljem Dalmacije, i došli smo do općeg zaključka da je levantinka među najpouzdanijima. Uz nju, u drugoj skupini najkvalitetnijih sorti našlo se još nekoliko – leccino, paićuša, lastovka, pendolino, coratina...
Što je bio prvi korak nakon požara? Kako ste pristupili procjeni štete i planiranju obnove?
Odmah nakon požara počeli smo poduzimati prve korake kako bismo procijenili na koji način pristupiti obnovi maslinika. Splitsko-dalmatinska županija i Grad Omiš proglasili su elementarnu nepogodu, što znači da će stanovnicima biti isplaćena određena naknada štete nastale na maslinama i ostalim kulturama. Kao udruga, oslonili smo se na vlastito iskustvo, ali i na savjete stručnjaka. Surađivali smo s Institutom za jadranske kulture i dodatno konzultirali nekoliko drugih specijalista. Na temelju tih razgovora, kao i na temelju naše dosadašnje prakse u obnovi i regeneraciji maslina, zauzeli smo sljedeći stav: stabla treba ostaviti potpuno netaknuta u prvim mjesecima nakon požara.
Kako onda u praksi izgleda proces regeneracije masline nakon ovako ekstremnog oštećenja?
Iako je bilo pojedinaca koji su odmah pristupili rezidbi i regeneraciji, smatrali smo da to nije pametno. Zbog ekstremnih temperatura i šoka koji su stabla pretrpjela, nemoguće je znati kako će reagirati u prvih četiri do pet mjeseci. Primjer vidimo i na stablu ispred nas – još prije mjesec dana u gornjim granama pojavili su se zeleni izbojci, ali u međuvremenu su se osušili. Stablo koje je neko vrijeme djelovalo kao da će se oporaviti iz krošnje, danas je potpuno suho. Proces sušenja se, jednostavno, nastavio, dok je istovremeno iz korijena izniknuo snažan novi rast. Procijenili smo da je u toj ranoj fazi najvažnije bilo ublažiti šok: odmah nakon požara preporučili smo prehranu maslina i, gdje god je to bilo moguće, zalijevanje. To se pokazalo iznimno uspješnim. Ovaj maslinik, na primjer, zaliven je i prihranjen dušikom svega pet do šest dana nakon požara, i zato imamo ovako snažnu reakciju – izbojci iz zemlje visoki su metar, dva, pa i više.
Što sada slijedi? Koji su ključni koraci u obnovi maslinika tijekom ove i nadolazeće sezone?
Sljedeći je korak regeneracija stabala, koja se može provoditi od studenoga pa sve do veljače. Prvo će se ukloniti sve deblje grane, a u oko 90 posto slučajeva stabla će se morati piliti gotovo pri samoj zemlji. Taj je proces već započeo – dio maslinara već radi na regeneraciji, a očekujem da će tijekom prosinca i siječnja biti odrađen najveći dio posla. Budući da su masline dobro reagirale i da je obnova izgledna, paralelno s regeneracijom bit će potrebno odraditi i radove na tlu. To znači uklanjanje potpuno suhog drva, piljenje debla što niže moguće te okopavanje površine oko stabla, otprilike u promjeru koji je zauzimala prijašnja krošnja. Nakon toga treba dodati fosfor i kalij, odnosno umjetno gnojivo bez dušika. Prilikom okopavanja može se bez problema presjeći dio žila, jer je, uz obnovu nadzemnog dijela, potrebna i regeneracija korijenova sustava. Na mjestima gdje je vatra prošla tlo je snažno začađeno i sada ga treba sanirati kako bi ponovno postalo pogodno za rast i primanje gnojiva. Površina je trenutačno toliko blokirana gareži da, primjerice, ni 20 litara kiše ne može ući dublje od dva centimetra. Upravo zato je obrada tla nužna – tako nalaže i struka.
Koliko procjenjujete trajanje procesa regeneracije masline nakon požara? Kada stablo ponovno može dati plod?
Proces regeneracije traje između tri i pet godina, ovisno o jačini oštećenja, sorti i uvjetima na terenu. Prve godine maslina gradi osnovnu strukturu – razvija nove izboje i stabilizira korijen. Druge godine formira se mladica koja će postati buduća krošnja. Tek treće godine stablo počinje dobivati prepoznatljiv oblik, a u četvrtoj i petoj godini može se očekivati prvi ozbiljniji povratak ploda, iako prinosi tada još nisu puni.
Jeste li primijetili da su neke sorte pokazale veću otpornost na požar od drugih?
To me je posebno zanimalo. Kad god čistim masline ili kosim maslinik, sav biljni materijal – grane, lišće, travu – ostavljam na površini ispod stabala. S vremenom se to pretvara u izvanredan humus: za nekoliko godina na dubini od tri do pet centimetara nastane sloj bogatog tla koje se formiralo upravo od tih ostataka. Zahvaljujući toj praksi, tlo gotovo da ne treba obrađivati. Takav pristup smanjio je i pojavu korova, a zemlja više nije izravno izložena suncu, pa su stabla otpornija na sušu. Kod prijašnjih požara u ovom području činilo mi se da bi takva stabla mogla više stradati, barem na prvi pogled. Isto sam pomislio i nakon ovog zadnjeg požara. Međutim, nakon dva do tri mjeseca pokazalo se da nije tako: stabla koja su imala naslage biljnog materijala, i ona koja su bila na potpuno očišćenoj zemlji, reagirala su gotovo jednako.
Što biste poručili maslinarima koji se prvi put susreću s ovakvom elementarnom nepogodom?
Prvo i najvažnije je – biti strpljiv. Maslina je gotovo vječna biljka i njoj se ne žuri. Nakon elementarne nepogode treba je ostaviti na miru. Nekoliko dana nakon požara, naročito ako se radi o ljetnim mjesecima kad su požari najčešći, maslinu treba dobro zaliti kako bi se ublažio šok. Zatim je treba prihraniti dušikom i ostaviti do zime da se sama oporavi. Kad zahladi, kao sada u studenom, pristupa se regeneraciji, i važno je da se ona provede pravilno. Ako su se izboji pojavili na gornjim granama, stablo treba rezati na otprilike 60 centimetara od tla. Ipak, svima preporučujem da regeneraciju obave što niže, gotovo pri samom korijenu – to je ispravan postupak. Ako je površina reza zelena, treba je zaštititi voćarskim voskom; ja obično koristim jaču koncentraciju nekog bakrenog preparata. Sljedeći je korak obrada tla. Površinu oko stabla, u promjeru koji je odgovarao veličini njegove prijašnje krošnje, treba prekopati i po mogućnosti pognojiti temeljnim gnojivom bez dušika. To je osnovna radnja. Nakon toga maslinu treba ostaviti i ništa ne dirati do iduće godine. Sljedeće godine regeneraciji pristupate na isti način: uklanja se unutarnji prsten grana, dok se vanjske grane i izboji iz guke prorjeđuju, ali ih treba ostaviti više – dvadesetak, tridesetak. Tek treće godine taj se broj svodi na četiri ili pet najboljih grana, onih najkvalitetnijih, koje idu u različitim smjerovima. Krošnju treba širiti u tri, eventualno četiri strane, ovisno o tome što parcela dopušta. Cilj je da grane pokriju što veći dio površine. Na kraju dolazi odabir sorti. Najprije treba sagledati stanje na terenu. Kod donje regeneracije najčešće izbija oblica, koja se pokazala najboljom podlogom za navrtanje. Kod sorti koje su već navrnute na vlastiti korijen, odnosno potječu s matičnog stabla, dodatno navrtanje nije potrebno. Navrtanje se može raditi četvrte ili pete godine, nema potrebe žuriti, jer oblica dobro rodi i može se prevrnuti kasnije. Iz vlastitog dugogodišnjeg iskustva uvijek savjetujem – nemojte kombinirati više sorti na jednom mladom stablu. Cijelo stablo prevrnite u jednu sortu. Ako na jednoj grani imate jednu sortu, a na drugoj drugu, kasnije ćete kod rezidbe imati problema jer nećete znati kojoj dati prednost. Jedino kod vrlo starih, prostranih stabala, gdje su grane udaljene nekoliko metara, mogu se dopustiti različite sorte na istom stablu – ali samo ako se svaka od njih može oblikovati kao zasebna cjelina.
Kako su maslinari iz ovog kraja podnijeli situaciju ove jeseni, kad su svi brali masline, a oni nisu imali što?
Prošla godina bila je iznimno rodna – jedna od najboljih, i po količini i po kvaliteti ulja. Ova je godina, zanimljivo, bila još bolja. Zbog toga su maslinari u dijelovima koje požar nije zahvatio zapravo vrlo zadovoljni. I sam imam dva manja maslinika na takvim lokacijama i ubrali smo oko 400 do 500 kilograma ploda. Slično je i kod većine ostalih – na tim izdvojenim područjima, gdje vatra nije prošla, uspjeli su dobiti količine ulja dovoljne za vlastite potrebe, pa čak i nešto više.
Jesu li se vaši članovi prijavili za procjenu štete i kakvi su daljnji koraci nakon isteka roka?
Većina naših članova prijavila je štetu. Vidim da je Grad Omiš čak i produljio rok za prijave za dodatnih deset do petnaest dana, i mislim da je taj drugi rok tek nedavno istekao. Koliko imam informacija, sada slijedi procjena štete. Stručnjak je obišao teren i izradio procjene, a komisija će na temelju tih podataka raspodijeliti sredstva.
Što bi, po vašem mišljenju, najkonkretnije pomoglo ljudima koji su u požaru izgubili masline?
Najviše bi pomogla financijska pomoć. Pred maslinarima je sada ogroman posao – ne samo obnova maslina, nego i uređenje cijelog krajolika. Ovo je turističko područje, i ako se teren ne obnovi, može doći i do ozbiljnije erozije tla. Naravno, dobro bi došla i svaka druga vrsta pomoći. Ima ljudi koji su voljni uključiti se, a i u našoj udruzi mnogi su se ponudili pomoći koliko mogu.
Kakva je uloga vaše udruge "Paićuša Pisak" u ovom procesu oporavka?
Uloga naše udruge upravo je u tome da pomaže – savjetodavno, ali i konkretnim fizičkim radom na terenu. Organizirali smo brojne zajedničke akcije vezane uz regeneraciju i održavanje maslina. Pružamo stručne savjete svima kojima su potrebni, posebno onima koji se sada prvi put susreću s ovako zahtjevnom obnovom. Ima i ljudi koji u početku nisu skloni reagirati ili im je teško početi, pa pokušavamo utjecati na njih i kroz zajedničke akcije potaknuti da se obnovi što više maslina. Bila bi ogromna šteta da se ovi maslinici ne obnove. Treba imati na umu da je prije pedesetak godina na ovom području bilo tri puta manje maslina nego danas. Maslina je zapravo jedina kultura koja je ovdje opstala, proširila se i utrostručila u odnosu na nekadašnje stanje. Osim toga, ona uvelike oplemenjuje krajolik. Koliko vidim, i Grad Omiš i Turistička zajednica pokazuju veliko razumijevanje, a i Splitsko-dalmatinska županija također se uključila. Svi su svjesni toga koliko je važno da se ovo područje obnovi i vjerujem da ćemo zajedničkim snagama uspjeti u tome.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....